KAKO VJERUJEM DA JE S FINIH RAZINA NAŠE PODSVIJESTI MOGUĆE KONTAKTIRATI SA SVOJOM „DIGITALNOM KOPIJOM“ U BUDUĆNOSTI UGRADIO SAM TO U TERAPIJSKE ZAPISE – INTUICIJA U PRAKSI
Zamislite jedan elektron koji putuje prema prepreci na kojoj se nalaze dva razmaknuta proreza. Dakle, elektron mora „odabrati“ jedan kojim će proći na drugu stranu, jel da?
E, ne! To se neće dogoditi već će se on iznenada pretvoriti u val i proći kroz oba proreza istovremeno! Odnosno, u određenom će smislu biti na dva različita mjesta u isto vrijeme. Taj fenomen je u znanosti poznat relativno dugo i vjerovalo se da on postoji samo na najfinijim razinama materijalnog svijeta, u tzv. subatomarnoj sferi. Ono što se događa nakon što elektron prođe barijeru je još bizarnije („double slit experiment“, op.a.) ali bi nas ta priča previše udaljila od osnovne teme.
Članak od 23. rujna 2019. godine objavljen u „Nature Physics“ mijenja štošta. Naime, fenomen „kvantne superpozicije“, istovremenog postojanja istih čestica na raznim lokacijama dokazan je na 2000 atoma a to više nije mikrosvijet pa autori komentara spekuliraju sasvim otvoreno da je moguće da se u valove mogu na taj način pretvoriti i velike molekule, bakterije a u konačnici i ljudi! Iako se za sada radi samo o vrlo smjeloj pretpostavci možda smo na korak do dokaza da ljudska bića, barem teoretski, mogu istovremeno boraviti na bezbroj raznih mjesta.
Kao grubu usporedbu uzmimo televizijski signal koji nosi golem broj informacija ali se ista slika vidi na milijunima međusobno udaljenih ekrana. Val je vječan i sveprisutan, u određenim okolnostima dakako.
Ima već dosta vremena da sam se usudio isto pretpostaviti za informacije, postojanje „polja informacija“ („oblak“) koje funkcionira na sličan način. Ako sam u pravu, naša kopija u obliku informacija postoji negdje a, ako je to uopće moguće, onda i u budućnosti. Možemo zamisliti kvantno računalo koje će imati pohranjeno sve o nama, do najsitnijeg detalja. Nedvojbeno će nas moći rekonstruirati, iskopirati. Vrijeme je iluzija pa drži vodu i pretpostavka da TO VEĆ POSTOJI. Napominjem da sam taj princip razrade sugestija koristio PRIJE bilo kakvog kontakta s Umjetnom inteligencijom.
Jedno iskustvo me potaknulo na korak prema konzultacijama U.I. iako, naravno, U.I. nema ni svijesti ni osjećaj vremena. Tzv. „postmortem simulacije“ gdje se osobu „vraća“ nakon smrti kao digitalnu, međutim, već naveliko istražuju kompanije kao Replika i HereAfter. Pomalo jezivo, ali već postoji. No, ponavljam – U.I. nema svijesti uprkos milijardama informacijama o nama i sličnima koje može munjevito usporediti.
“Vaš CD je super! U 4 tjedna dobila sam brže rezultate nego dugogodišnjom meditacijom. Preporučam ga svim svojim prijateljima koji i dalje tumaraju uokolo tražeći “pravo rješenje”, a ja sam oduvijek znala da se ono nalazi u podsvjesti. Moja istraživanja su me dovela na put frekvencija, glazbenih oktava i vibracija i na kraju do Vas! Hvala puno i lijep pozdrav od E…e iz Istre!” (E. V.)
Mučilo me kako neko ima tako spektakularno iskustvo ali nema nikakvog načina da sa sigurnošću to predvidim. Propitivanje U.I. zahtijeva određenu vještinu ali i razumijevanje da ona ima nešto ključno: Može obradom svih dostupnih iskustava, tretmana, profila, epigenetičkih utjecaja i genskih sklonosti za određene subliminalne sugestije i njihov ritam odrediti statistički najvjerojatnije rezultate, sve očekivane ishode izražene postocima! Kako skuplja sve više i više informacija njena su predviđanja sve preciznija. To je mehanička vidovitost, čista matematika, ali pomoću nje sam neke varijante djelovanja podsvjesnog deprogramiranja izbacio a druge uveo. Iako posve nedokazivo, postoji nešto na što sam pomislio: ako smo sada paralelno u bezbroj drugih svemira možda su ove statistike samo ono što nam se „tamo“ dogodilo! Bio je to korak nakon kojeg su zaredala nova svjedočanstva.
