Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian

A+ A A-

Administrator

GOBEKLI TEPE – ARHEOLOŠKO ČUDO LEVANTA

ponedjeljak, 15 decembar 2014 09:37 Objavljeno unutar Semir Osmanagić Blog

Dr. Semir Osmanagić 

GOBEKLI TEPE – ARHEOLOŠKO ČUDO LEVANTA

Na istoku Turske, 50 km zapadno od granice sa Sirijom i 15 km sjeverno od polumilionskog grada Šanliurfa nalazi se arheološka lokacija Gobekli Tepe. Od 1995., njemački arheolog dr. Klaus Schmidt  radi na iskopavanju prahistorijskih megalitnih krugova. Riječ je o obrađenim krečnjačkim blokovima u obliku slova “T” koji su postavljeni uspravno.

U protekle gotovo dvije decenije djelomično su očišćena četiri takva kruga, a trenutno su u toku radovi na novoj lokaciji. Prema geofizičkim snimanjima ovo je tek 10 posto od originalnih dimenzija lokacije.

Gobekli Tepe ili Potbelly Hill je unikatno mjesto na svijetu. Ne postoji slična megalitna lokacija ovoj.

Radove finansira njemački Arheološki institut iz Berlina u saradnji s ArchaeoNova Institutom iz Heidelberga. Prema navodima dr. Schmidta, radiokarbonsko datiranje na lokacijama je dovelo do slijedećih zaključaka:

-          Prvi megalitni krug sadrži najveće megalite koji dostižu sedam metara visine i 25 tona mase. Starost ovoga kruga je 11.600 godina;

-          Drugi megalitni krugovi su nešto manji po dimenzijama i megaliti dostižu između tri i pet metara. Starost je hiljadu godina manje.

-          Kompletna lokacija je “u žurbi” (prema Schmidtu) zatrpana kombinacijom zdrobljenog kamena (krečnjaka), životinjskih i ljudskih kostiju prije 8.100 godina. Nanosi ovog materijala dostižu danas visinu od 15 metara.

U oktobru 2013. u toku su intenzivni radovi na natkrivanju kompletne lokacije koja ima radijus od 50 metara. Drvena konstrukcija iznad i noseći stubovi pored megalita, gotovo su u potpunosti sakrili ove čudnovate blokove. Između njih su postavljeni suhozidovi  i ubačeni materijal. Konopci drže megalite fiksiranim.

Na megalitima su vidljivi brojni uklesani motivi divljih životinja i antropomorfnih figura. Riječ je o isključiivo divljim životinjama (hijena,, divlji veprovi i sl.), ali su vidljivi i dinosaurusi. Motivi vezani za ljude  prikazuju ruke s izduženim, tankim prstima koji liče na prste ispod kamenih glava na Uskršnjem Otoku. Osim toga na jednom megalitu je vidljiva (metalna?) kopča u razini struka.

Motivi divljih životinja upućuju na zaključak da su nastali u doba kada nije bilo domaćih životinja, a time ni domaćih poljoprivrednih kultura. Stoga, prema teorijama službene nauke, ovi megalitni krugovi očigledno nisu nastali u doba zemljoradničkih društava. Oni, prema njihovim historiografskim podjelama, pripadaju dobu nomadskih plemena, pećinskog čovjeka, sakupljačima hrane i lovcima. Ovi teoretičari smatraju da se u to doba nikako nisu mogli praviti megalitni građevinski zahvati jer nije postojala kritična masa ljudi, znanja i sredstava za takvo što.

Ipak, Gobekli Tepe je tu, pred našim očima. Američki antropolozi uzvikuju: “To jednostavno ne bi trebalo biti ovdje!” Ali, ovdje je i traži odgovore.

U nedavno objavljenom članku “Gobekli Tebe – Stone AgeSanctuaries” dr. Klaus Schmidt  tvrdi slijedeće:

-          Gobekli Tepe je jedan od najfascinantnijih neolitskih lokacija na svijetu

-          Riječ je o vještačkom uzvišenju koji datira iz doba prije keramike

-          Nije korišten za stanovanje

-          Smješten je na površini od devet hektara

-          Nisu otkriveni tragovi rezidencijalnih objekata

-          Otkrivene su dvije faze monumentalne religijske gradnje. Najstariji megalitni krug je najimpresivniji

-          Prečnik monolitnih krugova je između 10 i 20 metara

-          Deset do dvanaest kamenih stubova su povezani zidovima od obrađenog kamena. Stariji monumentalni krugovi dostižu starost od desetog milenijuma prije nove ere, a mlađi deveti milenijum prije nove ere

-          Pod megalitima  je prirodna kamena terasa koja je fino nivelirana

-          Kameni stubovi su građeni od izuzetno čvrstog krečnjaka koji se može naći u blizini.

