Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” registrirala je još jednu prahistorijsku arheološku lokaciju na tlu BiH. Na magistralnom putu Bihać - Sarajevo nalazi se uzvišenje Škrakića brdo koje ima komandni položaj u širokoj dolini. Na njemu se nalaze kamene ploče postavljene vertikalno. Zbog svojih dimenzija i mase mogu se okarakterisati kao monolitne ploče.

Osnivač Fondacije i inozemni član ruske Akademije prirodnih znanosti dr. Semir Osmanagić posjetio je lokaciju i pripremio preliminarni izvještaj. Najveći monolit ima impresivne dimenzije: visina mu je 239 cm, širina 90 cm, a debljina 14 cm. Monolit je usađen u zemlju pod uglom od 90 stepeni. S obzirom na činjenicu da još uvijek stoji stabilno, može se pretpostaviti da je u zemlji oko jedna trećina njegove ukupne visine. Pretpostavlja se da su originalne dimenzije monolita bile oko 360x90x20cm što bi dalo procjenjenu masu od 1.400 kg!

Pravilna geometrija monolita je uočljiva: obje površine prednje i zadnje strane su ravne. Kompas pokazuje orijentaciju široke prednje strane prema istoku, odnosno zadnje strane prema zapadu. Monolit je čitav dan izložen sunčevim zrakama. Na monolitu nema nikakvih vidljivih uklesanja koja bi upozoravala da je riječ o nadgrobnom spomeniku od Ilira, preko antičkog Rima do današnjih dana. U radijusu od petnaest metara nalazi se ukupno jedanaest vidljivih kamenih monolita. Pet ih je još uvijek osnovom ukopano u zemlju, a šest ih je palo ili su izvađeni tokom vremena. Ukupno se na ovom lokalitetu nalazi desetak tona kamenih monolita.

Po kazivanju mještana ovdje nikada nisu vršena nikakva arheološka istraživanja. Prilikom gradnje magistralnog puta 1970-ih godina graditelji su skrenuli put od predviđene trase desetak metara u stranu da ne bi oštetili ove monumente. Na lokalitetu su tada vršena  geološka sondažna bušenja i pronađena je voda. Tada su dinamitom razbili dio ovog uzvišenja i voda je iscurila. Uzvišenje se posljednih decenija povremeno koristi i kao deponija smeća.

U svom izvjestaju dr. Osmanagić zaključuje da je riječ o naprednoj kulturi koja je bila u stanju prenositi kamene ploče masivnije od jedne tone. Pravilna orijentacija i perfektno usađivanje u zemlju monolita govori o astronomskom i građevinskom umijeću. Nepostojanje natpisa koje bi ih pripisalo nekoj od znanih kultura vjerovatno nas vodi nekoliko milenijuma u prošlost.

Ovaj arheološki lokalitet kod Bosanskog Petrovca nije bio dosada evidentiran kao kulturna baština BiH.  

U Fondaciju “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” stigli su rezultati radiokarbonskog datiranja organskih uzoraka s popločane terase Bosanske piramide Mjeseca. Starost je procjenjena na 12.350 godina (+/- 50 godina). Na taj način je potvrđeno da su bosanske piramide znatno starije od službene verzije starosti egipatskih (4.500 godina), kineskih, peruanskih ili meksičkih piramida (oko 2.200 godina).

Fondacija je započela radove na zapadnoj, trouglastoj strani Bosanske piramide Mjeseca u Visokom u julu 2006. Visina ove piramide je 190 metara kojom nadmašuje visinu Keopsove piramide od 147 metara. Na sredini visine piramide, stručni tim Fondacije je 2006. otkrio popločanu terasu sastavljenu od obrađenih ploča pješčara. Ovaj materijal se generacijama koristi kao prirodni građevinski i arhitektonski materijal i ima ga u izobilju u okolini. Ploče pješčara su obrađivane sa svih šest strana, prenošene iz kamenoloma i slagane na vanjskom omotaču piramide. Između njih je vezivni materijal.

