Piše: Ajdin Ahmetspahić, koordinator vodičke službe Fondacije
Park ‘Ravne 2’, April 2018.
Kada je sredinom februara 2018. počela ovogodišnja škola za vodiče Fondacije, polaznici su kao neiskusni mladi ljudi po prvi put učili šta to znači biti turističi vodič. Nakon nekoliko časova shvatili su da to ne znači samo puko poznavanje informacija o određenoj tematici nego da je taj poziv daleko zahtjevniji i ozbiljniji.
Posmatravši i slušajući prezentacije iskusnih kolega polako su prihvatali činjenicu da je umjetnost prenošenja znanja i informacije na slušaoce zaista zahtjevan posao koji iziskuje napredovanje u različitim sferama i nadogradnju ličnog profila mnoštvom vještina.
Pored poznavanja informacija, što je svakako od krucijalne važnosti, vodič treba da ima komunikaciju sa gostima i onima koji ga slušaju. Prepoznati kada, šta i kako reči, kojim tonom, glasom, kojom jačinom, gdje naglasiti, gdje usporiti ili ubrzati. Naći savršen recept da onaj kome nastojimo prenijeti informaciju dobije što bližu sliku onoga što želimo da kažemo,a da se pri tome što manje izgubi u komunikacionom kanalu.
Za ovakvo nešto jako je bitno razviti i vještinu neverbalne komunikacije pa ćemo prenošenjem naše emocije najlakše doprijeti do slušaoca.
Samim tim voditi grupu turista u Bosanskoj dolini piramida u Visokom nije isto kao provesti tu grupu kroz neki od gradova gdje ćemo prezentirati historiju i znamenitosti tog mjesta. U našem slučaju, kada činjenice dobijene iz naučnih istraživanja, koje pokazuju da je historija kakvom nas uče u najmanju ruku pogrešna, i kada pokazujemo prahistorijske lokalitete koje nedvojbeno dokazuju da su civilizacije iz prošlosti posjedovale napredniju tehnologiju od ove koju imamo danas, emocija je jako bitna.
Samim saznanjem kako je sve drugačije od onoga što učimo čitav život stvara se koktel emocija. Od zbunjenosti, neprihvaćanja, skepticizma, razuvjerenosti preko kriticizma, ideje, saznanja do općeg prihvatanja, osjećaja otkrivenja pa do uzbuđenosti i na kraju oduševljenja.
Odmah na početku našem egu je teško preći preko svega toga, svih tih novih informacija i prihvatiti činjenicu da je realnost ili slika o prošlosti kakvu imamo u biti pogrešna pa je potrebno praviti novu. Naš ego ovo detektuje kao ogroman posao za uraditi te radije traži načine da to ne uradi odnosno da opravda dosadašnja vjerovanja i dogme na osnovu kojih smo izgradili čitavu sliku realnosti. Ipak, malo po malo, počinjemo kritički razmišljati pa uzimamo u obzir bar mogućnost nečega takvog, sa velikom dozom skepticizma.
Prezentator sada preuzima važnu ulogu u promjeni te emocije. Pored toga što prezentuje i pokazuje mjerenja, podatke i argumente koje su dobijene naučnim pristupom dopire do nas uzbuđenjem koje pokazuje i opštim „blagoslovom“ kojim zrači dok izgovara riječi te nam tako pokazuje da je „produhovljen“, „probuđen“ i insipirisan svim tim saznanjima.
Istina oslobađa i nije tako strašna. To je ono što ego sada vidi. Vidi da možda i nije tako loše promjeniti ionako sivu sliku realnosti i sumnjičave, rupama ispunjene, neshvatljive historije kakvom smo je do sada vidjeli. Vodič nam pored prenosa informacija pokazuje da je i sam iznenađen ovakvim preokretom, da je insprisan saznanjima i istinom o našoj civilizaciji i vidi se optimističan stav koji nam kaže da nismo samo „nemoćna“ ljudska bića koja su žrtve okolnosti.
Znanje i emocija koju vodič u Fondaciji prenosi pokazuje slušaocu da ništa nije izgubljeno. Da je ljudski rod u mogućnosti da radi nevjrovatne stvari. Da je ljudsko tijelo najsavršeniji instrument i alat čiji puni kapacitet ne poznajemo danas, ali definitivno nije samo to za šta ga koristimo. Da je Majka Priroda zaista milosrdna i darežljiva pa je povezala sve što je rodila u jednu sferu u kojoj se prepliću postojanja svijesti i energija gdje sve ovisi o svemu.
„A zašto su ljudi tako drugačiji od svega ostalog? Zašto smo se onda tako izdvojili, pobjegli?“, pita se sada ego. Kao slušaoci smo već doživjeli bogajavljenje i spoznaju, slijede odgovori na pitanja koja postavljamo sebi po prvi put u životu. Vidimo šta smo to sve propustili. Sve je nebitno sada. Svaki mali i veliki strah oko bitnih ili nebitnih stvari. Ništa nije bitnije od ovoga! Otkrivamo svrhu postojanja!
***
Zar je moguće da jedna posjeta „interesantnom“ arheološkom lokalitetu, u prolazu prema južnoj obali Balkana, na putu za godišnji odmor, može imati ovakav udarac i ovakav uticaj na osobu koja sluša vještog i iskusnog vodiča Fondacije ‘Arheološki park: Bosanska piramida Sunca’.
Ja vam kažem iz iskustva, itekako može. Probuditi ideju u nekome, podstaći na saznanje, učenje, promjenu. To je prava moć. To je blagoslov ali i ogromna odgovornost jednog vodiča u našem malom kolektivu.
Stvaramo bolji svijet, a da toga ponekad nismo ni svjesni.
„Eh pa“, kažem novim polaznicima „ja tražim od Vas da postanete svjesni toga. Svjesni uloge koju igrate u predstavljanju našeg projekta, svog grada i svoje domovine. Ali ponajviše svjesni promjene i uticaja na sve te ljude koji vas slušaju. Niste uradili dobar posao ako vaš gost ne ode iz Visokog razmišljajući šta se upravo desilo i zašto nikada nije o svemu tome mislio ranije!“, završavam kroz osmijeh.
Prenijeti znanje i informaciju je jedno, ali prenijeti ideju, poziv na razmišljanje, promjenu, shvatanje svetosti našeg postojanja i razviti zahvalnost prije osude, to je posao vodiča u Fondaciji.
Zato vodič kod nas ne može biti svako i zato mi je drago što pred sobom vidim mlade ljude kojima uspješno prenosim svoju emociju.
„Mi se vidimo iduće sedmice, a zadaću ćete dobiti sutra“, završavam, dok svi ustaju polahko i zamišljeno.
