PRVI SUSRET S KAILASHOM
Piše: dr. Semir Osmanagić
Zapadni Tibet
Maj 2017
Vožnja iz Thollinga do Darchena traje šest sati. Tristo kilometara uske, uglavnom asfaltirane ceste, kroz nepregledne doline okružene planinskim vijencima. Ponegdje čak i trava, stada jakova koja pasu.
Na horizontu su planinski vrhovi pod snijegom. Najviši su pravilni, trouglasti završeci. Oni streme nebu. Dvije vidljive strane s po dva brida mi bodu oči. Slijede planine koje su pravilne stepenaste piramide s platoom na vrhu. Tsenko dobacuje, jesi li vidio ovo, a vidi onu tamo…
Vrlo neobično. Nisam nigdje vidio ovakvu koncentraciju pravilnih, piramidalnih vrhova. Neki su trostrane, a većina četverostrane piramide.
***
Pauza za ručak. Jedna ulica s prodavnicama i restoranima. Ulazimo u ponajbolji. Jela su sva slična, naručujemo krompire i makarone sa salatom. Bar smo mislili da smo to naručili. Tražim toalet. Konobarica me poslala u dvorište. Toaleta nema, ali tu je veće dvorište u kojem nije bilo nikoga. Prirodni toalet.
***
Prolaze sati vožnje, novi piramidalni vrhovi. U daljini se jasno vide dva piramidalna završetka. Nebo je oblačno, ali ispred ta dva vrha se formirala šestougaona rupa u oblacima. Šestougao, najmoćniji geometrijski oblik. Tsenko i Boris su oduševljeni. Zaustavljamo kombi, slikamo.
“Ova kosmička kapija se ne bi vidjela da nije bilo oblaka”, govori Tsenko.
“Kosmička kapija”, ponavljam u sebi. Igra prirode ili je Tsenko u pravu?
***
Nakon pet sati vožnje, vodič Ɖang mi pokazuje na lijevo.
“Kailash!”
Zbilja, poznati oblik je ispred mene. Podsjeća na ploču sa vrha piramide Crnog jaguara u Tikalu u Guatemali. Relativno ravna stranica, bridovi vidljivi, diže se visoko iznad okolnih vrhova. Ispred njega je slična, ali manja planina.
“Ono je mali Kailash”, govori Tsenko.
Zbilja, liče jedan na drugi.
Ovo je moj prvi susret s Kailashom.
Zatvaram oči. Jedan dlan okrećem ka zemlji, skromno tražim da se povežem s energijom zemlje, drugi dlan okrećem Kailashu.
MEDITACIJA
Ispod Kailasha su bića koja beskonačno dugo upravljaju Planetom. Brinu se o njenom zdravlju. Prate procese na površini. Ne dnevne, samo one glavne koji mogu uticati na globalne procese.
Niti prisustvo Tibetanaca, niti Kineza na Tibetu, nije im od prevelikog značaja. Sve dotle dok ne naude Planeti. Duhovnost i življene u harmoniji s prirodom Tibetanaca je nešto što odobravaju.
Kako da znam da su ove informacije tačne, a ne moja kreacija ili prisjećanje opisa drugih koje sam nekada pročitao? Kako da budem siguran da zbilja postoji taj “kontrolni centar” ispod Kailasha?
Otvori srce. Budi čist.
***
Stižemo u Darchen. Polaznu tačku za Kailash koru. Prije deset godina ovo je bio mali kamp. Sada je selo, s prodavnicama i hostelima. Ulazimo u najbolji, pregledavamo sobe. Sve su trokrevetne ili šestokrevetne. Nema struje. Kažu da je jučer bio snijeg i otada je nema, ali očekuju da dođe večeras, u sedam. Nećemo dobiti grijanje, jer ga nema, ali možda dobijemo mlaku vodu. Mada, teško je zamisliti tuširanje na nula stepeni.
Počele su snježne pahulje. Gusti oblaci su se nadvili nad Darchenom.
Prebacujem dva jorgana i dvije deke na jedan krevet. Brzo utonem u san. Sutra me očekuje kora oko svetih jezera, a za tri dana Kailash kora.
Galerija
