Nadežda Sommerova već trideset godina živi i radi u Los Angelesu, a njena ovogodišnja posjeta Visokom pretvorila se u iskustvo koje, kako kaže, nije mogla unaprijed isplanirati. U Bosnu i Hercegovinu došla je tokom posjete porodici u Češkoj, s namjerom da konačno vidi lokacije o kojima je slušala još od prvih vijesti o otkriću bosanskih piramida. Planirala je ostati sedam dana, ali je susret s projektom piramida promijenio njene planove.
„Oduvijek sam bila zainteresovana za drevne civilizacije i za bosanske piramide čula sam još na samom početku istraživanja. Godinama sam željela doći, ali se prilika nije ukazala sve do ove godine. Kada smo porodica i ja konačno stigli u Visoko, bila sam toliko uzbuđena i sretna da nisam ni slutila da ću ostati ovako dugo“, prisjeća se Nadežda.
Po povratku u Češku odgodila je let za Ameriku. Odluka da ostane u Visokom i volontira nije bila dio prvobitnog plana, ali je, kako objašnjava, osjećala da još nije vrijeme za povratak. U trenutku razgovora iza nje je bilo četrdeset dana boravka u Visokom, a volonterski rad postao je jedan od najljepših dijelova njenog iskustva.
U Los Angelesu se bavi različitim poslovima. Radi u sektoru nekretnina, upravlja poslovima iznajmljivanja smještaja i vodi wellness centar. Učestvuje i u organizaciji duhovnih događaja, uključujući zvučne terapije i reiki tretmane. Iza takvog radnog ritma stoji život ispunjen različitim obavezama, ali joj je boravak u Visokom donio osjećaj koji je, prema vlastitim riječima, dugo tražila.
„Kada vas život vodi kroz različite poslove i iskustva, ponekad shvatite da još niste pronašli nešto što u vama budi toliku strast. Ovdje sam osjetila nešto posebno, ali teško mi je izdvojiti samo jedan razlog zbog kojeg sam ostala. Kada sam se vratila u Visoko, osjećala sam se kao dijete koje je dobilo svoje omiljene igračke. Dok radim kao volonterka, stalno sam nasmijana i jednostavno sretna“, kaže Nadežda.
Obišla je sve lokacije Bosanske doline piramida, ali Tuneli Ravne za nju imaju posebno mjesto. Boravak u podzemnom kompleksu opisuje kao iskustvo koje joj donosi osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti. Svjesna je da će tek po povratku u Ameriku moći sagledati sve što je doživjela i razumjeti koliko je ova odluka utjecala na nju.
„Ne znam zašto ovo nisam uradila ranije. U ovom trenutku osjećala sam da mi je upravo to potrebno i odlučila sam poslušati svoj unutrašnji glas. Mislim da je važno slušati svoje srce“, ističe ona.
Nadežda posebno govori o dr. Semiru Osmanagiću i odnosu koji ima prema volonterima. Njegovu posvećenost projektu vidi kao primjer života vođenog ličnim uvjerenjem, a pažnja koju pokazuje prema ljudima uključenim u rad Fondacije ostavila je na nju snažan utisak.
„Dr. Semir Osmanagić je posebna osoba, neko koga ne možete uporediti ni s kim. On je divan primjer čovjeka koji živi slušajući svoje srce. Zrači ljubavlju i mnogo ljudi ga voli i s poštovanjem govori o njemu. Posebno me iznenadio način na koji se odnosi prema nama volonterima i koliko poštovanja pokazuje. To mi mnogo znači“, kaže Nadežda.
Ne krije ni želju da se istraživanja i rad na projektu nastave bržim tempom. Toliko je željela dati svoj doprinos da je, kako navodi, razmišljala čak i o dodatnim volonterskim smjenama. Žao joj je što u ovom periodu nije bilo više volontera, a smatra da bi šira podrška i veća promocija projekta mogli pomoći da se uključi još ljudi.
Njen doživljaj života u Bosni razlikuje se od svakodnevice na koju je navikla u Americi. U Los Angelesu, kaže, često ima osjećaj da se obaveze samo nižu, bez mnogo vremena za predah. U Bosni je pronašla sporiji ritam i više prostora za opuštanje.
„U Americi imam osjećaj da stalno radim i razmišljam o sljedećoj obavezi. Ovdje je sve nekako sporije i opuštenije. Ljudi znaju zastati i odvojiti vrijeme za sebe. To je nešto što mi je posebno prijalo“, objašnjava.
Završetak ovogodišnje volonterske sezone za Nadeždu predstavlja emotivan trenutak. Ipak, odlazak iz Visokog ne vidi kao kraj svoje veze s projektom. Sigurna je da će se vratiti, a razmišlja i o načinima na koje bi mogla pomoći kada ponovo bude u Sjedinjenim Američkim Državama.
Smatra da doprinos ne mora biti vezan isključivo za fizički rad na lokaciji. Svako, u skladu sa svojim znanjem, zanimanjem i mogućnostima, može pomoći kroz promociju na društvenim mrežama, umjetničke projekte, izradu promotivnih materijala i druge aktivnosti.
„Čak i kada se svi vratimo u svoje zemlje, možemo nastaviti pomagati na različite načine. Neko se bavi umjetnošću, neko društvenim mrežama, neko može učestvovati u prikupljanju sredstava ili osmisliti neki drugi oblik podrške. Svako ima nešto što može ponuditi. Ovom projektu potrebna je velika promocija i vjerujem da svi možemo doprinijeti na svoj način“, poručuje Nadežda Sommerova.
Njena priča počela je dugogodišnjom željom da posjeti Visoko, a nastavila se odlukom da ostane i postane dio volonterskog tima. Sada, uz iskustva koja nosi iz Bosne i Hercegovine, planira povratak u Ameriku, ali i novi dolazak u Visoko. Ovaj put, kako kaže, više neće čekati toliko dugo da se vrati.
