MAJKA
Autor: Mate Puljak
Nedavno sam nastavio potragu za megalitskim gradinama u Rastovcu podno Bijakove. Provjeravao sam tri gradine, od kojih su dvije bile dosta nepristupačne. Na jednom uzvišenju, kojega ne bih baš nazvao gradinom, uočio sam kuću, tor i gumno. Ono što sam ugledao na zapadnom rubu gumna vratilo me desetak godina unatrag. Predaju sam objavio u članku „Blago Delmata“ 2015. godine. Zapisao sam ju nekoliko godina ranije. Trebalo mi je više od deset godina da pronađem mjesto iz predaje.
DESETI KRUG I ROD ZMIJIN
Autor: Mate Puljak
„I nijedno zlo se nije dogodilo, samo je jedan bik doša i rika…“ Crkva sv.Luke u Podbablju pravi je megalitski hram kojega često posjetim. Franjevac, pok. fra Vjeko Vrčić, jednom je prilikom rekao arheologu pok. Marijanu Lozi: „Po naredbi biskupa makarskog došlo je do uništavanja velike nekropole stećaka. Tada je naređeno da se uništi svaki spomen na heretike.“ Tko su bili ti heretici?
SEVID S JERKA
Narodna predaja o grobu diva na prijevoju Stećak, Mustapića glavica, granica Dobrinča i Medova Doca, Imotska krajina. STARI STEĆAK Stari stećak je stećak na lokalitetu Stećak, Dobrinče. Predaja kaže ovako. Njega je na glavi nosio čovik imena Sevid, velike visine. (…) Sevid je bio lip, duge plave kose i plavi očiju. Nije puno govorio. Kažu da je ustaja rano i rano iša leć. Noći bi tvrdo spava ili ječa jer je rasta. Zbog svoje visine nije bio drag nikome. Jednu veče, kad se vratio iz polja, da legne u malu kućicu, iz koje su mu noge virile, zatekne unutra vina. Popije vino, a u vinu bio otrov. Omame ga i ulete, pa ga svežu. Vuklo ga je sedan konja. Misleći da je umro zakopaju ga u polje. Tri dana otkopavali, tri dana zakopavali, tri dana kamen stavljali. Devet dana kišilo dok su radili. Čim prvo sunce grani on probi (pokojni predavač pokazuje kuku) zemju i iziđe. Počejo da naokolo baca stećke koje je za ljude klesa. Baca i' tako s ramena. Pola kuća njima razorijo. Pola ljudi pobijo. Sve njive pogazio, pute razorio. Obnoć kad zaspe ljudi obile krečon stećke. Ujutro tako neimaše snage ni da ustane. Jer, kad su mu stećci bili bili (bijeli) nije ima moć. On je ima snagu na sunčane dane, a na oblačne sio bi u stećke i samo u njima ima snage. Je li poša vanka nji nije moga ništa. Tako da je jeseni i zime provodio bolujuć. Jedne duge zime je umro. Pokopan je na glavici da nebi toliki usmrdio sve i danas je gori stećak koji kaže da je tu. To je stećak s kukastin križen. Di god imaš kukasti križ na stećku kad si bolestan prisloni ranu nanj. Taj stećak je od starog naroda, sunce je u njemu koje liči. Kasnije su stećci koje je baca postali grobovi onima koji i' nisu klesali. Dogadjalo se da bi i oni poslje vadili kosti i svoje stavljali. I ko zna koliko puta jer je svako tio da mu sunce sja u tami, a stećci su bili sunce kazivali bi naši Stari. Danas na privoju Stećak, nekad na privoju Jerak leži tilo Sevida. Jednog dana će ruka opet probit zemlju.U te dane bit će velika nereda na Zemji. Spasit će sa samo oni koji na svojim kućan nacrtaju svastiku. Ti će biti poštedjeni, svi ostali će biti u svojim kućan spaljeni.- pok. Marinko Puljak Pilipov, predaju prenosili i pok. Iko Granić Čupo, i pok.Marinko Granić
Autor: Mate Puljak
U mjestu Grabovac postoji gotovo zaboravljena legenda o divu “Nemrlom”. Pričao mi ju je pok. Stipan Dundić, posljednji pravi predavač iz Grabovca, tj. iz Goričaja. U Grabovcu je nekada stajao veliki ilirski grad Mejingrad (kasnije Stradun, tj. Stridon). Imao je ceste,kuće, trgove, narod...Danas ničega nema osim predivnih puteva koje mještani, još uvijek, zovu “ulice”...Legenda veli da je drevni grad stradao zbog opačina neke poganije (Rim) i razvrata koji nije poznavao granice, a sve su obnoć pobili anđeli koje je bezuspješno pokušalo spriječiti mitološko biće “Nemrli”. Gomila o kojoj ću Vam pričati časti se „na Markovo“ kada povorka s križem obilazi sva sela i važna kultna mjesta. Kazao bi Stipan: “To je misto na koje su snili velika kamenja od vrata drugoga svita.” Gdje su ta kamenja danas? Jesam li složio mozaik?