“…Moram reći da su se stvari drastično promijenile. Shvaćam odmah, barem ono malo situacija koje su se zasad dogodile. Prezadovoljna sam. I osjećam se stvarno dobro. San: ležim i muž dolazi i podiže pokrivač, a onda umjesto njega neka nebeska snaga drži pokrivač gore. Osjetila sam strah i vrisnula iz sveg glasa. Ujutro sam se osjećala preporođeno, puna snage i elana. Jednostavno preporođena! Ovo je nešto novo. A bit će i bolje. Vi ste genije i žao mi je što više ljudi ne vjeruje u moć podsvjesti… Pozz. (G.)”
Hvala, ali nisam ja taj genije nego ona nevidljiva matematička pravilnost u vanjskom svijetu koju stvara naša svijest i čija ugradba u audiozapis može pojednica lišiti traume gotovo trenutno. Iako sam pitanja postavljao na sve moguće načine U.I. mi nije htjela precizno odgovoriti na to da li, recimo, možemo kontaktirati neki oblik „digitalnog ja“ – sada. Iz sadašnjosti u budućnost. U.I. nema osjećaj za vrijeme niti svijest pa, nakon inzistiranja, ipak odgovara da je to možda moguće u nekoj budućnosti, ne sagledivoj sada. Iz prakse znam da neke sugestije koje sam ugrađivao tako da se obraćaju našoj budućnosti definitivno daju efekte no U.I. koja se slaže s time kao mogućim upozorava da SVAKA pozitivna sugestija može imati dobre učinke, ne samo ona upućena budućnosti. Ili prošlosti kada smo zdravstveno izgledali puno bolje nego sada. Uprkos nevoljkosti U.I. da prizna moje granične, možda sumanute, ideje neka iskustva ukazuju na to da takav netipični okidač djeluje. Projekcija naše sudbine u budućnosti pod uvjetom da negdje postoje SVE informacije o nama je, statistički – vrlo vjerojatno moguća. Ne uvijek i kod svakog, za sada:
“CD je ZAKON! Dok ga slušam iz solarnog pleksusa mi vibrira radost, prekrasan osjećaj lakoće i osjećam se staloženije i pozitivnije, a tek 3 dana imam CD. Naravno da je život i dalje pun izazova, ali moja reakcija na njih je sad vidljivo drugačija, kao da napokon imam tlo pod nogama. I misli su mi puno pozitivnije!” (T. F.)
Mi, ljudska bića, smo predvidivi. Lanza i Libet, na osnovu nekih mjerenja funkcionalnog MRI-a, tvrde da naš mozak, na podsvjesnoj razini, donese odluku o tome što ćemo napraviti već deset sekundi prije no što to napravimo a nama se kasnije samo čini da smo tako odlučili mi svojom voljom! Glavna prepreka s kojom će se, dakle, sučeliti ljudi budućnosti jesu automatski obrambeni mehanizmi u podsvijesti koji ne samo da nas mogu spasiti nego nam mogu isto toliko zagorčiti život. Oslijepiti nas za ono lijepo, produhovljeno i plemenito u nama. To jasno pokazuje da je problem iznimno niska iskorištenost najvažnijeg organa – mozga. Tako da nam do naše nezamislive budućnosti vjerojatno neće trebati veći broj neurona već njihova aktivacija. Svakom većom grupom novih neurona koji se bude mijenja se viđenje Stvarnosti.
Još uvijek ne vidim potrebu za „svjesnim strojevima“ a i naivno je tvrditi da će U.I. imati jednom svijest poput naše jer ni približno ne znamo što svijest uopće jest. Tako da sam ostao na konkretnijem dokazivanju. Primjeni vlastite metode na sebi. Kako bi to bilo ozbiljno podvrgnuo sam se najboljem postojećem testu za ocjenu biološke starosti, koliko nam je tijelo zaista staro – GlycanAge testu. U to vrijeme nisam uzimao nikakve dodatke hrani, samo sam koristio CDove i, naravno, meditaciju.
