Prije otprilike dvije godine, šetajući pored obale rijeke Vrbas, na lokalitetu 20-tak km sjeverno od Banjaluke, pored tkz. laktaškog mosta naišao sam na jedan čudan prizor. Dvije kamene kugle, prečnika cca 1m, žućkasto smeđe boje, s blago hrapavim površinama su ležale u šljunku.
U prvi mah, gotovo da i nisam registrovao ništa čudno, niti nesvakidašnje. Gledam u nekakve kugle, jako pravilnog kružnog oblika a opet, kao da me se ne dotiču u potpunosti, kao da mi je preko očiju navučena neka zavjesa kroz koju ne mogu percipirati u potpunosti objektivnu stvarnost. Moja supruga, koja je bila sa mnom takođe ih je vidjela, ali smo samo nastavili dalje sa šetnjom, posmatrajući te predmete samo onako u prolazu.
Čak je moguće da sam odmah nakon toga i zaboravio da sam išta tu i vidio ali u povratku sam ih opet opazio. Tad je počelo nešto da me kopka. Supruga je krenula prema tim predmetima a ja sam se zaputio za njom.
Na žalost, kako nisam ni slutio da sam bio možda na pragu istorijskog otkrića meni jednostavno nije palo na pamet da pokušam malo više izanalizirati te predmete, pozvati nekog arheologa ili drugog stručnjaka, pokušati nešto učiniti kako bi se one zaštitile od oštećenja i uništenja. Sreća da sam tada sa sobom nosio mobilni telefon sa kamerom, te sam te predmete odmah uslikao.
I naravno, kako to obično biva, kada sam se vratio nakon nekoliko dana na to isto mjesto tih kugli više nije bilo.
Pretpostavljam da su bile izvađene ili iz same rijeke ili s nekog mjesta pored obale prilikom iskopavanja šljunka, obzirom da se na tom mjestu već nekoliko godina vrši eksploatacija riječnog šljunka i pijeska, jer ne znam kako drugačije objasniti činjenicu da su se praktički samo pojavile na tom mjestu i onda ponovo nestale nakon samo nekoliko dana.
Racionalni ljudski mozak u takvim slučajevima odmah počinje, kao po nekoj naredbi ili programu da kreira razne situacije ili razloge koji bi mogli objasniti pojavu tih nesvakidašnjih predmeta sa aspekta logičnih ili opšteprihvaćenih standarda, tipa stijena ili kamenja koja su tako prirodno oblikovana riječnom erozijom ili na neki drugi, društveno-prihvatljiv način.
Ako bismo odmah pošli od pretpostavke da su te kugle umjetno napravljene morali bismo se pozabaviti i time ko, kada i zašto je to učinio? Koja je bila njihova svrha, od čega i čime su napravljene? Tada bi se obično pojavio neki „stručnjak” iz oblasti geologije ili sličnih kompetentnih područja, koji bi vjerovatno objavio da u to neko procjenjeno vrijeme nastanka tih kugli nigdje nisu postojali niti tehnološki niti bilo kakvi drugi uslovi da bi ih ljudska ruka mogla napraviti, ako imamo u vidu zvaničnu i opšteprihvaćenu istoriju ljudske civilizacije. I to bi bio kraj naših nastojanja da dođemo do istine, zvanično bi se možda samo objavilo kako nema dokaza niti drugih relevantnih činjenica da su te kugle napravljene ljudskom rukom i da to može biti samo djelo prirode i na tome bi se vjerovatno stalo te bi kugle polako, ali sigurno pale u zaborav.
Pitam se koliko je takvih i sličnih otkrića do sada na cijelom svijetu propušteno da se prouče i objave javnosti, kao da neko namjerno cijelo vrijeme svjesno krije i ne samo krije već i kreira drugu (lažnu) istinu i stvarnost tokom cijele naše istorije.
Ove kamene kugle su, sasvim sigurno vještački napravljene, za to naravno i dalje nemamo nikakav materijalni dokaz jer su one nestale, ili najvjerovatnije uništene. Međutim, one nam ipak šalju određenu poruku, a to je da na ovom svijetu postoji još jako mnogo stvari koje čekaju da budu razotkrivene i obznanjene i da samo od nas samih zavisi da li ćemo se prikloniti našem racionalnom i logičkom umu i svaku nesvakidašnju pojavu odmah u startu otpisati kao lažnu ili ćemo shvatiti da posjedujemo mnogo veće potencijale za istraživanje i proučavanje svega što nas okružuje bez ikakvih nametnutih ograničenja i predrasuda.
Vladimir Milinović, Laktaši