Mate Puljak
Srpanj 2017. “Vrimena su se prominila.”- kaže baka Milenka i nastavlja: “Nekad prije bi okrenila krupa kad bi pomica stećke, a danas toga nema. Danas ih možeš i razbit neće se ništa dogodit. A ja se sićan nevrimena kakva se ne pamte, a dogodila bi se svaki put kad bi se diralo u nji’ i gomile. Sastavilo bi iz neba i zemlje. Danas oni nemaju taku moć, druga su vrimena. Jedno je takvo nevrime zadesilo selo kad su podigli jednu veliku ploču. Imali su šta i vidit. Šljuci veliki ko dva naša...”
Autor: Mate Puljak
U jednom selu Imotske krajine postojala je predaja o grobu diva. Istoj su se protivili neki mještani govoreći kako su to bablje priče. Pronalazak uklesane rupe potvrđuje da je na tom mjestu uistinu bio grob. Iako sam seriju članaka „Tragom divova“, o divovima Imotske krajine zamislio u 12 nastavaka, biti će još priča jer sam u međuvremenu došao do novih saznanja.
Autor: Mate Puljak
Terenska istraživanja provođena od sredine rujna 2023.do kraja siječnja 2024.
26.prosinca 2023.- 26.siječnja 2024.
Nakon nekoliko mjeseci iscrpnih istraživanja po Veliću kod Trilja, verificirao sam veliko utvrđeno prapovijesno naselje koje se prostire na površini od oko 2.5 km², a na čiji se zapadni dio naslonila nekakva kasnoantička infrastruktura. Prema ostacima keramike riječ je o nekoliko priča od kojih je najočuvanija željeznodobna, tj. delmatska. Osim bedema koji su kolosalni, kroz naselje idu kamentrazi širine 120 cm, što je uže od rimskih kolotraga. Naselju prijeti uništenje probijanjem trase brze ceste Kamensko- Bisko. Evo, promišljajući o našim precima Ilirima, posebice o Delmatima, o njihovoj žrtvi i njihovom primjeru, dopustite da vas ohrabrim i nadahnem kako bi sav naš trud bio iskorak prema jednoj, usuditi ću se reći, svjedočanskoj politici gdje ćemo svojim vlastitim primjerom i životom svjedočiti za Istinu o narodu koji je zanijekan, o narodu kojega, ispod glasa, zovu Ilirima.
Autor: Mate Puljak
15.siječnja 2024.
Za neke stvari postoji trenutak, i onda prođe. Radeći istraživanje za članak o turnju u Veliću, spomenuo sam arheološki lokalitet u Krcinoj ogradi (Jabuka- Velić). Tada sam ga obišao sa svojim domaćinom. Nešto me natjeralo da se vratim ponovo, jer detalji u toj slici jednostavno nisu bili u skladu s onim što sam pročitao iz stručnih radova. Za neke stvari postoji trenutak…I onda prođe.
