TRANSFORMACIJA

Suočen s truleži i ludilom koje prethodi ratovima, Jung je potražio što u davnoj prošlosti podsjeća, rezonira s njegovim vremenom i tako su konačno prepoznati Arhetipovi. Bez vraćanja ravnoteže između svjesnog i nesvjesnog dijela naše ličnosti otvaraju se vrata nasilja i gubitka kontrole

 

U KONKRETNOJ PRAKSI IDEJU „SADAŠNJEG TRENUTKA“ MOŽEMO SHVATITI KADA SE VRATI SJEĆANJE NA JEDAN MOMENT KOJEG PREPOZNAMO KAO DA SE ODVIJA – SADA

 

Maratonsko meditiranje u tibetanskom samostanu i vizualiziranje nekog od božanstava koje je samo simbol jednog aspekta naše ličnosti ili molitva koja teži za kontinuiranim iskustvom Vječnosti, dakle sadašnjeg trenutka, mogu u jednom trenutku okinuti sasvim jasno, 3D, emocijama nabijeno sjećanje na scenu iz običnog života! Ona može biti zaboravljena, iz mladosti, stresna ili opuštajuća, simbolična ili gotovo fizička, svejedno. U tom trenutku se ne smije načiniti samo jedna greška – analizirati taj događaj, tumačiti ga, shvatiti.

Treba samo držati pažnju na njemu, na unutarnjem ekranu, tako dugo dok ne nestane ili dok je još na ekranu i OSJETIMO da se odvija – sada! Što je točno jer je Vrijeme iluzija našeg uma. Ukoliko scena nestane, nakon što ste je zadržali dok možete, slijediti će osjećaj blaženstva, duboke opuštenosti ili emocije koju ćete moći doslovce okusiti koliko je stvarna, životna.

 

Ovo Vam se može dogoditi kao jaki bljesak bijele svjetlosti kod transcendentalne meditacije, ritmičkog dovoljno dugog ponavljanja molitve, kod gledanja u svoje oči u ogledalu u trenutku kada su oči otvorene ali vašeg odraza više nema, kada vas u zen samostanu bambusovom batinom po leđima raspali nadzornik meditacije, ako doživite, nedaj Bože, kliničku smrt, od, također nedaj Bože, udarca u glavu, ekstremnog napora u karateu, bezbroj ponavljanja istog alkemijskog procesa..

 

Samo NIKADA kada to iščekujete. Ne računa se vaša vjernost, čežnja, suzice, služenje ili predanost. Nema tu zasluga. To je transformacija koja dolazi kada ona hoće a ne mi! Negdje iz dubina Nesvjesnog ili od Boga ako tako želite.

Kod nekih donosi viđenje budućnosti, kod drugih ozdravljenje od bolesti a kod trećih spoznaju o tome tko smo zapravo kada smo lišeni svih projekcija našeg uma.

Kada ćete se sresti s tom spoznajom ne ovisi o tome koliko ste meditirali, jeste li vegan, koliko ste posvećeni svom duhovnom cilju već o tome do koje ste mjere prihvatili sve impulse koji se rađaju u svijesti i odustali od pokušaja i želje da ih slijedite. To se može dogoditi za jedan dan ili nakon 40 godina.

Sve ovisi o vašem prihvaćanju. A to iz korijena mijenja vaš cijeli život. Odjednom vidite raskršća na kojima ste krenuli krivim putem, svoju uvjetovanost vanjskim svijetom, moć otpuštanja grča taštine i nerazumijevanja za druge. Dakako, to ne znači istočnjačko trpljenje pljuvanja i uvreda niti okretanja obraza pod svaku cijenu.

 

Znači samo pravilno zaključivanje o događajima s kojima ste suočeni. Prihvaćanje onog što je neizbježno i mijenjanje onog što je moguće. Sve je dopušteno pod uvjetom da na nikakav način ne nanosi bol drugim ljudima. Ako je to ikako moguće. Ponekad nije.

To naše lutanje kroz razne dubine transeva genijalno opisuje Stephen Wolinsky, psihoterapeut koji je odsjedio šest godina u ashramu u Mumbaiju koji je tada nadzirao čuveni Nisarghadatta Maharaj, proslavljeni guru koji je volio tu i tamo popipati sljedbenice.

 

Spoj istočnjačkih uvida i psihoanalitičkog pristupa daje dublje razmijevanje naše psihe nego to i možemo slutiti.

 

Ono što se čini najvećom preprekom u ovom trenutku jesu milijarde i milijarde novih i novih površnih informacija koje ne dolaze iz osobnog iskustva i koje mogu prigušiti svaki šapat koji dolazi iz naše nutrine. Što dulje si to ne želimo priznati to ćemo dulje plaćati visoku cijenu. Važno je prihvatiti i onu metafizičku, iracionalnu stranu u sebi. Kao što je Jung prihvatio mitove i bajke. Nije bitno da li se radi o istinama ovog svijeta i materijalnim dokazima! Treba se tu i tamo prepustiti metafizičkoj mašti i ne stalno sve analizirati. Upravo to vodi do integracije svih aspekata naše ličnosti.

Zato se čuvajte hiperaktivnih i isključivih! Njihov je put prema unutrašnjosti zakržljao. Ali se agresivnost prema vani nije smanjila.

Kaos u svijetu se preslikava na pojedinca i stvara nered u njegovoj svijesti. Kontrolirani mass mediji lansiraju fantastične teorije zavjere i tračeve ne bi li skrenuli pažnju s atmosfere koja sve više podsjeća na onu prije ranijih ratova o kojoj opširno govori Jung. Nije poticajna ideja da je svijet na rubu novog rata koji je de facto već počeo. Broj zemalja s nuklearnim oružjem će se povećavati a tako i rizik od nuklearnog holokausta. Pothranjuje se histerija svih vrsta. Kao da smo u nekom nestvarnom transu a zadnja je linija obrane iluzija da će u zadnji čas doći do neke intervencije Boga ili vanzemaljaca. Neće.

 

Još je na sceni i poznata slika iz povijesti: nitko ne želi popustiti ni milimetra. Do zadnjeg čovjeka – na tuđem teritoriju naravno. Više praktično ne postoje ozbiljni mirotvorni pokreti jer su svi sustavno ismijani.

Kada padne prva krv sve postaje dio zatvorenog kruga osvete i mržnje. U takovim je okolnostima gotovo nemoguće skrenuti pažnju ljudi sa zabave i iluzija koje niču oko nas na – introspekciju, samopromatranje. A rješenje i lijek protiv mržnje jest samo u nama, ne izvan nas.

 

Slika: Ovo sam ja u doglednoj prošlosti, dorađen pomoću čipova i AI.