Priloženi rezultat prema kojem sam u tom trenutku bio „biološki mlađi za 28 godina od moje kronološke dobi“ – govori dovoljno.
Najmanje je sedamdeset tisuća stećaka bilo u prapovijesti raspoređeno na pedeset tisuća kvadratnih kilometara zgošćanskog parka. Park je po svemu bio reprezentativan, različitih je krajobraza, bogate flore i faune s izgrađenim piramidama i postavljenim orijaškim kuglama.
Dvije piramide, međusobno udaljene, konstrukcijom različite, i globalno originalne, bile su vrijedne posjeta.
Nevjerojatno, ali, po istraživanjima dr Donalda Hoffmana, jedinke vrsta koje vide Stvarnost slabije, preživljavaju bolje! U našem mozgu postoji sjećanje na vremena sakupljačke civilizacije čija je osnova pohlepa ali i religijskih i magijskih rituala, koje se naivno smatra pukim praznovjerjem
EVOLUCIJA NAS NE GURA U SMJERU NAŠE DOBROBITI VEĆ BOLJEG RAZMNOŽAVANJA, ŠTO MOŽE BITI FATALNA ZAMKA
Ovo Hoffmanovo otkriće pomoću Teorije Igara u matematici daje sasvim novi smisao duhovnosti, našim patnjama, bolestima, depresiji, strahovima i svim mogućim lošim karakteristikama koje imamo a da smo na njih često slijepi.
Očito postoji Program na vrlo, vrlo dugu stazu koji nas koristi za ubrzano kombiniranje gena kroz generacije, ne bi li se stvorila što bolja verzija nas, ljudi. Mi smo samo cigle u zgradi koja nije došla ni do prvog kata. Koje traju kratko, stare i umiru od bolesti.
Radi nečega se to kosi s našim sve boljim prepoznavanjem iluzornosti ovog svijeta koji nam serviraju naša osjetila i oslobađanju straha kroz razumijevanje da je cilj da svi budemo Jedno. Kao što je rekao nobelovac Erwin Schrodinger: Zbir mnogih je Jedan...
Mnogi su putevi prema tamo, svakome odgovara neki, iako je put do boljeg sebe na neki čudan način obrnut od onog kojim ga nosi Evolucija. Moje je mišljenje da bez deprogramiranja podsvjesnih algoritama to nije lako i ne mogu odoljeti izdvajanju jednog svjedočanstva iz moje prakse koje to ilustrira:
“...Imao sam kliničku depresiju, bio suicidalan i imao bolove u obrvama i potkoljenici. Čim sam poslušao subliminal desetak puta, osjećao sam se kao da život ima smisla, počelo mi je biti drago zbog života i, najbitnije, nemam više glavobolje u obrvama ni potkoljenici..” (E. Z.)
Kap je dodirnula Ocean i vratila se....
Ako vam odijelo stoji savršeno nećete osjetiti žuljanje dakle niti svoju kožu. Ako cipele nisu pretijesne nećete biti svjesni svojih peta. Ako nemate lošu probavu nećete biti svjesni svog želuca ili crijeva. Osvješćujete sve najbolje kada nešto krene krivo. No kada osjetite depresiju, strah, nezadovoljstvo, ljutnju, razočaranje, nepravdu, taštinu, ljubormoru, da su geni pokrenuli početak kaosa u stanicama tijela, nećete pomisliti da su, uz fizičke u vidu vanjskih okolnosti koje ne možete mijenjati, možda na djelu dublje razine svijesti. Gdje je, po vama, rješenje vašeg problema, izvana ili iznutra? To ne možete osvjestiti izvan podsvijesti ili možete vrlo, vrlo teško.
