Piše: Mr. Sc. Drago Plečko
Izgleda da se stanice raka u prostati javljaju već u mladosti a možda se isto odnosi i na druge organe, a doima se da se sjeme mentalnih i neuroloških poremećaja također može primjetiti već u tinejdžerskoj dobi
PLACEBO ĆE POSTATI LEGITIMNA METODA LIJEČENJA PRIJE ILI KASNIJE. KAO I SUBLIMINALNO DEPROGRAMIRANJE. NO TO TEK DOLAZI…
Gospodinu srednjih godina iz jednog otočnog gradića uklonjena je prostata zahvaćena karcinomom. Tumorski marker PSA shodno tome pao je na 0,00. No, postupno, kroz dvije godine, rastao je od 0,01 preko 0,09 do 0,12 kada mi se obratio za pomoć. Ovaj indikator postojanja zloćudnih stanica u tijelu, kada počne rasti, ne obećaje ništa dobro već moguće metastaze u tijelu. Nakon primjene terapije subliminalima (dakle uključivanje svijesti pacijenta) i kao pomoćnog sredstva sterola (“biljni steroidi”) počeo je padati natrag prema 0,08 što jasno ukazuje na smanjenje broja malignih stanica u organizmu i daje neočekivani razlog za optimizam. Možda ne izlječenje ali barem produljenje života i njegove kvalitete.
Uvjerio sam se da je tako i kod niza drugih oboljenja ovisno o podsvjesnom negativnom stavu osobe prema sebi koji se ponekad na ovaj način može iskorijeniti.
Kada je netko u Chicagu došao na ideju analizirati prostate sedam ubijenih članova uličnih gangova u dobi između 17 i 21 godine nije mogao ni sanjati da će kod trojice pronaći stanice raka u tkivu ovog organa koji je ubojica br. 2 među malignim bolestima, odmah iza raka pluća!
To je obnovilo vjerovanja da sa stanicama raka živimo cijeli život no naš ih imunosustav uspješno eliminira dok ne dođe do pada obrambene sposobnosti tijela i maligne se stanice nekontrolirano prošire.
Nejasno je zašto i kada dolazi do pada imuniteta jer osim faktora starosti (pogotovo kod karcinoma prostate, op.a.) i zagađenja okoliša moraju postojati i neke druge okolnosti kojima možemo protumačiti sve češće javljanje bolesti raka kod vrlo mladih osoba.
Dakako, tu se poseže za klasičnim tumačenjem – geni.
Nema sumnje da taj faktor igra veliku ulogu i vodi se prava bitka oko toga kako autodestruktivne procese koje geni iniciraju staviti pod kontrolu, uglavnom djelovanjem na dijelove inače vrlo složenog metabolizma. Kod karcinoma, kirurgija, zračenje i kemoterapija su još uvijek sredstva prvog izbora za medicinu i koliko toliko pomažu dok obećavajuće terapije stimuliranjem imunosustava još nisu zabilježile veće uspjehe.
Što onda sa 1300 slučajeva iz MEDICINSKIH časopisa koji se nazivaju “spontanim remisijama” a radi se o neobjašnjivim izlječenjima od najtežih bolesti? Što sa evidentiranih, doduše svega nekoliko, povlačenja bolesti uzimanjem petroleja? Ili svim silnim anegdotalnim, nikada u stručnoj literaturi opisanim, izlječenjima od kanabisa? Ili iscjeljenjima na “svetim mjestima?
Placebo, kažu liječnici.
Što mora postići placebo da se dosegne nešto gotovo nezamislivo? Mora neke gene “uključiti” a neke “isključiti” kako bi izmijenio sudbinu tijela. Dr Joe Dispenza je siguran da je placebo čudesan i ilustrira to studijom na grupi pacijenata oboljelih od “niskorizičnog oblika raka prostate” kada se “isključuje” 400-njak gena odgovornih za nastajanje bolesti a uključuje 39 koji je potiskuju. Placebom.
Nesvjesnim utjecajem svijesti na najfinije procese u organizmu.
Hutchinson, autor bestsellera “Megabrain” napisao je: “Moderni čovjek u komadiću mozga veličine graška ima veći broj veza nego cijeli svjetski telefonski sustav”. Zbog enormnog broja podražaja u zadnjih stotinjak godina.
Vodi li nas to, uz pomoć raznih čuda elektronskog doba do „superljudi“ i zašto? Što je konačni plan Evolucije?
Prof dr William Tiller – legendarni stanfordski istraživač koji se prvi usudio napraviti pokus koji upućuje na to da je sve u svijesti i povezano sa svime ostalim. Ovdje smo u njegovom domu u Arizoni
