Piše: dr. Semir Osmanagić
Sicilija je najveći mediteranski otok, smješten između Apeninskog poluotoka i tuniškog sjevernog vrha Afrike. Najistaknutiji dio krajolika otoka je svakako vulkan Etna koji visinom od 3.350 metara predstavlja najviši, a ujedno i najaktivniji europski vulkan.
Kada se Tirenskim morem približavate otoku u jutarnjim satima, kopno najedamput izranja iz vode. Ne čudi da visoke planine, uvale i plodna zemlja već hiljadama godina privlače brojne moreplovce.
Milionski Palermo je glavni grad ove južne italijanske provincije (Regione Siciliana). Po veličini je odmah iza Rima, Milana, Torina i Napulja. U Palermu se nalazi zgrada najstarijeg italijanskog parlamenta te najveća zgrada opere. Danas Sicilija nosi neslavni rekord: nezaposlenost je najveća u Italiji s rekordnih 35%. Palermo živi od turizma i prometa kroz veliku luku.
Službeno, ljudska naselja se na otoku susreću od prije 12.000 godina. Addaura pećine kraj Palerma imaju prahistorijske crteže čija se starost procjenjuje na 8.000 godina. Pećinsko slikarstvo je pronađeno i na obližnjim Aegadania otocima. Za najstariji narod se smatraju Sicani za koje se pretpostavlja da su došli iz Katalonije.
Nakon milenijumskih pauza, pisani dokumenti se susreću otprije 2.750 godina. To je vrijeme kada su Feničani iz istočnog Mediterana plovili prema zapadu. Na Siciliji su osnovali luku i koloniju. Kasnije ih nasljeđuju Grci, te Rimljani. Stalne borbe za prevlast nad otokom, ali i dominaciju nad južnoeuropskim i sjeveroafričkim dijelom obale, rezultirali su brojnim Grčko-Punskim i Rimsko-Punskim ratovima.
Čak i nakon propasti Rimskog carstva, borbe oko Sicilije se nastavljaju. Smjenjuju se Vandali, Ostrogoti, Bizantinci, Arapi i Normani. Tokom Srednjeg vijeka Kraljevinom Sicilijom upravljaju španjolski Aragoni i Sveti Rim, zatim Burboni, da bi je Giuseppe Garibaldi napokon pripojio Italiji 1860.
Skorašnja arheološka otkrića upotpunjuju sliku o povijesti otoka. Dolmeni su pronađeni na jugu otoka i poznati su kao Dolmeni Monte Bubbonia.
Svakako najintrigantniji i najstariji povijesni dio su desetine piramida na istoku Sicilije. Locirane su u podnožju vulkana Etna i logično je da je građevinski materijal za piramide bio upravo vulkanski kamen. Piramide se pružaju u poluluku oko vulkana i to od gradića Piedimonte Etneo, zatim Linguaglossa, Passopicciaro, Randazzo do Bronte i Adrana. Redovito su to stepenaste piramide, nekad pravougaone, nekad kvadratne osnove pa čak i cirkularne. Na plato piramida se penje stepenicama. Piramide su manjih i srednjih dimenzija.
Tehnologija gradnje piramida Sicilije je istovjetna s piramidama na Mauricijusu i na Kanarskim otocima. Materijal je isti, dizajn i geometrija također. Energetska svojstva vulkanskog kamena su nesumnjiva. Ova činjenica upozorava da je velika pomorska civilizacija autor kemnih piramida na morima koji zapljuskuju tri strane Afrike.
Sve sicilijanske piramide su u lošem stanju. Hiljadugodišnje neodržavanje, korištenje kamena za gradnju kuća, nevrijeme, bujanje vegetacije… sve je to uticalo na njihov ruinirani izgled. Ipak, oblikovani kamen i stotine tona materijala korištenog za ove objekte govore o posvećenosti njihovih graditelja.
Na pitanja ko, kada, kako i zašto zasada nema odgovora.
Boravak u Palermu iskoristio sam i za provjeru stare legende o zaštitnici grada. Navodno je u XII stoljeću, pripadnica plemićke obitelji, Rosalia odlučila da se zaredi. Napustila je komforni život u gradu i otišla u pećinu na brdu Pellegrino iznad grada. Tu je provela ostatak života. Posvetila se u potpunosti Bogu. Ubrzo joj se izgubio trag i niko nije znao gdje se tačno nalazi niti, kasnije, gdje joj je grob.
Gotovo 450 godina Rosalia je bila zaboravljena sve do velike, smrtonosne epidemije koja je harala Europom i otokom u XVII stoljeću. Tada se jednom lovcu, navodno ukazao lik Rosalie koja mu je otkrila lokaciju njenog groba. Kada ga je pronašao, ponovo mu se Rosalia obratila riječima da procesijom u Palermu napravi tri kruga s njenim kostima i da će epidemija nestati. Nakon što su to uradili, stanovnici Palerma su ostali pošteđeni. Tada su i proglasili Rosaliju sveticom i zaštitnicom grada (Santa Rosalia).
Njene kosti su danas u velikoj Katedrali u Palermu, a jedna kost i zub u kipu koji se nalazi na ulazu u pećinu gdje je ona dočekala svoj kraj. Da bi priča bila potpuna, kraj njene statue s prelijepim licem napravljena je česma sa svetom vodom. Voda se može piti, ali ne i flaširati.
Napuštajuci Siciliju bilo mi je jasno da se bogatstvo Italije ne mjeri samo ekskluzivnošću Milana, ostacima antičkog Rima ili trgom Sv. Petra u Vatikanu.
Bogatstvo je i u zaboravljenoj Siciliji
Galerija
