Stepenaste piramide, Palenke, Čiapas, Meksiko

“Moderni” gradić Palenque (Palenke) ne impresionira. Nekoliko hotela, neugledne kućice, radnjice s izbačenim štandovima na ulicama. Naselje Santo Domingo de Palenque je osnovano u sedamnaestom stoljeću (ne računamo li malu crkvicu iz 1573.) i ostao bi beznačajan da 1774. u obližnjoj džungli nisu otkriveni ostaci megalopolisa iz doba Maja. Antonio del Rio je tada požurio u Guatemalu da Kraljevskom Savjetu prijavi svoje otkriće. Otada kreću istraživačke ekspedicije prema ovoj destinaciji. Ruševine dobivaju ime Palenke prema obližnjem selu.

Danac Frans Blom je 1920-ih započeo najopsežnije radove na ekskavaciji i čišćenju. Meksički arheolog Alberto Ruz je 1952., nakon nekoliko godina uklanjanja tona kamenih blokova, uspio Palenke uvrstiti u svjetsku arheološku riznicu otkrićem jedine grobnice Maja: vladara Pakan Votana.

Dosada je oteto od džungle preko 200 građevina različite veličine. I to je, prema procjenama, jedva 10% od stvarnih dimenzija Grada.

Ispred ulaza u arheološki park trojicu čuvara nalazim u živoj diskusiji. “Zapata”, razaznajem od jednog od njih. “Zapatista, subcomandante Marcos”, obraćam im se. “Si, bueno”, namiguje mi jedan od njih sa uzdignutim palcem.

GRANDIOZNOST PIRAMIDA

Nakon stotinjak metara iz stoljetne šume izlazim na čistinu. Poravnati plato, ispred očiju mi je prvi niz hramova. Pocrnjeli, vlažni kamen nijemo svjedoči o milenijumskoj starosti ovog centra.

Prepoznajem piramide, hramove, observatoriju… sa fotografija. Sad su ispred mene. Na jednoj strani je njihova grandioznost, umjetnički vrhunac i neprolaznost. Na drugoj, osjećaj napuštenosti, tišine i ljudskog odsustva. I sve to uokvireno centralnoameričkom džunglom, izrazite zelene boje.

Osnovan prije naše ere, Palenke u svojoj arhitekturi i umjetnosti spaja zmajeve Orijenta, tamnopute afričke (?) likove, pismo Maja i stepenaste piramide sa platformama okrenutih kosmosu. Komunikacija tog doba, protivno našim predodžbama, nije imala granica.  

Epiteti uz Palenke su mnogobrojni: “jedan od najvećih gradova Maja”, “najimpresivnije ruševine Meksika”, “najpopularniji arheološki park”, “politički centar inventivne arhitekture sa razvijenom trgovačkom mrežom sa udaljenim Mezo-Američkim gradovima”…

Vrhunac moći grada se poklapa sa vladavinom njegovog najznačajnijeg lidera: lorda Šild Pakala. Djelomičnim dešifriranjem hijeroglifa i piktoglifa (Linda Schele i Peter Mathews), ustanovljeno je da je Pakal rođen 603. godine, došao na vlast kao dvanaestogodisnjak (615.) da bi vladao do svoje smrti (683.) skoro sedam decenija kasnije. Njegova najvažnija građevina je tzv. Hram  natpisa. Ovdje je i mjesto gdje su kosti Pakala počivale u miru sve dok njegova grobnica nije otvorena skoro 1300 godina nakon njegove smrti.

Direktor Meksičkog Instituta za antropologiju i historiju Alberto Ruz je 1949. započeo radove na istraživanju Grada. Usmjerio se na Hram natpisa, jer je bio najviša građevina. Odlučio je da pokuša otkriti put u unutrašnjost Hrama sa vrha stražnje strane. Krenuo je sa pomicanjem ogromnog kamenog bloka koji se u boji razlikovao od ostalih. Slijedile su tri mukotrpne godine uklanjanja blokova i otkrivanja niza stepenica. Napokon, 13. jula 1952. došli su do trokutastog kamena oko kojeg su našli kosture šest mladih ljudi. To je bio pouzdan znak da su ljudske žrtve tu u počast jednom od lidera. Veliki kameni blok je pomaknut za pola metra i Ruz se odlučio spustiti uz pomoć konopca u mračnu odaju.

“To je bio momenat neopisive emocije za mene… kada sam skliznuo ispod kamena. Našao sam se u velikoj komori isklesanoj u kamenu. Oko mene su bili stalaktiti nastali infiltracijom vode tokom proteklih stoljeća. Kolosalna kamena grobnica je počivala na šest isklesanih stubova. Pokrov sarkofaga je bio bogato ukrašen hijeroglifima.”

Sve do ovog momenta, nijedna piramida u Meksiku nije pružila dokaz da je korištena kao grobnica. Palenke je postao izuzetak.

MISTERIJA PAKALOVE GROBNICE

Kada je pokrov sarkofaga pomaknut, otkriven je Pakalov kostur. Na lubanji mu je bila (danas čuvena) mozaična maska od nefrita. Slijedile su ogrlice, prstenovi, reprezentacije Boga Sunca od nefrita, simbolizam devet Gospodara Vremena…i sve to u Hramu sa devet stepenastih nivoa.

Posebnu pažnju i dalje privlači pokrov sarkofaga koji predstavlja figuru čovjeka koji sjedi na duguljastoj napravi (drugo tumačenje je da mu iz stomaka izvire drvo života). Piktoglifi predstavljaju kombinaciju organskih, kosmičkih i tehnoloških simbola. Osoba ili lebdi ili leti. Deniken je ovu sliku uzeo kao konačan dokaz svoje teorije o međuplanetarnim putovanjima Maja (“astronaut u kosmičkoj kapsuli”). Jose Arguelles (The Mayan Factor) “drvo života” tumači kao Kosmički Centar (Kuxan Suum).

Na kamenom pokrovu su uklesani brojevi 12:60 i 13:20. Period od pravljenja grobnice (692. godina) do njenog otvaranja 1952. iznosi tačno 1260 godina. A period od nastanka grobnice do kraja ciklusa Maja 2012. godine iznosi 1320 godina! Koincidencija? Ili je riječ o proroku Maja koji je bio kreator grobnice? I koji nam je ostavio još jednu poruku?

Posljedni datum na zidovima Palenkea je godina 835. Nakon toga je ovaj sveti centar Maja misteriozno napušten. Šta se desilo sa astronomima, sveštenicima, umjetnicima? Gdje su Maje otišle sredinom IX stoljeća?

Hram natpisa je unikatna građevina u svijetu Maja. Sarkofag Pakala, smješten u prizemlju, je znatno širi od prolaza i stepenica koje vode do njega. To znači da je prvo grobnica napravljena, a tek onda impresivni Hram. I to mu daje posebno mjesto. Ime Hramu je dato zbog serije od 620 hijeroglifa – jednoj od najdužih u svijetu Maja. I, na koncu, kostur koji je pronađen u grobnici Pakala je neobičan: znatno je viši od prosječnih Maja, a utvrđeno je da je starost osobe prilikom smrti iznosila 40 godina. Dešifrirani hijeroglifi na istoj grobnici govore o Pakalu koji je umro u dubokoj starosti, u 80. godini. Ko je onda sahranjen ovdje?

Na tren pomislimo da smo nešto saznali o Majama. A onda nam se nove misterije  otvore.

{nomultithumb}