Autor: Mate Puljak
29.siječnja 2024.
Pregledom kasnoantičkog naselja na širem području arheološkog nalazišta Krcina ograda, Jabuka-Velić, pronašao sam megalitski bedem dužine oko 40 metara, možda i više. Visina mu se ne može procijeniti jer je zatrpan, ali pretpostavljam da je bio viši od tri metra. Za formiranje bedema korištene su prirodne stijene, neugledni masivni blokovi i klesani blokovi. Neki od njih prelaze tonu. Bedem je vjerojatno bio u funkciji nekakvog potpornog zida koji je omogućavao pristup naselju, tako da se nameće opravdana dvojba radi li se o prapovijesnom ili kasnoantičkom zahvatu. S obzirom na pronađene uklesane „kultne“ rupe, smatram da je domorodački.
Autor: Mate Puljak
Zelena glavica je naziv ilirske kultne gradine iz bronce koja je, silom prilika, u kasnom željeznom dobu postala utvrda. Nalazi se na rubu Crvenog jezera zapadno od grada Imotskog. Istu su, nakon pada Delmiona (Imotskog) zauzeli Rimljani. Riječ je o izuzeto važnom arheološkom nalazištu koje nije istraženo. Dovoljno se prošetati desetak minuta da sakupite par kilograma keramike i lijepa. Unatoč tome što se kulturni sloj nazire na svakom koraku, nije bilo interesa, barem ne od strane tzv. struke, da se najvažnija gradina Imotske krajine istraži. Za vrijeme mandata pročelnika Konzervatorskog odjela Imotski, Ivana Alduka, površno su se istraživali srednjovjekovni lokaliteti koji su isključivo njemu bili od osobne koristi za izradu doktorata „Srednjovjekovne fortifikacije u Dalmatinskoj Zagori“-2022. Nadamo se njegovom skorom i trajnom odlasku, te dolasku nekoga tko će početi raditi prave priče. Legende spominju velebne Gavanove dvore koji su nestali u jezeru, te žene koje su se, s djecom u naručju, bacale u jezero da ne dopadnu u ruke „nepoznatom“ osvajaču. Pogledajte komad delmatske željeznodobne keramike kojega sam pronašao prije par dana. Tragajući za motivom s iste zaključio sam kako je prisutan u svim starim civilizacijama svijeta.
Autor: Mate Puljak Studeni 2023.
Do sada nepoznati arheološki nalazi s jedne lokacije u okolici grada Cazina, Unsko- sanski kanton, Bosna i Hercegovina, zaslužuju svoje mjesto u literaturi i muzeju. Radi se o dva bodeža, dijelovima ratničkog oklopa i napose zvonima koja su nekada stajala na konju, dakle, pričamo o ostacima vojnih rekvizita jednog imućnijeg ratnika. Posebnost ovoga nalaza je u znakovima urezanim na oštricama noževa. Iako na prvu sliče na nekakve runske simbole, radi se o ukrasima svojstvenim određenoj plemenskoj zajednici. Arheološki nalazisu od bronce, te imaju analogije u sličnim artefaktima koje se povezuje s Kulturom polja sa žarama. Iste bi se, prema struci, moglo datirati u kasno brončano doba 12./ 11. stoljeće prije Krista. S obzirom na mjesto pronalaska, mogu se pripisati ilirskom plemenu Japoda, odnosno trgovinskoj robi koja je mogla doći od Liburna. Nije na meni da tvrdim kako je datacija, koju za slične noževe zastupa struka, točna. Bilo kako bilo, radi se o prapovijesnim arheološkim nalazima usko povezanim s Liburnima i Japodima. O sličnim noževima, s gotovo identičnim ukrasima, pisala je dr. Dunja Glogović. Nalazi predstavljaju civilizacijske markere jedne plemenske zajednice koja je u mnogim znanstvenim radovima prikazivana kao primitivna.
