Autor: Mate Puljak
Zbog povećanog broja upita entuzijasta koji stećke traže prema knjizi “Obredne gomile” (don Ante Škobalj), odlučio sam dati nekoliko savjeta iz vlastitog iskustva. Kada tražite nekropole na teritoriju koji nije vaš domicilni, raspitajte se za vodiča inače se to pretvori u gubitak vremena i volje za ponovnim dolaskom. Ako ste u potrazi za stećcima koji su zaboravljeni, ili je narod iselio, odnosno izumro, kao u selima Tijarice, onda tražite najstariji put. U većini slučajeva će biti uz noviji, ili će se isprepletati s njim. Dobro je imati katastarsku dokumentaciju ili kakvu staru kartu puteva. Raspitajte se za bunar ili lokvu jer su stećci postulativno vezani uz njih. Za stećke na Čajeru u Tijarici nije znao ni pok. Marijan Lozo. Kada sam ih tražio uvidio sam da Tijarica zauzima mnogo veću površinu nego što ljudi misle. Osim toga, na upit o Čajeru dobio sam tri lokacije od čega su dvije bile pogrešne. Tko god traga najprije će se raspitati u centru Tijarice i dobiti odgovor kako ih nitko nikada nije vidio i da takvo nešto ne postoji u Tijarici. Naravno, jer su kilometrima dalje od centra, tj. Tarabnika. Jedna nekropola je bila na krajnjem istoku, druge dvije na krajnjem zapadu. Na samom Tarabniku uz crkvu nema starih stećaka nego kasnosrednjovjekovnih sarkofaga kakve nalazimo i na groblju u Aržanu. To ne znači da ih nekada nije bilo. Postoji i stećak uz put prema Dobranjima, te predaja o docu u kojemu su zakopane ploče. Nitko ne zna gdje je taj dolac, ali pretpostavljam gdje se nalazi. Nadam se da će oni koji nikako nisu uspjeli pronaći nekropole na Čajeru, sada to vrlo lako učiniti. Predaje mi je 1997. dala Kata Vuletić – Tokuša, rođ. Tokić s Tijarice.
