Piše: Mr. Sc. Drago Plečko
Jedan trgovac s Aljaske je mimo svoje volje, nakon snažnog udarca u glavu, postao krunski dokaz moći uma ravnoj Umjetnoj Inteligenciji
DEBLOKADA „GENSKE MEMORIJE“ PO SVEMU SUDEĆI PREDSTAVLJA BUDUĆNOST BORBE PROTIV BOLESTI ALI I USPOSTAVU KONTROLE NAD PODSVIJESTI
Ono što je kod Sapolskog izostanak slobodne volje i neumitnost sudbine, u Bibliji je „predaj se Božjoj volji“, u islamu Alahu Akbar, kod Byron Katie i Eckharta Tollea „živi u sadašnjem trenutku“ jer van njega ništa nije stvarno, kod Oshe Rajneesha „nema se što naći, traganje ne postoji jer već sve jest kako jest“, kod Maharishija „take it as it comes“, kod Roberta Torrea „između rođenja i smrti (zapravo) nema života (kojeg možemo izabrati i kontrolirati)“, kod Anandamayima „stvaran si samo u svojoj mašti“, kod budista „stvarna je samo Praznina“, Vishrana da „je trik u tome da nema trika“, Alan Watts misli identično a Krišna Arjuni u Bhagavad Giti govori „digni mač i ubij ih jer ja sam ih već ubio“, dakle stvari su predodređene. U filmu „Oppenheimer“ se stječe dojam kako je on užasnut efektima A bombe, čak navodi pogrešan stih Bhagavad Gite, ali je to iluzija jer je tri godine ranije imao točne proračune koliko će energije biti oslobođeno i što to može prouzročiti pa ni nije mogao ništa. On ih je ubio jer im je to bila tri godine ranije zacrtana sudbina.
Najbolja je bitka koja je dobivena bez borbe, kaže Sun Tzu u klasičnom djelu „Umijeće ratovanja“ a slične ideje možemo naći i u aikidu.
Ukratko – rješenje jest jednostavno predaja onome što jest i kako jest. U ovoj fazi ljudske Evolucije je to jedini Put. Čiji kraj zovemo Buđenje.
No, neke stvari bacaju drukčije svjetlo na budućnost ljudskih mozgova. I bez čipova. Naime, Jason Padgett, trgovac s Aljaske, napadnut je na ulici i premlaćen pa je došlo kod njega do krvarenja u bubregu, OCD-a, ekstremne zatvorenosti, napadaja depresije i anksioznosti i teške agorafobije. Život mu se pretvorio u pakao. No, odjednom je vidio da voda koja teče nije ono što vidimo nego beskonačni niz crtica, krug na ekranu računala je sastavljen od sitnih nevidljivih kvadratića koji, ma koliko se dijelili, uvijek ostaju kvadratići. Oko sebe je sve pojave vidio kao MATEMATIČKE modele pa tako i fraktale! Udarac u glavu ga je pretvorio u Supermana.
Funkcionira kao vrlo napredni oblik AI (umjetne inteligencije). I naši mozgovi donose odluke na isti način, kroz beskonačno složene matematičke kalkulacije kojih, međutim, nismo svjesni. Prema dr Andrewu Newbergu i dr Marku Robertu Waldmanu “jedna jedina riječ ima moć aktivacije gena koji reguliraju fizički i emocionalni stres”. Isto tako jedna jedina negativna riječ može povećati aktivnost u našoj amigdali i potaknuti brigu i strah. Što pokreće “hormone stresa” koji u konačnici dovode do najtežih oboljenja. Vjerujemo, dodaje Newberg, da “talamičke promjene utječu na to kako čovjek p e r c i p i r a svijet“.
Zaobići taj problem su pokušali mnogi. Vrlo je zanimljiv pokušaj dr Michaela Murphya koji je stvorio sustav tzv. “Neurospeak”-a kada čitate priručnik koji istovremeno dok ga čitate zahtijeva da u tijelu osjetite ono o čemu čitate. Pokušaj sinteze misli i osjećaja i stvaranje staze prema višim mentalnim funkcijama čiji su dometi još uvijek nedovoljno sagledani.
Grupa američkih istraživača tvrdi da postoje sličnosti u strukturi gena i jezika kojim govorimo i da je, teoretski, moguće “utjecati na gene govoreći im”! Puni je efekt takav pristup imao kod grupe od 50 pacijenata oboljelih od zadnjeg stadija raka s prognozom preživljavanja od tri mjeseca kojima je produžio život, prosječno, za 15 mjeseci, što je dokumentirano i u znanstvenoj publikaciji. I gotovo nevjerojatno. No, sugestije su bile – subliminalne!
Ono što me zapanjilo jest da se slični principi naziru u najstarijim zapisima Veda. Vanjski svijet jest projekcija naše unutrašnjosti i obratno. Čak skeptični John Wheeler veli „da su unutrašnja i vanjska stvarnost nerazdvojivo vezani“. Riječi kojima opisujemo taj svijet automatski stvaraju slike. Tako da postoji za svaki dijelić tijela skup zvukova koji bi trebao vratiti ravnotežu istom. Kako su se gomilali ratovi, nasilje i loša iskustva ljudi gensko nasljeđe je postajalo sve opterećenije traumama i stresovima.
Radi se o nekom obliku „kolektivnog sjećanja“. Zato se anksioznost i depresija, PTSP i bipolarni poremećaj protokom vremena javljaju sve češće i češće. Naročito postaju vidljivi nakon vijetnamskog rata a infopandemija i egzistencijalne napetosti ovog stoljeća ih dovode do vrhunca izdržljivosti. Po nekima je i korijen malignih bolesti u poremećaju kemije koji počinje s neurotransmiterima i neurohormonima.
Pogoditi adekvatne sugestije u ispravnom obliku i ritmu ulaska u podsvijest što se može odvijati ili pomoću vizualizacije ili subliminalnim porukama nije lako. Kao što sam često vidio u praksi, uspije li to problem može bukvalno nestati u tjedan dana.
Svjedočanstva na www.dragoplecko.com