Autor: Mate Puljak
Istraživanja vršena od lipnja do listopada 2023.
Na poziv velikog zaljubljenika u svoj rodni kraj, gospodina Ante Đakovića, došao sam pogledati tri bunara koji nose zanimljiv naziv Karus. Nalaze se kod zaseoka Gornji Čaglji u mjestu Zagvozd, Imotska krajina, Dalmacija. Riječ je o veoma starim bunarima. Ono što mi je odnijelo pažnju nalazi se dvadesetak metara sjevernije. Radi se o megalitskoj sekciji zida koja podsjeća na neugledno ziđe istočne strane centralne gomile na Daorsonu. Obilaskom terena oko bedema uočio sam prapovijesnu željeznodobnu i nekoliko ulomaka kasnoantičke keramike. Krije li ovo zaboravljeno mjesto poviše Zagvozda još neispričanu priču? Je li u blizini bilo prapovijesno naselje? Treba li ovdje tragati za kasnoantičkom pričom? Cilj ovoga rada je animirati struku da se angažira na terenu, te da svi zajedno pokušamo pronaći način kako obnoviti ove drevne bunare. Simbol bunara ili zdenca se koristi univerzalno i kao svaki drugi simbol polivalentan je i dvosmislen. O točnoj simbolici imena i pozicije može se odlučiti samo istraživanjem konteksta. Tu nam uvelike mogu pomoći narodne predaje i potencijalni arheološki nalazi.
TRAGOM DIVOVA XI.
Autor: Mate Puljak
U glasilu ”Arkiv za povjestnicu jugoslavensku”, 1./ 1859. godine objavljen je članak ”Kratko opisanje Lovreća u Dalmaciji s narodnimi običaji”. Napisao ga je Šimun Milinović (1835-1910.), rodom iz Opanaka blizu Lovreća u Imotskoj krajini. U tom izvješću Milinović spominje Vrh gradinu i pronalazak diva s rogovima.
Autor: Mate Puljak
Kolovoz 2023.
Nedugo nakon što sam u članku „Veliko otkriće u Hanu kod Sinja“ objavio dvije „kopče“ na kojima su prikazi bliski iranskoj dinastiji Ahemenidima, koja je vladala Perzijom od 7. do 4. st. pr. Kr., priča je otišla dalje. Na istome mjestu pronađena je još jedna „kopča“ i neki novi arheološki nalazi. Enigma je postala još veća. Iako postoje naznake kako bi se moglo raditi o kasnoantičkim nalazima, ovdje je nužno biti iznimno oprezan u donošenju zaključaka jer se može raditi o novijim kopijama koje su nekako završile na dnu rijeke Cetine. Pogledajmo o čemu se točno radi.
Autor: Mate Puljak
U predjelu zvanom Lukače (Dobrinče, Imotska krajina, Dalmacija) postoje ostaci starog naselja. Iako se Lukače vode kao srednjovjekovno naselje, nisam baš siguran da su kuće građene baš u to vrijeme. Kada se danas sjetim da sam kao srednjoškolac išao gore i kopao u potrazi za blagom koje je, tobože, bilo skriveno ispod ognjišta prođe me jeza. Tada nisam znao predaju o bijelom vukodlaku. Ona je do mene došla tek nedavno. O vukodlacima sam već pisao u članku „Vukodlak u narodnim predajama zabiokovlja“. Naši vukodlaci nisu imali direktne veze s vukom kao što je to slučaj u stranim mitologijama, međutim, neka sporedna veza je ipak postojala.
Autor: Mate Puljak
Istraživanja provedena u periodu od 08. lipnja 2023. do 08. srpnja 2023.