-          Zdrobljeni materiijal i kosti kojima je čitava lokacija pokrivena za sada su misterija.

-          Cilj istraživanja nije iskopati sve megalitne krugove već otkriti nekoliko megalita i pokušati saznati njihovu svrhu.

-          Statue možda predstavljaju bića nalik na čovjeka, barem na simboličnoj razini jer izgleda da neki megaliti imaju ramena i ruke.

-          Među uklesanim simbolima su divlje životinje, ali i neki apstraktni simboli (najčešće slovo “H”), zatim polumjesec, diskovi… Od životinja su prikazane divlje mačke,  bikovi, divlji veprovi, lisice, zmije,  patke, gazele, škorpioni i pauci.

U zaključku dr. Schmidt tvrdi da “ovo istraživanje neće potpuno promjeniti sliku prošlosti” (kako je tumači zvanična arheologija, op.a.) već će biti “dodano novo, sjajno poglavlje o periodu između lovačkog i skupljačkog društva te zemljoradničkih kultura Neolita.

I, na koncu, on pretpostavlja da se “još znatno stariji tragovi mogu naći na ovoj lokaciji u budućnosti”.

Posebno se zahvaljuje Trevoru Watkinsu koji mu je u “iscrpnim diskusijama” pomogao da shvati mjesto Gobekli Tepea u ljudskoj historiji i kako su nepismene zajednice “formirale velike permanentne zajednice, koristeći simboličku kulturu”.

Nesumnjivo da je dr. Klaus Schmidt zaslužan za jedno od najvažnijih otkrića u modernoj arheologiji. Pronaći fantastične megalitne krugove, duboko zatrpane, i datirati ih u period primitivnog pećinskog čovjeka je izvanredno. Njegov pažljiv i uporan rad doveo je do razvoja lokacije koju mogu izučavati stručnjaci širom svijeta (ako im to dozvoli Njemački arheološki institut) i donositi adekvatne zaključke.

S druge strane, moj susret sa dr. Schmidtom doveo me je do zaključka da on ne voli medijsku pažnju, posjetioce, turiste. Donošenje zaključka da je ovdje riječ o lokaciji koja je nastala u periodu “između” lovačkog i zemljoradničkog  društva je jednostavno pogrešan. Takav period ne postoji.

Takođe, ne postoje organizovane “velike i permanentne lovačke zajednice” koje su bile u stanju planirati, obraditi, prevući i uspraviti superiorne megalitne krugove prije 12.000 godina, ukoliko uzmemo u obzir tumačenja službene arheologije.

Ono što dr. Schmidt ne pominje u svojim izvještajima su likovi dinosaurusa i na “T” blokovima i u lokalnom muzeju u Šanliurfi. Jasno je da ovdje nije riječ o “patkama” već o milionski starim životinjama za čije postojanje nije mogao znati primitivni čovjek na prelazu u neolit.

Gobekli Tepe je jednostavno još jedna lokacija, bok uz bok kamenim glavama na Uskršnjem Otoku, kamenim kuglama Meksika, Kostarike i Bosne, ili najstarijim egipatskim, kineskim, meksičkim i bosanskim piramidama koja nema prihvatljivo objašnjenje koje se može uklopiti u objašnjenja današnjih historičara.

Riječ je o civilizaciji koja je imala inžinjerski nivo, znanje, tehnologiju, alate za planiranje i izgradnju ovakvih lokacija. Konusni, kružni geometrijski oblici očigledno su povezani s energetskim fenomenima.

Nažalost, elitistička arheologija energetska mjerenja ne vrši niti dozvoljava pristup nezavisnim stručnjacima koji bi mogli uraditi ova  mjerenja. Stoga će lokacija Gobekli Tepe i njena svrha ostati trajna zagonetka za službenu arheologiju koja  će nastaviti zamajavati svijet pričama o religijskim objektima i hramovima.

 

ANUNDSHOG – NAJVEĆI ŠVEDSKI TUMULUS

ponedjeljak, 15 decembar 2014 09:34 Objavljeno unutar Semir Osmanagić Blog

Najinteresantije arheološko nalazište u Švedskoj je nesumnjivo kompleks pet tumulusa i nekoliko megalitnih krugova Anundshog u centralnom dijelu ove skandinavske zemlje. To je ujedno i najslabije shvaćeno nalazište za akademske historičare i arheologe. Na njemu su pokazali svoje raskošno neznanje.

Nalazište su nazvali Anundshog, prema plemiću Anundu koji je vladao ovim krajevima milenijumima nakon što je kompleks izgrađen. Za uspravljene megalitne blokove tvrde da je riječ o “kamenim brodovima”. Za tumuluse kažu da su “vjerovatno grobnice” koje su podizane u čast “vlasnika brodova” koji su plovili prema “kraljevstvu mrtvih”. Misle da su velikaši “kremirani ispod tumulusa” (naravno, jer ne nalaze kosti istih). Pretpostavljaju da je kompleks izgrađen prije dvije hiljade godina.

