Teško je na kugli zemaljskoj pronaći ljepše i historijski bogatije mjesto. O misterioznosti ovog kraja tek bi mogli govoriti. Dovoljno je proći Stolac: Daorson nad njim te Radimlju pod njim. Ima nešto što je posebno i što čovjek osjeti onog trena kada kroči na mjesto starog kamenog grada – Daorsona. Krenimo redom, zvanična historija za Daorson kaže da je Daorson (grč. ΔΑΟΡΣΩΝ) bio glavni grad heleniziranog Ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine prije Krista u dolini rijeke Neretve. Izgrađen je prije 2.500 godina.Teško je na kugli zemaljskoj pronaći ljepše i historijski bogatije mjesto. O misterioznosti ovog kraja tek bi mogli govoriti. Dovoljno je proći Stolac: Daorson nad njim te Radimlju pod njim. Ima nešto što je posebno i što čovjek osjeti onog trena kada kroči na mjesto starog kamenog grada – Daorsona. Krenimo redom, zvanična historija za Daorson kaže da je Daorson (grč. ΔΑΟΡΣΩΝ) bio glavni grad heleniziranog Ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine prije Krista u dolini rijeke Neretve. Izgrađen je prije 2.500 godina. Od svega ovoga tačno je samo da je grad smješten blizu Neretve. Megalitni blokovi teški po nekoliko tona su fino obrađeni i ugrađivani preciznošću koja je i danas za mnoge građevinare nedostižna. Između blokova nema vezivne mase a nerijetko su klesani (ili izljevani) i blokovi s više od očekivana četiri ugla. Treba li i napominjati da isti ovakvi megalitni blokovi krase Machu Picchuu Peruu? Dakle, misterij „blokova otpornih na zemljotrese“ prenesen je i na područje BiH.
Dalje, tvrdnja da su Daorson koji je vrhunac arhitektonske umješnosti gradila plemena više je nego smiješna. Dovoljno se zapitati mogu li plemena po svojoj socijalnoj organizaciji klesati kamene blokove teške po nekoliko tona, vući ih preko hercegovačkog krša iz više od kilometra udaljenog kamenoloma a zatim ih neoštećene ugrađivati u kiklopske zidine grada? Kada smo već kod zidina, treba se zapitati i zašto su na nekim mjestima široke i do pet metara kada je za obrambenu svrhu bilo sasvim dovoljno i pola metra pa i manje. Ovome u prilog govori i činjenica da je Daorson smješten na uzvišenju s kojeg je pregled terena fantastičan i koje je nepristupačno sa svih strana pa je odbrana bila veoma lak posao čak i bez tako debelih zidina. Otvara se pitanje da li je Daorson uistinu bio ono što zvanična nauka tvrdi?
Dalje, stručnjaci tvrde da su grad činile tri cjeline od kojih je središnja bila tvrđava – akropola koja je bila opasana kiklopskim zidinama od golemih kamenih blokova (sličan onima u Mikeni u Grčkoj). U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Obrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 m, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja. Vrlo je jasno da je obrambeni zid imao vrata ali je također jasno vidljivo da su ta vrata gradile civilizacije koje su kasnije nastanjivale ovo područje (Grci). Ta razlika je više nego očigledna. Naša civilizacija je sklona da sve stvari smješta u poznate okvire pa tako navodi administrativni centar, javne i vjerske objekte od kojih nije ostalo ništa. Nije jasno na osnovu čega su zaključili da su ti objekti i baš te namjene bili tamo. Zar ćemo zaključivati na osnovu par novčića o stvarnim graditeljima ovih zidina? Ili ćemo po starom dobrom običaju izmisliti nazive i „zgurati ove kamene gromade pod ćilim“?
Predstavnici Udruženja „Troja“ iz Stoca, entuzijasti i zaljubljenici u kameni grad Daorson ispričali su nam već poznatu priču da su georadarske ekipe utvrdile, prilikom snimanja terena, da se ispod Daorsona krije još stariji grad, odnosno, da je sam grad izgrađen na zidinama starije utvrde. Datiranje se sada s 2.500 hiljade godina pomjera na 3.700.
Da li opet trebamo spominjati plemena izmišljenog imena ili već sada moramo mijenjati pristup tumačenju graditelja i gradnje ovog grada i njegove namjene?