Na poziv dvaju čitatelja i aktivista za očuvanje naše povijesne baštine, te u pratnji još jednog velikog zaljubljenika u ilirske, tj. hrvatske starine, došao sam pogledati kamenicu koja se u javnosti identificira s rimskim tijeskom za grožđe. U dalmatinskom jeziku ne postoji riječ tijesak, pa ću pisati onako kako je naš narod zvao prešu za vino, masline i žitarice. Nameće se nekoliko pravih pitanja. Zašto danas nema tih silnih vinograda u Veliću? Zašto turanj nema ispust, niti drugi bazen? Je li dovoljno reći kako nije dovršen? Kako to da prije mog dolaska nitko od struke nije uočio uklesane stepenice? Što je s morskim puževima volcima pronađenim u obližnjoj pećini, te prilikom istraživanja jedne „kasnoantičke“ grobnice na lokalitetu Krcina ograda? Je li u Veliću skriveno zaboravljeno rimsko naselje? Što je s Ilirima?
Autor: Mate Puljak
Istraživanje provedeno u srpnju 2023.godine
Na tajnoj lokaciji u mjestu Han, nadomak grada Sinja, pronađeni su arheološki nalazi koji su u najmanju ruku senzacionalni. Radi se o dvije kopče koje prikazuju prizore bliske slavnoj iranskoj dinastiji Ahemenidima koja je vladala Perzijom od 7. do 4.st. pr.Kr. Iz nje potječu velika imena poput Kira Velikog, Darija I. Velikog i Kserksa I. O Kiru i njegovoj važnosti pisao sam početkom 2017. godine u radu „Stećak- Nukleus Kirove grobnice“.
Autor: Mate Puljak
travanj 2023.
Bribirsku glavicu, koju povjesničari složno nazivaju Varvaria, posjetio sam prije nešto više od 15 godina s arheologom pok. Marijanom Lozom. Tada smo se više fokusirali na ono što je unutar zidina nego na same zidine. Ovu sam godinu pošao vidjeti megalitske zidine i zamisliti more iz narodnih legendi. Najstarija priča nalazi se sa sjeverozapada, odnosno, od zapadnih vrata prema sjeveru, a kronološki ju, kroz nekakav kontinuitet razaranja i obnavljanja, slijedi sjeveroistočna, odnosno, istočna strana, te najmlađa jugoistočna strana. To su najmanje tri faze megalitske gradnje koje se stilski razlikuju.
Autor: Mate Puljak
travanj 2023.
Gradina Ostrovica, u narodu poznatija pod nazivom Mačkov kamen, kultno je ilirsko mjesto koje je nekada bilo na moru i u uskoj vezi s megalitskom gradinom poznatom kao Varvaria ili Bribirska glavica. Pravo ime najdrevnijega grada na Bribiru ne znamo. Na Ostrovici je nekada stajala utvrda čiji prvi spomen datira iz 12. st. Jedno vrijeme je bila u posjedu Šubića. Legende o Ostrovici su fascinantne i odgovaraju legendama koje se pričaju u selima podno Bribirske glavice.
Autor: Mate Puljak
06.05.2023.
Megalitski grad Aserija (Asseria) nalazi se nedaleko Benkovca i predstavlja jedan monumentalan arheološki lokalitet koji je veoma slabo istražen. Izvana je mnogo reprezentativniji od Bribirske gradine i zidine su mu očuvanije. Negdje u dubokoj prapovijesti grad se nalazio na obali mora, baš kao što je to bio slučaj s Bribirom i Ostrovicom. Sjeverozapadne, odnosno sjeverne zidine Bribira starije su od najstarijih blokova Aserije koje možemo datirati u vrijeme Daorsona, dakle, po meni 1800. g.pr.Kr., tj. 3800 godina sveukupne starosti. Te bedeme vidimo na jugozapadu gradinskog naselja, pojavljuju se i na sjevernoj i sjeveroistočnoj strani gradine.
Autor: Mate Puljak 03.2023.
