Senzacionalno otkriće vezano uz slučaj spomenutog Francuza koje je objavio i ugledni medicinski časopis „Lancet“ pokrenuo je i neke kognitivne psihologe poput Axela Cleeremansa koji je na jednom skupu u Buenos Airesu konstatirao da „mozak ima neshvatljive mogućnosti adaptacije i da 10% tkiva može zamijeniti cijelu strukturu“. Ta sposobnost poznata kao neuroplastičnost je ovdje ipak ekstremna jer je zamijenila ama baš sve strukture bez kojih ne možemo živjeti ni sekunde. Ukratko, ovaj čovjek ne bi smio biti živ ni u kom slučaju i njegova priča nadmašuje sva zabilježena čuda u našoj povijesti!

Primjenio sam to puno puta u praksi i uvjerio se da je taj pristup često efikasan i vraća ravnotežu poremećenom metabolizmu, psihi i tijelu ali još uvijek mi nije jasno kako su ljudi to mogli znati prije možda čak i 5000 godina. Obzirom da su i od šuma koji proizvodi naš dah stvorili verbalni oblik vibracije, ritmičko pomicanje krvi u našim žilama je nešto na što su dokazano mogli djelovati, jasna je njihova veza s „poljem informacija“ iz kojeg dolaze nalozi za održavanje i izgradnju naših tijela.

Sumeranski su kraljevi, biblijski mudraci, indijski jogiji i kineski isposnici živjeli stotine godina a da ne znamo točno u čemu je bila tajna tog fenomena.

 

Suptilne energije u drevnim indijskim učenjima kolaju kroz čak 72000 „kanalića“ nazvanih „nadijima“ a u „energetskim centrima čakrama“ je njihova koncentracija veća. Gornjih sedam čakri su „više“ a donjih su „niže“, koje su vezane uz razne fiziološke funkcije. Kinezi su pradavno razraditi sustav „akupunkturnih kanalića“ i točaka kojima cirkulira energija „chi“ koju u Japanu zovu „ki“. Godinama je znanost ignorirala ta znanja dok nije dr Hiroshi Motoyama obavio precizna mjerenja električnih polja i dokazao postojanje čakri, a kasnije su u Parizu pomoću posebne tehnike koja koristi izotop tehnecij99 dokazane i akupunkturne točke i meridijani.

 

Nažalost, nemilosrdni ratovi koji su bijesnili Istokom milenijima doveli su do uništenja ogromnih dijelova tih učenja (smatra se da je očuvano samo 8% vedskih spisa a masa budističkih nije ni pročitana) pa samo možemo čitati da su manipulacije tih davnih kultura postizale nevjerojatne efekte. Malo se zna o praksi kirurgije koju je 600 g. p.n.e. uveo Sushruta a koja je navodno dosegla razinu kada su nadomještani amputirani udovi umjetnima i obavljani zahvati otvaranjem lubanja, trepanacijom. Spisi govore da je to naglo zabranio vladar čija je majka podlegla jednom takvom zahvatu.

Ugledni japanski znanstvenik Murakami je potvrdio da „riječima i emocijom možemo aktivirati i deaktivirati čak 90% uspavanih gena“ ali ostaje problem trebamo li to kod nekoga činiti sugestijom, subliminalnom sugestijom, vizualizacijom, tehnikama disanja ili se dogodi slučajno, na nama nejasan način. 

Recepte nude razni autori kao Larry Dossey, Deepak Chopra, Joe Dispenza, Bruce Lipton i drugi koje sve medicina osporava jer, iako ponekad vrlo dobri, njihovi rezultati ne idu u kategoriju čuda kao nekih 1400 u službenoj medicini zabilježenih „spontanih remisija“ kada su se potpuno neizlječive bolesti iznenada povukle. Kao kod, primjerice, Anite Moorjani, koja je težila 29 kilograma i tijelo joj je bilo prekriveno tumorima. Prošavši kroz iskustvo kliničke smrti iznenada je ozdravila. Sustav joj se posve resetirao i vratio izvornom programu.

Do nekog radikalnog deprogramiranja, slaže se većina autora, može doći ako se ono obavi na samom izvoru misli, u stanju najniže podraženosti živčanog sustava. Dodir s tako dubokim razinama svijesti se možda odvija kroz „kvantne fluktuacije u vakumu“ a to je pojam koji zapravo nitko točno ni ne može objasniti. Preostaje nam da stalno pokušavamo prilagođavanjem u smislu „sjećanja na izvor misli“ uz namjeru/intenciju u određenom smjeru.

Magija je Života to da se svakog trena čudo može dogoditi a ne mora se dogoditi ni tisućama godina....

Slika: CT snimka mozga spomenutog Francuza na kojoj se jasno vidi da je cijela unutrašnjost lubanje ispunjena tekućinom a tek tanki sloj moždanog tkiva s unutarnje strane kostiju predstavlja mozak što čini samo 10% volumena normalnog ljudskog mozga! Uz sve to čovjek normalno funkcionira.

