Kako su i najavljivali, nosioci najvećih ratnih priznanja Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.- 95.godine, organizovani kroz Savez dobitnika najvećih ratnih priznanja Zeničko-dobojskog kantona, došli su u Bosansku dolinu piramida.
Kako su i najavljivali, nosioci najvećih ratnih priznanja Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.- 95.godine, organizovani kroz Savez dobitnika najvećih ratnih priznanja Zeničko-dobojskog kantona, došli su u Bosansku dolinu piramida. Svojim radom su dali do znanja svima da podržavaju projekat bosanskih piramida i svega što za cilj ima prosperitet bosanskog čovjeka. Kažu da su došli bez ičijeg poziva i da su sami osjetili potrebu sa se sastanu na ovom lokalitetu. Šerif Patković, predsjednik Saveza je u izjavi za RTV Visoko kazao:
– Danas nas ima pedesetak iz svih opština ZEDO kantona. Uzeli smo učešće u ovoj, da nazovemo akciji, ali radi se o podršci u konkretnom smislu. Mislim da se kod nas puno toga ispričalo, različita udruženja itd, ali mi smo rekli da idemo malo kopati, raditi i u tom smislu mi ne očekujemo bilo šta. Dajemo svoj doprinos, a vrijeme i ljudi su tu da sude. Mi smo se sami, između sebe, organizovali i sve je iz sopstvene režije.
Kako gledate na prisutne težnje nekih da ovaj projekta zaustave i minimiziraju?
– Pa kada imamo tako blisku prošlost, kao što je rat 92.-95., i kada vidimo kako se on danas objašnjava, sva ona ranija historija pada u vodu. Projekat Bosanska dolina piramida je ustvari suprotnost onoga što smo do sada učili. Mi možemo konstatovati da dati trenutak može odrediti neke historijske činjenice, a ne konkretni dokazi. Najbolji primjer je ono što se desilo u periodu 92.-95., jer danas se ne zna ni ko je bio žrtva ni ko je bio agresor. A tako je i za ono što je staro nekoliko desetina hiljada godina. Danas to neki osporavaju. Mi nismo tu ni da osporavamo ni da potvrđujemo. Mi smo ljudi koji konkretnim djelom pokušavaju pružiti najrelevantniji dokaz i podršku, porući Patković.
Akciji su prisustvali članovi upravnih odbora svih opštinskih udruženja, a domaćin je bilo visočko udruženje. Predsjednik visočkih Zlatnih ljiljana, Mugdim Karavdić je predvodio desetak domaćih „ljiljana“.
– Ovo su najzaslužniji momci i sinovi Bosne. Svojim dolaskom podršku dajemo, prije svega, projektu, zatim Semiru Osmanagiću i Fondaciji. Kada su oponenti u pitanju, ljudi koji nisu došli ne mogu vjerovati. Ovdje se može biti za ili protiv. Suzdržanog nema. U ovom gradu mora postojati optimizam po pitanju svega što se dešava ovdje. Jer ovo ide svima u prilog, ne samo ovome gradu. Mi akcijom dajemo podršku započetim radovima, a sve što se započelo imat će i svoj kraj. Ljudi koji rade ovje su zaslužili pohvalu.
Ovo je ujedno bila i prilika za druženje gazija ovoga kantona. Logistički su se dobro spremili, a na konstataciju da ovaj projekat ima protivnike su kroz smjeh prokomentarisali: „Gdje ima pasa ima i bjesnila“.
