Posveta našem voljenom Sunny-ju
(19. septembar 2012. – 11. juni 2025.)
Kažu: ‘pas je čovjekov najbolji prijatelj’, ‘najvjerniji, najodaniji’, ‘tuga za psom se ne može usporediti ni s jednom drugom’…
Kažu da je kraljevska, standard pudla druga najinteligentnija vrsta pasa, odmah iza border kolija. Kažu da žive 10-15 godina. Kažu da ‘samo što ne progovore’. I da razumiju do 1.000 riječi. Kažu da je tuga zbog gubitka mezimca tolika da vlasnici više ne nabavljaju drugog psa da ne bi ponovo jako tugovali.
Sunny je bio beba šampionskih amerčikih roditelja. Živjeli su koliko i on. Sunny-je imao skoro 13 godina. Genetika.
Bio je plava standard pudla. U Americi ta podvrsta postoji, u Evropi je ne priznaju. Zbilja, Sunny je imao na koži indigo pigmenta.
Šta je tuga? Fizički – kad vam se stisne grlo i suze same idu, emotivno –uspomene same dolaze, energetski – kada osjetite prazninu oko vas.
Sunny (Sani) je prošao sve životne faze. Od malog kučeta, razigranog i razdraganog, ozbiljnog i smiješnog, preko rasta zubiju i kada sve grize, zamjene mliječnih i dobijanja stalnih što označava i doba puberteta, određivanja prioriteta u njegovom životu, vezivanja za najdraže, njihovog čuvanja, zaštite pa sve do zrele faze, kada postaje usporeniji, ozbiljniji, ne upušta se više u teritorijalne okršaje i igru dominacije. Čitav život on čuva vas, sada je vrijeme da se vi pobrinete da mu starost lakše prođe.
Sunny je bio poseban pas. Posmatrao je, razmišljao, donosio odluke. Imao je sreću da je u porodici koja ga je voljela bez ograničenja. I isto tako je davao natrag. Ponekad, njegova ljubav je bila sebična, želio nas je samo za sebe.
Bio je svjedok rasta našeg projekta, sve lokacije je znao napamet, stepenice uz Bosansku piramidu Sunca, Mjeseca, tumulusa, tunela i parka, znao je kada su pauze, gdje zastajemo s grupom, znao je slušati pozorno kao čovjek, a opet imao je svoj ritam i ciljeve.
Ženke je uvijek, bez razlike, volio vidjeti, mahao bi repom veselo Mužjake, kako kojeg.
Kada mu je iz Beograda došla ‘Lady’ na parenje, prijelijepa bijela kraljevska pudla, kada sam došao kući došao se pohvaliti i pokazati koliko je zaljubljen.
Bio je brz, okretan, nevjerovatan refleks. Pravi golman. Nije loptica mogla proći mimo njega kada je bacite ili šutnete. A kada je vraćao lopticu, izbacio bi je iz usta tako precizno da vam je uvijek dolazila ravno u ruku. Kao da je najbolji igrač golfa. Prvi put sam se pitao je li to slučajno, ali svaki naredni put bi me razuvjerio. Imao je neke rijetke sposobnosti.
Imao je i teških trenutaka, borbe s jačim psima koji su došli na njegov ‘teritorij’, bio je ugrižen, ranjen, jedva je preživio krpelje koji su mu zatrovali krv, a prilikom svake povrede spašavala ga je Sabina. Ona je osjećala i predosjećala ako nešto nije bilo u redu. I, najčešće, bi ja završavao kod veterinara, I to se uvijek dešavalo vikendom. Neka subota navečer ili nedjelja, kada su klinike zatvorene. A Sabina bi preuzimala tretman nakon toga. On je znao da se Sabina za njega brine.
Znao je da je sa mnom u akciji. Svaki dan. U obilascima, susretima s ljudima.
Ali, nas je ljubio oboje. I mi njega.
Jeste, bio je mnogo više od psa. Sunny – ‘Official Pyramid Dog’. Hiljade ljudi su ga dotakli, pomazili, uslikali. Veliki i mali mediji su ga zabilježili. Bio je i atrakcija, ali na neki ozbiljan način.
Nikada nisam morao voditi računa gdje je on. I kada sam bio okružen sa stotinu ljudi, znao sam da me prati, da je moja sjena.
Kraljevske pudle imaju graciozan korak, dostojanstveno držanje. Biraju kome će pokazati prijaeljstvo. To je i njegov opis.
Sunny je prisustvovao gradnji parka od prvog dana. Ispratio je sve instalacije: Zelenu piramidu, Konferencijsku dvoranu, labirinte ljubavi, energije i pročišćenja, sportski kompleks, fontane, sve paviljone s važnim likovima, potoke, puteve, stepenice, šape su mu ostavljale tragove u svježem betonu.
Prvi je ulazio u sve tunele. Pravi istraživač.
Njegova posljednja posjeta parku završila je na novoj instalaciji, ‘Petom elementu’. I kao što je eter nevidljiv, tako i Sunny odlazi u dimenziju nama nevidljivu. Uz njega su bili Luna i Ljubo.
Luna je dobila ime po Saniju. On je bio Sunce, ona Mjesec. Muška i ženska energija. Brat i sestra. A Ljubo je isto dobio ime po Sunnyju. Ljubio ga je i poštovao bez kraja.
Maca Cile/Salem i Saunny su bile dvije ‘crne, muške nemani’ u našem domu. Pas i mačka, koji pokazuju kako se može živjeti u harmoniji i ljubavi. Cile bi se češkao od Sunny-ja, a Sunny bi ga redovito polizao nekoliko puta u znak neraskidivog prijaeljstva. Time je dao putokaz Luni i Ljubi kako se tretiraju članovi istog domaćinstva.
Emotivno su bili vezani za njega mnogi: Mirza, Emir I Alma, Dženi s lopticama i zagrljajima, naša Lea, Tanja, Tonka, Vera, Belmin, Sanelica, Sadže i Bekir, Ilma, Emina, Esmer, Ajdin, Adisa i Nadia, Minja, Hana, Alma, Evelina, Majsta, Anja, Ema, Zokica, Emira, Šerif, Musa, Jasmin, i mnogi drugi.
‘Alfa mužjak, ponosni pas’, reči će Sabina.
Bio je član porodice. Bio je dio svakodnevnice. Svjedok sretnih trenutaka, smijeha, izazova.
Znao je da je voljen. Uzvraćao je još i jače. Imao je dom, nježnost i pažnju.
Primao je poljupce do posljednjeg dana, do posljednjeg minuta. Primio je poljupce i poruke do zadnjeg sekunda.
Hvala Sunny. Ostaješ zauvijek u našim srcima.
Znam da ćeš nas posmatrati s ovog zgodnog mjesta gdje ležiš i zaštitnički nas pratiti.
A onda, uskoro, ponovo, će se naše plave energije spojiti, u razigranom kosmičkom plesu kada nam dođe naše vrijeme.
Galerija