Sehl ispriča jednom svom muridu:“ U Basri ima jedan pekar koji je na stupnju valija.“ Murid se odmah zaputi u Basru i nađe pekaru tog čovjeka. Proviri kroz prozor i vidje pekara da, kako je to običaj, držeći krpe u rukama, barata oko pećnice. Murid pomisli:“ Da je na stupnju valija ne bi se pazio vatre.“ Onda uđe unutra i nazva selam, a pekar mu odmah reče: „Ništa me ne pitaj, jer odmah si mi prišao s lošim preduvjerenjem, tako da od mojih riječi ne možeš imati koristi.“ U ovome radu neću ulaziti u povijesnu priču o tekiji na izvoru Bune. Kao netko tko više od 26 godina sakuplja usmene narodne predaje osvrnuti ću se na njih i na svoj doživljaj derviške tekije. Međureligijska tolerancija je nešto na čemu potomci ilirskih plemena trebaju više raditi. Nije dobro da nas razdvaja nešto što bi nas trebalo zbližavati. Rumi je rekao; „Bolje vam je da tražite rješenja za međusobnu ljubav nego što tražite izgovore za međusobnu ljutnju i svađu.“
Autor: Mate Puljak
travanj 2023. U mjestu Svib, općina Cista Provo, Imotska krajina, postoje ostaci kuća plemena Čelar. Riječ je o Ilirima pravoslavne vjeroispovijesti koji su doselili u 18. stoljeću, točnije 1725. Tako kažu povijesni izvori. Narodna predaja ide u smjeru doseljenja iz Bosanske Dubice, s teritorija Ilira Mezeja. Po meni su u uskoj vezi s prezimenom Bodirožić (danas Bodrožić). Oba plemena tradicijski imaju zaštitnika sv.Stefana/ sv.Stjepana. Dok su Bodrožići katolici koji i danas obitavaju u Svibu, posljednji Čelari su napustili Svib 1991. godine. Enigma koja se nalazi na starom Čelarevom groblju nema veze s plemenom Čelari kako se to pokušalo ranije nametnuti. Riječ je o tumulu i megalitskom spomeniku koji je tu stajao prije dolaska Čelara, a oko kojega je nastalo pravoslavno groblje samog plemena Čelari. Na istom sam rekogniscirao senzacionalnu astronomsku predstavu, prikaz četiriju kraljevskih zvijezda, tzv. Čuvara nebeskih vrata.
Autor: Mate Puljak
03.2023. O divu iz mjesta Svib, Imotska krajina, čuo sam tri puta. Prvi put 2005. tijekom arheoloških iskapanja na nekropoli Cista Crljivica. Radio sam kao pomoćni radnik u timu kustosa Ljubomira Gudelja-Velage. Prilikom iskapanja kostura svratio je čovjek iz Sviba i kazao kako su, negdje zapadno od stare crkve pronađene kosti diva. Ta mi je priča kroz proteklih 17 godina stalno izlazila na put. Došlo je vrijeme da ju skromno prezentiram.
Autor: Mate Puljak ožujak 2023.
Drage čitateljice i čitatelji prezentiram vam jedan izuzetno vrijedan arheološki nalaz iz Hercegovine. Pronađen je na prostoru općine Posušje i potječe iz III. stoljeća. Zbog mogućih devastacija neću otkrivati lokaciju. Pripadao je nekome iz službe cara Maksimina Tračanina (Gaj Julije Ver Maksimin 235.-238.) za kojega neki povijesni izvori kažu da je bio visok 2.4 m, dok drugi tvrde kako je njegova visina dosezala 2.6 m. Preračunom iz „Historije Auguste“ dolazimo do 2.5 m. Pišući o divovima bavio sam se Maximinom i prijevodima iz „Historie“. Desetak dana iza toga „pod ruku“ mi dolazi, do sada nikada objavljena, niti znanstveno obrađivana kopča s natpisom VIVAS MAXIMINE. Isti je rađen u Niello tehnici. Osim Maksimina Tračanina i njegovog istoimenog sina, postojao je i drugi car Maksimin zvani Daja (308.-313.). Smatram da je arheološki nalaz s natpisom vezan uz priču o Maksiminu Tračaninu. Ne postoji nijedan logički razlog, niti povijesne okolnosti idu u prilog tome da bi moglo biti riječ o Daji.
