Knjiga ‘Njena strana nezavršene priče’ autorice Dženane Inge, u parku ‘Ravne 2’, 27. jula 2021. u 18 sati
“…Jučer…danas…sutra… roman koji vas neće ostaviti ravnodušnim, čita se sa zanimanjem, u jednom dahu i tjera vas da se zamislite.” – povlačeći paralele sa knjigama L.Tolstoja, G.Flauberta i D.H.Lawrencea jedan od recenzenata knjige na ovakav način knjigu recenzuje književnik, prevoditelj, novinar i književni kritičar gospodin Žarko Milenić.
“…Ta tvoja knjiga sa izvrsnim naslovom je išla do kosti, u samo meso, i to nije nimalo lako. Da dajem olake hvalospjeve, beskorisno je za tebe. Ali, to je rijetka knjiga, jedna od onih koje svakog povuku za sobom, pa ostaneš zatvoren među listovima i koricama, među stvarima i događajima, a pošto smo svi bića od života i svojih potreba i želja ostaješ zarobljen. Tako se i ja osjećam na neki način još uvijek zarobljen u toj knjizi… Znaj samo, da još niko tako otvorenu i do besvijesti ispoljenu knjigu nije napisao. Ne sjećam se. Tako hrabru i otvorenu. Knjiga i ti što si je pisala ste isto…” – napisao je pokojni književnik, prevoditelj I književni kritičar gospodin Zdravko Kecman, uspoređujući je sa “Lolitom” C.Bukowskog.
Knjiga je drugačija od većine koju ste do sada pročitali. Nema onaj klasični, uobičajeni početka, niti zaplet, niti raspet, niti… Kakav god “kraj” knjige očekujete, vjerujte da upravo ovakav kraj knjige ipak niste očekivali.
Ona ne ide po onoj ravnoj crti kao ostale knjige. U njoj nema imena, nema klasičnih opisa likova i možda upravo iz tog razloga svi se pronađu, ako ne u većem dijelu knjige, onda barem u nekom njenom određenom dijelu.
Govori o životu, o ljubavi, ali sasvim otvoreno i o seksu, prevari, laži… o svemu o čemu mnogi ćute, ali i o onome o čemu se neki drugi usude progovoriti.
Napisana je kao ispovijest, otvaranje srca i duše jednoj određenoj osobi i na insistiranje upravo te osobe, ispovijest je postala ovo što danas jeste.
Oni koji su imali mogućnost da drže knjigu u svojim rukama kažu – preiskrena priča, prejaka knjiga koja se čita najmanje tri puta – prvi put uhvati te i ne pušta dok ne prođeš sve stranice, drugi put čitaš jer želiš da memorišeš određene dijelova, a treći put da budeš siguran da ti ipak nešto nije « promaknulo ».
Mit o lavirintu je prastar i zajednički za sve drevne civilizacije. O njemu se uvijek govori kao o zbunjujućem mjestu koje je teško proći jer se, prolazeći njegovim zamršenim putevima, može lako zalutati. U svakom lavirintu postoji priča o nekom heroju, čudesnom čovjeku koji pobjeđuje, „razbija“ lavirint i pronalazi “ključ” koji vodi ka rješenju. Ipak, izlaz iz lavirinta nije izvana. Izlaz iz lavirinta je tačno u središtu, u njegovom srcu. Ako onaj tko ulazi u lavirint, suočensa svojim krivudanjima i mučnim nedoumicama, osjeti strah i uzmakne, ako nastoji da pobjegne ili da se vrati nakon što je tek ovlaš omirisao površinu, taj neće riješiti lavirint.
U drevnim mitologijama, kao da sama njegova konstrukcija nije dovoljna, uvijek je u lavirintu spremno čekao neki demon, monstrum.
Svi imamo dnevne demone s kojima se suočavamo i borimo – sumnje, brige, zloba, strahovi i nesigurnosti žive u nama i imaju moćne hvataljke koliko i oni mitološki demoni. A ono što trebamo znati, jeste suprotstaviti im se oružjima volje, inteligencije i sjećanja.
Od druženja u Parku Ravne možete očekivati sve, samo ne obično dosadno književno veče, jer svako druženje sa “Njenom stranom ne završene priče” pretvori se u “interaktivnu radionicu” u kojoj svi oni koji imaju hrabrosti otvoreno govore o svojim životnim iskustvima, razmišljanjima, strahovima, uvjerenjima.
Galerija