Senzacionalno otkriće vezano uz slučaj spomenutog Francuza koje je objavio i ugledni medicinski časopis „Lancet“ pokrenuo je i neke kognitivne psihologe poput Axela Cleeremansa koji je na jednom skupu u Buenos Airesu konstatirao da „mozak ima neshvatljive mogućnosti adaptacije i da 10% tkiva može zamijeniti cijelu strukturu“. Ta sposobnost poznata kao neuroplastičnost je ovdje ipak ekstremna jer je zamijenila ama baš sve strukture bez kojih ne možemo živjeti ni sekunde. Ukratko, ovaj čovjek ne bi smio biti živ ni u kom slučaju i njegova priča nadmašuje sva zabilježena čuda u našoj povijesti!

Primjenio sam to puno puta u praksi i uvjerio se da je taj pristup često efikasan i vraća ravnotežu poremećenom metabolizmu, psihi i tijelu ali još uvijek mi nije jasno kako su ljudi to mogli znati prije možda čak i 5000 godina. Obzirom da su i od šuma koji proizvodi naš dah stvorili verbalni oblik vibracije, ritmičko pomicanje krvi u našim žilama je nešto na što su dokazano mogli djelovati, jasna je njihova veza s „poljem informacija“ iz kojeg dolaze nalozi za održavanje i izgradnju naših tijela.

Sumeranski su kraljevi, biblijski mudraci, indijski jogiji i kineski isposnici živjeli stotine godina a da ne znamo točno u čemu je bila tajna tog fenomena.

 

Suptilne energije u drevnim indijskim učenjima kolaju kroz čak 72000 „kanalića“ nazvanih „nadijima“ a u „energetskim centrima čakrama“ je njihova koncentracija veća. Gornjih sedam čakri su „više“ a donjih su „niže“, koje su vezane uz razne fiziološke funkcije. Kinezi su pradavno razraditi sustav „akupunkturnih kanalića“ i točaka kojima cirkulira energija „chi“ koju u Japanu zovu „ki“. Godinama je znanost ignorirala ta znanja dok nije dr Hiroshi Motoyama obavio precizna mjerenja električnih polja i dokazao postojanje čakri, a kasnije su u Parizu pomoću posebne tehnike koja koristi izotop tehnecij99 dokazane i akupunkturne točke i meridijani.

 

Nažalost, nemilosrdni ratovi koji su bijesnili Istokom milenijima doveli su do uništenja ogromnih dijelova tih učenja (smatra se da je očuvano samo 8% vedskih spisa a masa budističkih nije ni pročitana) pa samo možemo čitati da su manipulacije tih davnih kultura postizale nevjerojatne efekte. Malo se zna o praksi kirurgije koju je 600 g. p.n.e. uveo Sushruta a koja je navodno dosegla razinu kada su nadomještani amputirani udovi umjetnima i obavljani zahvati otvaranjem lubanja, trepanacijom. Spisi govore da je to naglo zabranio vladar čija je majka podlegla jednom takvom zahvatu.

Ugledni japanski znanstvenik Murakami je potvrdio da „riječima i emocijom možemo aktivirati i deaktivirati čak 90% uspavanih gena“ ali ostaje problem trebamo li to kod nekoga činiti sugestijom, subliminalnom sugestijom, vizualizacijom, tehnikama disanja ili se dogodi slučajno, na nama nejasan način. 

Recepte nude razni autori kao Larry Dossey, Deepak Chopra, Joe Dispenza, Bruce Lipton i drugi koje sve medicina osporava jer, iako ponekad vrlo dobri, njihovi rezultati ne idu u kategoriju čuda kao nekih 1400 u službenoj medicini zabilježenih „spontanih remisija“ kada su se potpuno neizlječive bolesti iznenada povukle. Kao kod, primjerice, Anite Moorjani, koja je težila 29 kilograma i tijelo joj je bilo prekriveno tumorima. Prošavši kroz iskustvo kliničke smrti iznenada je ozdravila. Sustav joj se posve resetirao i vratio izvornom programu.

Do nekog radikalnog deprogramiranja, slaže se većina autora, može doći ako se ono obavi na samom izvoru misli, u stanju najniže podraženosti živčanog sustava. Dodir s tako dubokim razinama svijesti se možda odvija kroz „kvantne fluktuacije u vakumu“ a to je pojam koji zapravo nitko točno ni ne može objasniti. Preostaje nam da stalno pokušavamo prilagođavanjem u smislu „sjećanja na izvor misli“ uz namjeru/intenciju u određenom smjeru.

Magija je Života to da se svakog trena čudo može dogoditi a ne mora se dogoditi ni tisućama godina....

Slika: CT snimka mozga spomenutog Francuza na kojoj se jasno vidi da je cijela unutrašnjost lubanje ispunjena tekućinom a tek tanki sloj moždanog tkiva s unutarnje strane kostiju predstavlja mozak što čini samo 10% volumena normalnog ljudskog mozga! Uz sve to čovjek normalno funkcionira.