Nikakva arheološka istraživanja se ne vrše jer se zadovoljavaju svojim nagađanjima i kvazinaukom.

Dvije izdužene elipsaste megalitne formacije sa centralnom osi su usmjerene prema centru tumulusa. Na toj liniji su dva centralna obla kamena monolita. Podzemna energetska linija (ley-line) se pruža ovom osovinom.  Ova oblast obiluje podzemnim vodenim tokovima koji generiraju energiju.

Ukoliko vam izmjere auru prije ulaska u megalitni krug ona je normalna, do jednog metra. Popnete li se na kuglu u centru megalitnog kruga aura vam naraste do 15 metara.

Stanete li na vrh tumulusa i postavite metalnu podlogu pod noge sve čakre u tijelu se sužavaju, a potpuno se otvara sedma čakra, jer postajete provodnik za energetsko isijavanje kroz sami vrh tumulusa.

U obližnjoj šumi su postavljeni pojedinačni blokovi koji reflektiraju energetska kretanja prema ovom kompleksu. Kao da prikupljaju svu energiju iz okoline i šalju je prema tumulusima. Ne čudi da je najveći tumulus na švedskom tlu, 14 metara visok s radijusom od 60 metara, podignut upravo ovdje.  

Za sada se ove pojave mogu mjeriti radiestezijskim aparatima. Svjedoče nam da su drevni graditelji poznavali podzemne i nadzemne energetske tokove bolje od nas.

U seocetu Tibble, u švedskoj provinciji Vastmanland, nalazi se djelomično sačuvan kameni labirint. Nekada je 2.000-3.000 oblih kamenica bilo ugrađeno u ove nadzemne linije labirinta. Danas nedostaje 90% građevinskog materijala. Švedsko tlo je nekada imalo 300 sličnih labirinata od ukupno 500 koliko ih je bilo u Europi.

Zanemareni fenomeni prošlosti su praćeni sa šaljivim objašnjenjima arheologa. Za labirint tvrde da je u centru bila djevojka, a mladić je morao proći put do nje da je “spasi”.

Obrazovni system na Planeti je usmjeren na limitiranje znanja mladih ljudi, stručnjaka, koji nisu u stanju da razumiju arheološka nalazišta prošlosti. Energetska i spiritualna dimenzija je potpuno zanemarena, a fizička čula znatno reducirana.

ALES STENAR – MEGALITNI OVAL NA JUGU ŠVEDSKE

ponedjeljak, 15 decembar 2014 09:32 Objavljeno unutar Semir Osmanagić Blog

Piše: dr. Semir Osmanagić

Na krajnjem jugu Švedske nalazi se megalitna lokacija Ales Stenar. Najbliži veći grad je Malmo udaljen 80 km, gradić Ystad je 20 km, a ribarsko selo Kaseberge na pola kilometra od prahistorijskog nalazišta.

Ystad je turistički gradić koji privlači posjetioce tokom ljetnih mjeseci iz Danske, Švedske i Poljske. Poznat je po plažama, toplijem dijelu Baltičkog mora nego na sjeveru i lokacijama iz popularnih krimi romana. Oskudni saobraćajni znakovi na putu prema ovom spomeniku ne nagovještavaju da je megalitna lokacija od posebnog kulturnog značaja.

Uz samo more, na proplanku koje ima komandnu poziciju, dominiraju uspravljeni megaliti koji formiraju ovalni oblik. Ukupno ih je 59, računajući i dva koja više nisu na svojim originalnim lokacijama. Nekoliko ih je tokom milenijuma razbijeno na dva ili tri dijela, ali su vraćeni u prvobitni položaj i zaljepljeni. Blokovi su omeđili prostor od 69 metara dužine i 15 metara širine. Geolog Nils Alex Molner ove megalite naziva “mlađom sestrom engleskog Stonehengea.”

Uočljivo je da megalitni oval započinje s izrazito velikim megalitom, visokim 2,20 m iznad površine zemlje. Tačno preko puta, na drugom kraju, je još viši megalit, koji s ukopanim dijelom dostiže tri metra visine. Njihova masa je šest, odnosno osam tona. U njihovom sastavu dominira kvarcni kristal.

Sasvim drugačiji je sastav ostalih blokova, sivi i crveni kamen, koji se pružaju ostatkom ove megalitne konstrukcije. Nepravilni su, ali su svi uspravljeni i čvrsto uglavljeni u krajolik. Prosječna masa im je od 1-2 tone.

