Bosanskohercegovački dvojac, autor i istraživač Semir Osmanagić i urednik Federalne televizije Amel Baftić nastavljaju sa snimanjem materijala za naučno-dokumentarni serijal „U potrazi za izgubljenim civilizacijama“.
Bosanskohercegovački dvojac, autor i istraživač Semir Osmanagić i urednik Federalne televizije Amel Baftić nastavljaju sa snimanjem materijala za naučno-dokumentarni serijal „U potrazi za izgubljenim civilizacijama“. Ovaj put su u fokusu bila dva najveća piramidalna kompleksa u Meksiku: Teotihuakan i Čolula.
Teotihuakan je veličanstveni drevni grad bez premca u obje Amerike: dvije kolosalne piramide (Sunca i Mjeseca), jedna manja – Kvecakoatla (pernate zmije) i preko 600 piramidalnih objekata i stepenastih platformi.
Ne znaju se autori, vrijeme nastanka, alati i tehnologija koji su upotrijebljeni za njegovu gradnju. Ali je vidljiva kosmička arhitektura, sakralna geometrija, astronomska i matematička znanja te napredne inžinjerijske metode utkane u ovaj čudesni Grad.
Arheolozi se služe imenom kojeg su gradu dali Azteci koji su u njega došli davno nakon što je napušten. Teotihuakan znači „grad u kojem su ljudi postajali bogovi“. Do prije stotinu godina sve piramide su u potpunosti, slično kao i Bosanska piramida Sunca, bile prekrivene zemljom, travom i rastinjem.
Tri glavne piramide imaju identičan raspored kao egipatske piramide u Gizi, što opet odgovara rasporedu zvijezda u Orionovom pojasu. Stranice Piramide Sunca su identične Keopsovoj piramidi, s tim da je meksička tačno upola niža. Keopsova piramida je u znaku broja Pi, a meksička kvadratnog korijena broja Pi. Da li komunikacija ove dvije piramide otkriva zajedničkog arhitektu?
Kada je španjolski konkvistador Hernan Kortez osvajao Aztečko carstvo u XVI stoljeću, za grad Čolulu je napisao da je to najljepši grad izvan Španjolske koji ima 360 piramidalnih hramova. Sve ih je uništio i na njihovom mjestu je podizao crkve. Najveću crkvu je podigao na vrhu jedinog brda u centru grada. Četristo godina kasnije ispostavilo se da nije riječ o brdu, već o piramidi sa najvećom površinom na svijetu: stranice su iznosile po 450 metara. Slično kao i kod Bosanske piramide Sunca, kasnija, srednjevjekovna kultura, ostala je smještena na vrhu piramide, a da su njeni graditelji mislili da su na prirodnom uzvišenju.
I, ponovo su se arheolozi, našli u čudu: ko, kada, zašto i kako je napravio ovu piramidu? Neuvjerljivi odgovori, baš kao i u slučaju Teotihuakana, govore o originalnim graditeljima koji su se pojavili iznenada a zatim tajanstveno nestali. Nakon njih su slijedile kulture koji su u tom gradu živjele i dograđivale ga, ne znajući za stvarne graditelje. Uostalom, riječ „čolula“ na nahuatl jeziku znači „oni koji su otišli“.
Slijedeće arheološke lokacije koje se nalaze ispred bh. ekipe mogu se naći u Osmanagićevoj knjizi „Civilizacije prije početka zvanične historije“ koja se besplatno može čitati na web stranici www.alternativnahistorija.com .
Putovanje središnjim Meksikom se nastavlja.
