U kontinuiranom praćenju aktivnosti na arheološkim radovima na sada već arheološkom parku “Bosanska dolina piramida”u Visokom boravili smo prošle sedmice ponovno i na Piramidi Sunca i Piramidi Mjeseca. Zatekli smo predsjednika
Preneseno iz jedinog sedmičnog glasila, bosansko-američkih novina “Sabah”
Piše: dr. Dželal Ibraković
U kontinuiranom praćenju aktivnosti na arheološkim radovima na sada već arheološkom parku “Bosanska dolina piramida”u Visokom boravili smo prošle sedmice ponovno i na Piramidi Sunca i Piramidi Mjeseca. Zatekli smo predsjednika Upravnog odbora Fondacije Bosanska piramida sunca gospodina Semira Osmanagića u njegovom neumornom radu na afirmaciji ideje i njene realizacije. Ekskurzije koje dovode učeničke ekskurzije, kolektivne posjete zabilježili smo i mi perom i kamerom mada je sunce upeklo i prešlo 33 podiok Celzijusa.
Dok traje neumorni rad ovog velikog entuzijaste traju i velika osporavanja ove ideje kako od lokalnih arheologa tako i od njihovih kolega iz Evrope. Doduše i oni sami su makar osporavali ovu ideju postali poznati jer arheologija u Evropi objektivno nema nekih grandioznih lokacija. Naravno, nisu svi oni koji negiraju postojanje bosanskih piramida. Oni koji su učestovali u projektu, posebno egipatski geolozi i arheolozi, kao i arheolozi iz Grčke, misle da tu itekako “nečega zaista velikog” ima.
Najnoviji rezultati do kojih se došlo na susjednom brdu Plješevica (koje gospodin Semir Osmanagić nazvao od početka Piramidom Mjeseca, postoji još i Piramida Zmaja) otkrivaju i mozaike napravljene od kamena, kao i zidove u zemlji zidane nesumnjivo ljudskom rukom.
Svatko onaj, ma koliko se razumije u arheologiju, ali ko ima zdravog razuma i srca da prihvati nešto novo u odnosu na dosadašnja tumačenja historije, a tko dođe na lokalitet Visokog ZNATI će da tu ima grandiozno djelo saglasnosti čovjeka i prirode iz davnih i nepoznatih vremena.
Traganje za otkrivanjem toga i njegova prezentacija svijetu jeste veliki zadatak. Sigurno najveći u novijoj historiji Bosne i Hercegovine.
Pomoć, a ne odmaganje, tom velikom projektu zato jeste i pitanje patriotizma obzirom na činjenicu da je Bosni itekako potrebna izmjena negativnog imidža i negativne energije koja oko nje kruži dugo vremena. Ona nije samo savremena nego je sistematski proizvođena posebno od susjeda BiH o kulturno “zaostaloj” sredini, eventualno sredini pogodnoj za viceve i to one najgrublje. Izmjena takvog stava jeste zato od epohalnog značaja za Bosnu i Hercegovinu, a velika šansa je u realizaciji ovog grandioznog projekta. Jednostavno odbacivanje i svake primisli da se nalazimo na pragu potencijalno najvećeg arheološkog OTKRIĆA u svijetu, da se i vlastita pamet uključi u to, a ne da sa distance “inteluktualnih čuvara pečata znanja” dijeli lekcije svim dobronamjernim koji žele da ovaj projekta uspije.
Prihvatanje od strana običnog čovjeka ove ideje i svojevrsno hodočašćenje dosadašnjim rezultatima jeste veliki podsticaj i za Semira Osmanagića i ljude oko njega. Velike kolone ljudi se uporno penju uz visoki uspon Visočice i svjedoče da monoliti povezani u pravilnom nizu jesu mnogo više od “djela ruku” nedefiniranog pojma prirode. Mozaici i čudne strijelice na monumentalnim blokovima su, možda, neko davno pismo koje nama sadašnjim hoće da ispriča davnu priču kao pouku. A djelo ruku jesu – sigurno! Pomozimo svi da tu poruku primi i Bosna i Evropa i cijeli svijet! I da i Visoko opravda nimalo slučajno svoje ime preko kojeg i BiH može da visoko, visoko poleti.