Autor: Mate Puljak ožujak 2023.
Na teritoriju općine Posušje pronađen je jedinstven kasnoantički artefakt koji prikazuje lice nekakvog demona. Vjerojatno je riječ o Pazuzuu iz akadske mezopotamske mitologije. Ne isključujem ni da je korišten u obredne svrhe s obzirom da je povezan sa sjetvom, plodnošću i urodom. Pazuzu je bio demon vjetrova što se itekako uklapa u priču o gomilama i gradinama razasutim po našim vrhuncima. Razvratni se demon povezivao i s raznim pošastima uključujući najezdu skakavaca. Pretpostavljam kako je ipak riječ o amajliji koja je nošena oko vrata kao zaštita od drugih demona. Prema izgledu radi se o kasnoantičkom metalnom artefaktu, vjerojatno iz 1.st.pr. Kr.- 1.st. Arheološki nalaz nigdje nije objavljivan i ovo je prva javna objava. Zabranjeno je prenošenje fotografija bez dozvole autora.
Autor: Mate Puljak veljača 2023.
U naselju Bajagić pokraj Sinja pronađen je zanimljiv prsten s prikazom ljiljana poznatijeg kao fleur de lis. Radi se o pečatnjaku koji svoju posebnost duguje prikazima srednjovjekovnih štitova, tj. grbova. S obzirom na veličinu, heraldiku i simboliku vjerojatno je pripadao mladiću povezanom s vladarskim dinastijama Kosača i Kotromanić. Prsten podsjeća na čuveni pečatnjak iz Donje Zgošće kod Kaknja. Sličan primjerak nalazi se i u arheološkom muzeju u Humcu (BiH). Srednjovjekovna prstenja s prikazom ljiljana nisu rijetka i nalazimo ih diljem Europe, kao i na rutama vitezova templara. Prsten može biti važan onima koji istražuju srednji vijek. Lokacija pronalaska je spomenuti Bajagić u blizini starog prijelaza preko rijeke Cetine. Ovo je prva javna objava ovog arheološkog nalaza. Zabranjeno je javno objavljivanje fotografija bez suglasnosti autora teksta.
Mate Puljak
Svi toponimi u mom kraju, čije ime počinje s pridjevom stari, pripadaju prapovijesti. Učen sam, kao i mnogi, da je civilizacija u zabiokovlje došla tek u kasnom srednjem vijeku, tj. dolaskom okupatora. Ne znam tko je za nas više učinio- Mlečani, Francuzi ili Austrijanci. Struka tvrdi da su tada sagrađeni svi naši ogradni zidovi, suhozidi, bunari, kuće… Do tada smo bili lutajuća stoka. Likovi poput Alberta Fortisa, čija je knjiga „Put po Dalmaciji“ veoma iskrivljen prikaz našega ilirskog naroda, doprinijeli su takvom razmišljanju. Danas prezentiramo pravu istinu, a ta je da su suhozidi, u ogromnom postotku, stari kao i naše ilirske gomile. Stari vrta je naziv vrta u zaseoku Puljci, mjesto Dobrinče. U Dobrinču je postojalo najveće srednjobrončano naselje Imotske krajine, Velika gradina. Zadnjih desetak godina do neprepoznatljivosti je uništeno nepotrebnim graditeljskim poduhvatima od strane općinskih predstavnika, poradi kriminala jedine pravomoćno osuđene stranke u Hrvata. Službenici Ministarstva kulture nisu učinili ništa da zaustave devastaciju i javno ih krivim za istu. Utvrdio sam da su svi stari vrtli kod nas gotovo savršeno okrugli! Zašto? Jesu li preslika sunca na zemlji? Stari vrta ima sve odlike gradinskog naselja.
