Posjećujem veliki centar Maja na Jukatanu, okružen džunglom. Na sedamdeset i pet kvadratnih kilometara (!) rasprostire se Koba. Leži na pet jezera.

Koba je povezana sa manjim centrima u svojoj okolini sa četrdeset i pet (45!) bijelih “sakbe” puteva. Putevi se pružaju pravo i nema sumnje da prate energetske i kosmičke linije. Na primjer, ono što arheolozi danas nazivaju Sakbe broj 1, ide od Kobe čitavih 100 km do grada Jahuna, u blizini Čičen Ice.

Ovo je Grad koji se pruža na najvećoj površini u Svijetu Maja; tri sekcije su otvorene za javnost i međusobno su udaljene po nekoliko kilometara. Prvo nailazim na igralište koje je rekonstruirano; slijedi kružna građevina koju su arheolozi prozvali “Crkva” i koja ima niz astronomskih funkcija. Nakon još nekoliko “oltara” i hramova raste napetost u zraku: približavam se Velikoj Piramidi. 

Napokon, putokazi me dovode do čistine i onda mi zastaje dah: preda mnom je najviša sačuvana piramida Jukatana. Nedavno su na njoj izvršeni rekonstruktivni radovi tako da sam imao zadovoljstvo da se penjem do vrha. Stepenice su široke i izgrađene od većih kamenih blokova na prilaznim platformama. Kako se približava vrh postaju uže i strmije.   

Piramida nije građena u stilu ostalih građevina na Jukatanu. Radije, ona pripada dizajnu piramida iz Petena (Guatemala). Jedino se na vrhu nalazi hram koji je tipičan za ovo podneblje. To mi govori o nekoliko perioda ovog grada: pretklasičnom i klasičnom (600. – 900. godine)

Savladao sam svih sedam nivoa i nalazim se na vrhu. Ispod mene se zeleni šuma Jukatana. Ponegdje izviruju kamene građevine piramidalnog i ovalnog oblika. Jezero Koba se ugnijezilo u šumi. Dobijam bolji osjećaj za prostranstva ovog Centra. Literatura govori o 55.000 stanovnika. A ovu piramidu, 42 metra visoku, indijanci su prozvali Nohoch Mul (“velika kamena gomila”).

Gledajući šumu ispod sebe prisjećam se, po ko zna koji put,  legendi Maja i Priče o Kreaciji: “…mogućnost da se vidi na velike udaljenosti daje moć koja onda dijeli bogove od smrtnika… sveštenici Maja i njihovo plemstvo su dobijali božanske atribute podižući se iznad vrhova šuma…”

Prešao sam ukupno 12 kilometara. Sretan sam što Španjolski konkvistadori nisu otkrili i uništili ovaj centar Maja. Imao sam priliku da osjetim naprednu tehnologiju gradnje i nebeskog planiranja Grada, koji je ponovno bio otkriven tek 1890., da bi ozbiljniji radovi na rekonstrukciji počeli tek početkom 1970-ih.

Ovaj dio Jukatana je beskrajna ravnica; nigdje brežuljka. A Maje su odavde izgradili 45 perfektno ravnih puteva u raznim pravcima. I to kroz džunglu. Kojim instrumentima su određivali pravac? Da li su se verali na krošnje drveća i dobacivali radnicima kako da grade auto put? Ili su imali letjelice sa kojih su laserskom preciznošću markirali pravac na koji će doći bijeli kamen?

Napuštam Kobu (“Coh-bah”, u prijevodu “vode uskomešane vjetrom”) i njenih pet jezera. Od 15.000 građevinskih struktura vidio sam 1% koliko ih je rekonstruisano, ali i to mi je bilo dovoljno da odem zadovoljan i ispunjen.