Tokom 2010. volonteri su, pod stručnim nadzorom arheologa i geologa, proširili ovu lokaciju poznatu kao “arheološka sonda broj 20”. Još ranije je profesor Muhamed Pašić izvršenim analizama u Institutu za materijale Univerziteta u Zenici konstatovao da je gornji sloj ploča pješćara lijepljen na osnovicu. Između dva sloja je pronađen smeđi materijal koji je tu dospio najvjerovatnije putem vjetra u toku izgradnje popločane terase. Boja je upućivala da se radi o potencijalnom organskom materijalu.

Italijanski arheolog Ricardo Bret je, koristeći uobičajenu arheološku metodologiju, uzeo uzorke u septembru 2010.  Uzorci su primljeni u Institutu za fiziku Šleskog Univerziteta tehnologije iz Gliwica u Poljskoj. Rukovodilac Radiokarbonske laboratorije fizičarka prof.dr. Anna Pazdur je izvršila njihovu analizu i konstatovala je da je jedan od dva primljena uzorka organski materijal. Primjenjena je radiokarbonska metoda C14 za analizu starosti ovog uzorka i nakon nekoliko sedmica rezultati su poslani na adresu Fondacije u Sarajevo. Zaključeno je da je uzorak organskog materijala star 12.350 godina.

Drugim riječima, to potvrđuje da je proces lijepljenja gornjeg sloja na osnovicu ploča izvršen u tom periodu. Na osnovu ovih podataka može se zaključiti da je Bosanska piramida Mjeseca građena prije gotovo dvanaest i po hiljada godina! To je znatno starije od razvijenih kultura Sumera, Babilona, Egipta ili drevne Indije. Ovim je dobijena još jedna naučna potvrda iznimne starosti bosanskih piramida. 

Na poziv načelnika Općine Pojezerje, Hrvatska, Borislava Dominikovića, u sali Općine u Otrić Seocu je gostovao istraživač drevnih civilizacija dr. Semir Osmanagić. On je prvo pregledao sakupljenu zbirku kamenih kugli, a zatim održao press konferenciju za hrvatske medije: prvi program Hrvatske radio Televizije, Večernji list, HRT radio i Dubrovački Vjesnik.

Tokom presice Osmanagić je iznio slijedeće zaključke o kamenim kuglama koje su nađene 2010. tokom gradnje auto puta u Vrgoračkom kraju te kamenih kugli koje su nalažene u Otrić Seocu u posljednje dvije decenije na brdu Šubir:

1. Pohvalno je što je Republika Hrvatska proglasila fenomen kamenih kugli zaštićenim blagom;
2. Pogrešno je i ishitreno što su kamene kugle proglašene prirodnim fenomenom, a na osnovu nenaučnih tvrdnji geologa s fakulteta Pri-Mat Sveučilišta u Zagrebu;
3. Iznesen je prijedlog da se na prigodnom mjestu osnuje muzej ili muzejska izložba na kome će biti izložene do sada pronađene kamene kugle.

Posebnu pažnju Osmanagić je posvetio radu hrvatskih geologa koji su zaključili slijedeće:

“Geološka starost predmetnih kugli je gornja kreda, vjerojatno formacija Sveti Duh, okoliš postanka je hemipelagički u Tethys oceanu, a podrijetlo kremenog materijala organsko (vjerojatno iz planktona ili spikula kamenih spužvi).

Izuzetno pravilan sferični oblik kamenih kugli ujedno je i rijedak primjer matematičkih zakonitosti rasta i samoorganizacije tvari u prirodi.

Kugle nisu dobile oblik mehaničkim putem, već isključivo kemijskim”

Umjesto nagađana geologa, Osmanagić je pozvao da kugle prouče u institutima za materijale i da se u obzir uzme kontekst fenomena kamenih kugli širom svijeta. Grozdovi manjih kamenih kugli u Hrvatskoj su zasigurno imali funkciju kao i na drugim lokacijama u svijetu.