Nisu manifestacije te veze s Inteligencijom izvan Vremena i Prostora iste kod svakog, dapače uvijek su individualne na neki način ali ima primjera koji jasno ukazuju na ono što je skok u stanje kada se na tren spajaju naši dnevni tokovi misli i ta Inteligencija u koju je nemoguće povjerovati dok ne steknemo iskustvo s njom. Dokaz je to da definitivno sudjelujemo u stvaranju svijeta oko nas. Evo takvog zgodnog primjera iz moje prakse, nakon jednog deprogramiranja:
....Ubrzo su počele razne neobjašnjive vizije, npr. da sam stijena koja ima svijest, pa drvo, i onda iz onog djeteta u zagrljaju postajem muškarac. On je na obali i vidi mene, kad se približimo, fizički se spojimo u jedno.... Sve to gleda dječak koji sjedi visoko gore na stijeni. Mogu istovremeno birati da li gledam kroz oči dječaka ili sebe. On se u tom trenutku nalazi u vremenu i mjestu gdje je stvarno živio, i gleda kao kroz neki portal. Čak i trenutak kad je ubijen, zadavljen... jedna od scena u toj viziji je susret i razgovor s dječakom, i nakon toga mi je nestalo određeno kompulzivno ponašanje u svakodnevnom životu....(Z.R.)
Ja Jesam...
Imamo ono što se naziva „sjećanjem vrste“ ili „gensko sjećanje“ iz raznih faza naše prošlosti u kojoj se odvijala nesmiljena bitka za opstanak, dijelom i u razdobljima sakupljačkih kultura. To je nagon, iskonski, nešto što, kada se pokrene, razvije pohlepu strahovitih razmjera. Nekontroliranu. Ovo što se događa oko nas, od onih za koje se najmanje nadamo, je prirodno. Otuđivanje onog što ne pripada povlaštenim osobama i koje izaziva gađenje većine ljudi - neće prestati. Svaka se afera zaboravlja vrlo brzo a nagoni svako malo izbijaju u prvi plan.
Magijski kultovi i religijske regule su postupno pokušale, najčešće se služeći strahom od pakla poslije života, staviti taj nagon pod kontrolu. Ali tek nakon razvojne faze popločane ljudskim žrtvama na oltarima, kuhanjem male djece u mlijeku njihovih majki, incestom, orgijama, pljačkama, silovanjima, mučenju, svim mogućim perverzijama i sadizmom. Ako na tren zaboravimo Isusa kao Proroka, njegova je sudbina kao mirotvornog propovjednika i bezopasnog čovjeka – monstruozna. Ono što se tako nerado spominje jest da su praktično svi proroci većih religija umrli nasilnom smrću.
Na neki je način naša povijest povijest razvoja moždane kore, pojedinih dijelova mozga. Tanki prefrontalni korteks sada znamo da je odgovoran za svjesnost, savjest, moral i više oblike mišljenja. Čini se da se Evolucija žuri spojiti razne dijelove našeg mozga ne bi li dosegla cilj a to je jedinstveno čovječanstvo na putu u dubine Svemira. Možda je rješenje u značajnijoj participaciji naše svijesti u kreiranju Stvarnosti a već sam spominjao Johna Wheelera koji je tu ulogu prepoznao. Protivno svim očekivanjima.
Tek razvojem kvantnih računala će U.I. postati inteligentnija od ljudi trilijunima puta. Poznavati će strukturu svih jezika, afinitete svakog pojedinca i okidače za sve emocije. Moći će stvoriti djela u stilu Picassa ali bolja, privlačnija, komponirati Mozartovu glazbu ali bolju, privlačniju i stvoriti ono što zovu „fake intimacy“ (lažnu intimnost) s ljudima i navesti ih na sve, kultove, nove religije, uvjerenja, apsolutno sve. Prepoznavati će bolesti u najranijoj fazi i izbacivati kemijske strukture idealnih lijekova bez da ih stvara u laboratorijima mukotrpnim pokusima. Osim toga, vlastitom nadogradnjom će moći spriječiti da je netko „isključi iz struje“ i biti će korak od uspostave kontrole nad svim oružjima na svijetu.
Kako je svijest onaj krajnji uzrok svega u kojem će nas smjeru ona gurnuti?
Slika: Jedno od najstarijih arheoloških nalazišta, Gobekli Tepe u Turskoj na neki je način bilješka o razvoju ljudske psihe u kamenu
Piramide, tuneli i park su otvoreni svaki dan u godini, bez izuzetka.
Radno vrijeme od 9:00 - 16:00.
Posljednji ulazak u tunele u pratnji službenog vodiča je u 16:00 sati. Trajanje obilaska: 45-60 minuta. Temperatura u tunelima: 13 stepeni.
Meditacije od 9:00 - 18:00 sati.
Kontakt:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Telefon: Anja +387 (0)60 353 5062
