PIŠE: Goran Marjanović

Napomena 1: EM spektri lagano variraju, signali su blago promenjive amplitude i frekvencije. Signali koji potiču od merne opreme i uredjaja korišćenih tokom merenja su registrovani pre merenja na radnim tačkama. VRMS vrednosti registrovane opremom 5 i 6 treba smatrati relativnim obzirom da je tokom merenja korištena oprema 4. U slučaju potrebe registrovane vrednosti mogu se izraziti i kao apsolutne.

PIŠE: Igor Šipić

Možda s ovim začinjem neku novu knjigu. Danas je jesenski ekvinocij, na dan 23. 9. godine gospodnje 2018. kad je sve poravnato, u balansu i na balanci (E – W), tko zna, možda već punih četiri milijarde godina. E-mailom me izvješćuju o još jednoj književnoj nagradi, blog objavio posljednji uradak kojeg sam isporučio 21. 9. Sutradan, dakle 22. 9. osvanula je vijest o pucnjavi u Zagrebu kod hotela „Meridijan 16.“, Domagoj, student u razmjeni Erazmus, javlja se iz Portugala – boravišta u gradu Estoril (fon. Eštoril), smješten na 9⁰22' W. Zaboga, meridijan 16⁰, St Gallen 9⁰22' E!? Kako to, čime objasniti?

Istu večer gledam igrani biografski film o Philippeu Petitu (1949.), koji 1974. na žici s motkom hoda nad ponorom između punih visina newyorških Blizanaca. Stravičan osjećaj, ali on ga ne hrani strahom već matematičkim operacijama u glavi: koliko je 81 : 27? Što je, naravno 3, ali zašto baš ta dioba? 27.81⁰ kut je primordijalne simetrale matrice. Sv. Trojstvo? Dokumentarac, snimljen na temu te svjetske senzacije, na 81. dodjeli Oscara 2009. biva Oscarom i nagrađen. Ili je sve „namješteno“, ili sve nestvarno? Analiziram zato ponovno i pad Barcelone, za one koji nisu zamijetili na vrijeme: u ruke Arapa pala je 797. a povraćena 801. Pa zar 7 do 9 nisu 2, a dalje se nastavlja niz 7-81 ili, u totalu, 27.81!? Sve je to već ispisano prethodno, ali onda „netko“ nastavi slati poruke.

Jutro (23. 9.), HRT1 emitira Romea i Juliju (1968.), gledam s nevjericom film kojeg potpisuje Franco Zeffireli, a smatra se jednim od najboljih i najuspješnijih adaptacija Shakespeareova kultnog djela. Svježim sjećanje na premijeru; tko će drugi, ako se između tragičnog para neće postaviti sam Paris? Romeo se sklanja u Mantovu, gdje mu padre Lorenzo šalje poruku: želeći spriječiti tragediju, dat će Juliji napitak koji bi je trebao tek uspavati. Nažalost, glasnik putuje na magarcu, ne dospijeva na vrijeme reći Romeu istinu. A baš taj grad baštini divno restauriranu rotondu Sv. Lorenca iz 1082. Najstarija je crkva u gradu, najvjerojatnije podignuta na mjestu rimskog hrama posvećenog božici Venus, u doba vladavine obitelji Canossa. Konstruirana je desetodijelno (36⁰), sa matroneumom (lođa za vjerne žene) te apsidom oslikanom freskama mučeništva sv. Lovre. Ljubav, Marija, postanak, stvaranje…!

Piše: Igor Šipić

TKO TI JE DAO KOORDINATE

Na samom početku ozbiljno, a sada, kad je sve gotovo, pitaju me u šali – tko ti je dao koordinate. Naravno, teško je pomisliti da za tako nešto čovjek može sam, svojim umom i životnim iskustvom, pa i elementarnim alatom, doći do epohalnog otkrića. Ali, znam, da je lako, sigurno ne bi mene dočekalo.

Ljeto sam proveo ljetopisno, gledao, slušao, prikupljao, bilježio sam propitujući sebe i svoj rad u onom što nosi čitavu teoretsku osnovu studija koje će biti sabrane u dva toma knjige „Studije. Vlašići i mali narodi“. Zašto taj naslov? Pa stoga jer želim ukazati na nesnošljivost odnosa tzv. Velikih civilizacija spram malih, za opću povijest minornih, naroda i njihovih kultura, koje su jednako tako bile izvorišne kao i njihove „poznatije sestre“. Naravno, tu prije svega mislim na naše prostore, prapovijesnih i antičkih korijena, ilirske zajednice kojima nije bila nepoznata „mentalna ruka koja nas je stvorila“, a za koju držim, počiva na orhan-pamukovskoj književnoj osnovi „prizora vremena koji se pretvara u prostor“. Zašto bi inače u arbanaskim Šestanima djevojke nosile 7 marama štiteći tako svoju plodnost od neroda naroda.