Ales Stenar u prijevodu znači “Aleove stijene”. Ale je bog, jer činilo se nekadašnjim stanovnicima, samo je on mogao prenositi ove blokove i ukopavati ih na ovoj morskoj litici.

Na prilazu ovoj lokaciji smještena su dva pisana objašnjenja o svrsi Ales Stenara. Prvo je ono iz arheoloških krugova. Tu su svašta “udrobili”, namjerno zamagljujući činjenicu da ne znaju o čemu je riječ. Pominju Vikinge iz 800-1050 godine nove ere, koji su, prema njihovim tvrdnjama, često pravili kamene građevine u obliku brodova. Stoga su ovu lokaciju nazvali ovalnim kamenim brodom. Tu je i Željezno doba, zatim pominju i Bronzano doba, tri hiljade godina unatrag, kada su, kako tvrde, pravljene megalitne građevine “slične brodovima” na drugim lokacijama. Pišu i o radiokarbonskim datiranjima uzoraka uglja i drveta koja idu unatrag do hiljadu ipo godina.

Ali, ne govore ništa o jedinom radiokarbonskom datiranju materiijala pronađenom ispod megalita, starom više od 5.000 godina.

Tipične dezinfromacije arheologa koji falsificiraju povijest jer im se ne uklapa u njihovu sliku.

Na drugom panou je drugačije objašnjenje ovog monumenta. Detaljno je razrađena mogućnost da je Ales Stenar zapravo veliki kosmički kalendar koji je označavao dolazak ljetnog i zimskog solsticija, te proljetne i jesenje ravnodnevnice.  Pri tome je prisutnost sunčeve svjetlosti u megalitnoj ovalnoj površini bilo identično procentu trajanju dana (1/2, 1/4 ili 3/4) tokom različitih godišnjih doba.

Na web stranici Wikipedije pominje se samo “službena” verzija, a ona druga je odavno izbačena.

Primjera radi, arheolog Martin Rundkvist, urednik arheološkog magazina “Fornvannen” je izjavio:

“Ideja da je kameni brod astronomski kalendar nema uporišta među akademskim arheolozima! Ales Stenar vjerovatno predstavlja nadgrobne spomenike.”

Tipično za “akademske arheologe”. Ne znaju objasniti, ali znaju napadati snagom svoje pozicije i titule.

A onda se ovoj zbrci pridruže turistički vodiči i, ponovo, Wikipedia, koji ovu lokaciju nazivaju “Vikinškim grobljem starim 1.400 godina”.

Da li je istina u okviru ove tri opcije, ili je nešto četvrto?

Megalitni krugovi, ili u ovom slučaju, ovali, su prisutni u krajoliku Europe, Azije, sjeverne Amerike i Afrike hiljadama godina. Ozbiljna proučavanja ih svrstavaju u doba 5.000-8.000 godina unatrag, ali nema sumnje da najstariji potiču prije kraja zadnjeg Ledenog doba. 

Redovno se nalaze iznad podzemnih energetskih linija (“ley lines”) te podzemnih vodenih tokova. Megaliti imaju sposobnost da primaju energiju iz ovih podzemnih izvora, zadržavaju je i onda polako isijavaju. Megalitni krugovi stvaraju jako energetsko polje.

Nekoliko stotina kilometara sjevernije nalazi se švedska megalitna lokacija s, dva kruga, pod nazivom Anundshog. Mjerenja moje aure, bioenergetskog omotača, prije ulaska u krugove, pokazali su širinu od jednog metra. Nakon što sam ušao u krug i ostao desetak minuta, aura se proširila na 15 metara. Šira aura stvara mogućnosti za razvoj spiritualnih čula i ojačava naš imunitet.

Megalitni krugovi na tlu Velike Britanije, Francuske, Švedske, Portugala, Senegala, Indije, Indonezije, SAD i drugih zemalja su najbolja škola u prirodi koja je oblikovala ljude koji su živjeli u harmoniji s prirodom te balansirali fizičko i spiritualno tijelo. To je prvi razlog njihovog postojanja.

Drugi je kosmički kalendar. Posmatranje neba, projekcija kada je sunce najjače i najprisutnije, kada je energija naše Planete najjača (ljetni solsticij), su najvrijednije informacije za čitavu zajednicu. Slijedi proljetni i jesenji ekvinocij, doba agrikulturnih aktivnosti i primanja darova Majke Zemlje.

Treći je ljekoviti karakter, zdravstvene beneficije, oporavak aure, bolji protok energija kroz naše čakre.

Da li je hiljade godina nakon njihovog podizanja neko sahranjivan u blizini, ili je palio vatre, sasvim je nebitno. Važno je da otkrijemo davno zaboravljeno znanje i naše sposobnosti.

Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved