Anatomski je Jakobsonov organ, kojeg je otkrio istoimeni danski kirurg, zakržljali centar unutar naših nosnica i smatra se posve neakativnim. Prepostavlja se da je nekoć u Evoluciji imao ulogu registriranja feromona, a danas sličan organ postoji kod zmija, mačaka i glodavaca.

 

Feromoni su molekule koje u nevjerojatno malim količinama odaju sve o osobi ili životinji koja ih luči. Dugo se vjerovalo da se sva privlačnost među spolovima kod ljudi svodi na te spojeve a zapanjili su rezultati ispitivanja nekih vrsta leptira koji su mogli na taj način osjetiti ženke na udaljenosti od 20 kilometara! Feromona ima svakakvih, od hranidbenih do seksualnih.

 

Neke teorije govore da bi ovakav organ mogao razaznavati fantastičnih trilijun, 1,000.000.000.000.000.000 raznih mirisa odnosno feromona!

 

Zapravo bi bez problema mogao „namirisati“, osjetiti na daljinu svakog stanovnika Zemlje ne samo danas nego do eventualnog kraja njena postojanja. Možemo samo zamišljati koliko aktivnih neurona i veza među njima mora biti u mozgu onog tko bi imao takovu sposobnost.

 

Postoji dapače niz tekstova koji opisuju uz ovu i moć „božanskog okusa“, asvadan, „božanskog dodira“, vidana, „božanskog sluha“, sravana, i „božanskog viđenja boja“, adarsha.

Nesumnjivo bi osoba koja bi posjedovala sve takove moći razvijene do krajnjih granica bila usporediva s „biološkim kvantnim kompjuterom“ maksimalno aktiviranog mozga i živčevlja pa je teško zamisliti da bi se radilo o čovjeku u današnjem smislu riječi. Kako je sve to sačuvano u zapisima starima barem 3000 godina gotovo je sigurno da se radi o ostacima neke rase ili civilizacije neuporedivo razvijenije od nas.

 

Vishuddhananda Paramahansa, Gandha Baba („Mirisni“ Baba, 1853-1937), je mitska ličnost Indije kojeg u svom klasičnom djelu „Autobiografija jednog jogija“ spominje i Yogananda. Pomno sam istraživao život tog čovjeka. I nailazio na razne kontroverze. Službeni biografi tvrde da je umro u Kalkuti, 14. srpnja. U jednom istraživačkom centru u Delhiju sam dobio podatak „da je 11. srpnja pred masom ljudi nestao u bljesku svjetlosti“. Kumara Swami, cijenjeni intelektualac i mistik koji je živio na maloj plantaži Tapovan kod Dharwada i kojeg je primio i sam Papaji mi je rekao da „Gandha Baba s ostalim besmrtnicima živi u Gyangandj ašramu na Himalajama a povremeno se pojavljuje u svom astralnom tijelu na raznim mjestima. Njegova se nazočnost može prepoznati po jakom, specifičnom mirisu...“. U Varanasiju su mi rekli da „je bio samotnjak koji nije volio društvo i često je viđan u blizi željezničke stanice...“.

 

Ipak, svjetsku mu je reputaciju osigurao Paul Brunton koji u svojoj knjizi „U potrazi za tajnovitom Indijom“ kategorički tvrdi da je ovaj svetac mogao uz pomoć sunčeve svjetlosti i obojenih leća u život na sat vremena vratiti mrtvog vrapca! Htio je uspostaviti neku vrstu centra za istraživanje Solarne joge (nema nikakve veze s gledanjem u Sunce, „sungazingom“, op.a.) ali su ga od toga radi nečeg odgovorili njegovi učenici. Sina jednog od njih sam pronašao u Varanasiju ali sam iz njegovih riječi shvatio da je jogi posjedovao moći koje su tek vrh ledene sante onog što opisuju Upanišade.

 

Indijski mitovi često pretjeruju ali drevni spisi su precizni u opisima moći koje danas možemo zamisliti kao dio ubrzane Evolucije.

 

Možemo samo nagađati zašto se u Evoluciji kod ljudi izgubio tako profinjeni, gotovo nadnaravni osjet a očito je, iako neočekivano, da su ga u Vedama prepoznavali. Postoje tehnike kojima se koncentracijom na dijelove jezika, nosa i grla teoretski mogu steći takove moći. Uglavnom se prenose usmenim putem a dijelom se time bavi i Yoga Darshana Upanishad.

No, tu dolazimo do genetike koja, po svemu sudeći, predstavlja put prema drevnim moćima koja su u vedskim spisima svojevrsno sjećanje na budućnost.

Živimo u vremenu kada je genetika proizvela Synthiu 1.0, prvu stanicu u kojoj je prirodni DNK zamijenjen sa sintetskim što otvara mogućnosti neslućene i za futurologe. Obzirom da znamo da se kad tad moramo otisnuti u Svemir a tijela nam za to nisu spremna, George Church misli da ćemo uskoro moći ljudima usaditi gene mikroba Deinococcus radiodurans koji mogu izdržati 10 000 puta jače zračenje od nas i živiti u stanju hibernacije i više stotina godina.

 

Posve je realna mogućnost, u narednih par desetljeća, da se geni za feromonski detektor kod zmija usade ljudima i tako im se na neki način vrati Jakobsonov organ i neslućene moći prepoznate prije više milenija.

Digitalni obožavaoci joge tako tvrde da će vruhunska stanja svijesti i blaženstva, anandam, moći okidati uz pomoć nanorobota koji će podražavati centar za sreću i ushit u ljudskom mozgu. Na pritisak dugmeta...

 

Kaže Bertrand Russell: „Naučiti živjeti u nesigurnosti a ne biti paraliziran oklijevanjem je valjda najvažnija stvar koju nas još filozofija može u ovom vremenu naučiti....“.

Slika: Gandha Baba – posljednji mistik 20. stoljeća koji je demonstrirao ono što se zovu u jogi siddhi („božanske moći“)