PIŠE: Ratko Martinović
Simbole mnogi tumači koriste kao dokaz zajedničkih elemenata ljudske psihe ili kao odjek kolektivne (ne)svijesti cjelokupnog čovječanstva. Kao što ih koriste i škole misterija, tajne službe ili tajna društva u svojoj ritualnoj magiji ili komunikaciji.
Simbol je u biti vizualna ili izrečena prezentacija neke ideje, predmeta ili odnosa.
Čovjek je od pamtivijeka nastojao označiti, iscrtati, ispisati i imenovati svemir oko sebe. Kreacija arhetipnih poveznica za ideje i iskustva javila se zahvaljujući potrebi za komunikacijom, bilo međusobnom ili kroz opise prošlih, sadašnjih i budućih događaja. Zato je za razumijevanje određenih simbola potrebno promatrati kontekst nastanka. Simbol je medij, neutralan po svojoj prirodi, a pozitivne i negativne odlike dodjeljuju mu isključivo promatrači. ‘Simbol je pobuđena i usmjerena energija, agens’ definicija je Josepha Campbella koji razdvaja spoznajni i značajni element simbolike. Po njemu, simbole definiraju tri sloja: opipljivi u svjesnom stanju, spiritualni u snovitom i neopisivi u nesvjesnoj fazi. Stoga se njegovo značenje može definirati samo u prve dvije razine, dok se u trećoj on ‘osjeća’, s arhetipnom notom.
