Ima ljudi koji su slijepi pored očiju. Nije to ništa nepoznato niti je u pitanju metafora, nego jednostavno čovjek neće da vidi ono što je očigledno. Međutim, ako taj fenomen nije samo kod jednog čovjeka, nego nekad obuhvati mnogo veći broj ljudi, pa i cijele narode, onda to može biti i za čovječanstvo nelagodno, najblaže rečeno.
Ima ljudi koji su slijepi pored očiju. Nije to ništa nepoznato niti je u pitanju metafora, nego jednostavno čovjek neće da vidi ono što je očigledno. Međutim, ako taj fenomen nije samo kod jednog čovjeka, nego nekad obuhvati mnogo veći broj ljudi, pa i cijele narode, onda to može biti i za čovječanstvo nelagodno, najblaže rečeno. Kako to da cijeli njemački narod nije vidio kuda ih Hitler vodi, poslušno su slijedili tog somnabulnog umobolnika. O tome kako narod slijedi svog vođu, koji je slijep, izvanredno je pisao Domanović.
Ali nije samo pitanje politike, gdje su mnogi slijepci vodili narode, nego i u drugim oblastima života događaju se takvi fenomeni. Naši poznati naučnici, arheolozi, istoričari, pisci i uopšte jedan akademski sloj žestoko je ustao protiv iskopavanja u Visokom, protiv takozvanih piramida. Sve svoje moći su upotrijebili da onemoguće rad na tim arheološkim nalazištima, što im je u jednom periodu i uspjelo. Ministar kulture Federacije BiH, kadar Silajdžićeve stranke za BiH, uspio je preko Zeničko-dobojskog kantona polučiti zabranu rada na piramidama, pa su pola godine istraživanja u minusu. Nikako mi nije jasno zašto političari vole zabrane?
Svi ti oponenti nijednom nisu privirili u Visoko jer oni iz daljine vide da tamo nema ništa, da je to sve šarena laža. Kako se samo Ivan Lovrenović okomio na istraživača Semira Osmanagića, nazivajući ga svim pogrdnim riječima, u kojem repertoaru je najbenigije da je ovaj naš čova iz Amerike folirant. A poznato je, kao što poznata profesorica arheologije i etnologije Vesna Krnić-Nikolić iz Zagreba citira uglednog američkog filozofa i povjesničara umjetnosti Tomasa Samjuela Kana, "da su do velikih znanstvenih otkrića često došli autsajderi, upravo zato jer ti pojedinci nisu bili ograničeni predrasudama koje su veteranima onemogućavale da vide ono što je čisto".
Ova profesorka je u dva navrata posjetila iskopavanja u Visokom i kaže: "Ono što sam tamo vidjela ni u kom slučaju ne može posjetitelja ostaviti ravnodušnim! Kako god gledali, iz bilo kog aspekta, kako kažu, tamo ima nečega!" Također sam i ja dva puta posjetio ovo gradilište, pa sam prilikom boravka prije nekoliko dana bio zaista iznenađen. Posjetio sam novu lokaciju, brdo Vratnice, koja još nije prezentirana javnosti, te sam vidio rukom izgrađeni popločani put, koji se u spirali penje do vrha brda, kako se pretpostavlja. No, tu je, također, otkopana grandiozna kamena ploča, fino oblikovana, za koju se ne zna ni čemu je služila, ni kako je tu donesena. Mnogo je pitanja koja su bez odgovora, kao što još i danas nije sve objašnjeno s egipatskim piramidama.
Ovdje mene više zanimaju ovi vrli naučnici, od Ivana Lovrenovića, preko Dubravka Lovrenovića pa do Dževada Juzbašića – kako oni znaju da je to sve na brdima oko Visokog bezvrijedno, kad nikad nisu ni privirili? U čemu se tu ogleda naučna veličina? Kao što ne razumiju šta se to događa oko Visokog, iz kojeg su perioda te iskopine, čemu su služile, onda njihov racionalni pristup ima tendenciju čim više umanjiti značaj onoga što ne razumiju.
Mnogo ljudi ne vjeruje da se u Međugorju pojavila Gospa, pa niko ne diže glas protiv tog svetišta. Ako ljudi vjeruju, eto im neka tamo hodočaste. Na brdima oko Visokog ima na pretek opipljivih dokaza da je to nešto arheološki značajno, pa ipak veliki broj ljudi, predvođen našim naučnicima, viče da je to tamo budalaština. Zašto?
Nema pravog odgovora, mada tu ima ljubomore i surevnjivosti. Nigdje tako kao među intelektualcima nema toliko pizme. A onda možda je tu i mnogo prozaičnija stvar – novac. Boje se da ta iskopavanja oko Visokog ne odvuku novac iz budžeta, a da gotovo ništa ne rade. Oni su naučili, kao stručnjaci Zemaljskog muzeja, da grickaju pare iz budžeta, a gotovo ništa ne rade. A onda su se i prepali reklame, što je Semir Osmanagić sprovodi, naučen u Americi da je reklama pola uspjeha, pa tako i u ovom naučnom poduhvatu. Iskopavanja brkaju i dosadašnji istorijski uvid u Bosnu i Hercegovinu, pa se pribojavaju nacionalisti da im po nečemu njihova teorija neće pasati. A onda, ne na kraju, hrvatski i srpski veleumnici misle kako to da se značajno otkriće događa u izrazito muslimanskom Visokom?
Nije daleko Visoko, otiđite da se svojim očima uvjerite u nastajanje jednog arheološkog lokaliteta. Imaćete šta vidjeti.