Mate Puljak
U ožujku 2019. objavio sam članak „Celestijalna mapa iz Gale“. Radilo se o nekakvim simbolima urezanim na kamen poviše prozorčića na jednoj staroj kamenoj kući. Nadao sam se da ću uspjeti dešifrirati o kakvoj se predstavi točno radi. Bio sam uvjeren da je riječ o nekakvoj karti zvijezda i planeta, ali nisam nalazio neke konkretne paralele. Prije nekoliko dana javila mi se osoba koja je naišla na taj kratki članak. Radi se, ni manje ni više nego o zaštiti kuće od vještice. Pismo je dosta osobne prirode pa ću samo objaviti dio koji je važan za temu
Autor: Mate Puljak
Blagdan sv.Josipa slavi se 19.ožujka. Nakon dva dana dolazi proljetni solsticij, a nakon šest dana Blagovijest. Nedavno sam pronašao neobjavljenu predaju o sv. Josipu i vili. O njemu znamo da je bio skromni i siromašni drvodjelja. U mom se plemenu sv. Josip uvijek imenovao kao sv. Jozip. Zašto sam odlučio napraviti ovaj rad vidjeti ćete iz sadržaja. Jesam li uz pomoć narodne predaje riješio drevni misterij?
TREĆA MEGALITSKA GRADINA
Mate Puljak siječanj 2023.
Rastovac je mjesto kod Zagvozda, južni dio Imotske krajine. S obzirom na bogatstvo povijesnih lokaliteta i njihovu starost, moglo bi se reći da je Zagvozd pokraj Rastovca. Do otkrića nepoznate megalitske gradine, koju sam prezentirao u ožujku 2020., struka je gradinu Gradac (Varkaševu gradinu) vodila kao jedinu megalitsku gradinu na tom prostoru. Tako je, nažalost, i ostalo. Novootkrivenu gradinu, ni nakon gotovo tri godine, nitko nije stručno obradio, kamoli zaštitio. Sada sam otkrio i treću, a postoje naznake da ih ima još. Što je problem današnje „stručne zajednice“, osim što nisu zajednica? Malo tko više hoda i malo koga je briga. Mnogi su iskompleksirani i željni priznanja pa trče za titulama i ciljaju na metropolu ili barem neki veći grad. Ako nešto odluče napisati, pozovu se na one koji su ciljanim područjima prošli mnogo godina ranije. Za velike priče treba protegnuti noge što najbolje dokazuje angažman kolege istraživača Gorana Glamuzine. Donosim vam fotografije i lokacije sve tri megalitske gradine i nastavljam potragu za četvrtom, petom, možda i šestom. Konačan broj gradina ne znam, no, jedno mi je itekako jasno; Rastovac je u prapovijesti bio centar podbiokovlja. U kasnoj antici tu je ulogu preuzeo Grabovac. Neću pogriješiti ako kažem kako se radi o aglomeraciji čije ostatke ne vidimo samo u gradinskim hramovima već i u melioriranom okolišu. Putevi, ceste, suhozidi, bunari, gomile, stećci, utvrđene vrtače i ostali dokazi visokorazvijene kulture razasuti su po cijelom Rastovcu. Ovdje treba dovesti vrhunske stručnjake koji su već radili na ilirskim ili grčkim aglomeracijama.
Piramide, tuneli i park su otvoreni svaki dan u godini, bez izuzetka.
Radno vrijeme od 9:00 - 19:00.
Posljednji ulazak u tunele u pratnji službenog vodiča je u 19:00 sati. Trajanje obilaska: 45-60 minuta. Temperatura u tunelima: 13 stepeni.
Meditacije od 8:00 - 11:00 i 16:00 - 19:00 sati.
Kontakt:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Telefon: Anja +387 (0)61 420 422
{nomultithumb}