Putopise prigodno nastavljam misterioznom Rumunjskom, odnosno - Branom, navodnim ključnim dvorcem vezanim uz priču Vlada Basaraba, poznatijem po Stokerovom Drakuli.

Povijesna priča

Naime, postoje tumačenja da je središte vampirsko-nabijačkih radnji zapravo dvorac na brdu Poenari ili pak Korvinov dvorac u Hunedoari. No, ukoliko isključimo te špekulacije, onda kao najbitnija ostaje upravo Bran u blizini Brašova, na samoj granici Transilvanije i Valahije. Zanimljivo, iako se o ovom dvorcu priča kao o 'Stokerovom', ne postoje dokazi da je ovaj Irac uopće čuo za dvorac i lokaciju već je sve bazirao na mašti.

Inače, građevinu su izgradili legendarni Teutonski vitezovi davne 1212. u drvenom izdanju, koje je uništeno trideset godina kasnije u napadu Mongola. Ludovik I. Anžuvinac 1377. odobrava kronštadtskim Saksoncima pravo na izgradnju kamene utvrde. Vjeruje se da je dvorac držao Mircea Stariji od Valahije dok povijest iz školskih udžbenika ne povezuje Vlada Tepeša (1448–1476) s pričom, izuzev činjenice da je par puta bio u prolazu i možda poneki puta prenoćio u zdanju. Naravno, priča ima različite interpretacije i nemoguće ju je provjeriti.

Zmajev Sin kao predak Busha i princa Charlesa

No, tko je onda uopće taj Drakula? Vlad Basarab III, poznatiji kao Vlad Drakula ili Tepeš (rum. Tepeš, nabijač, op.a.), živio je u razdoblju 1431.-1476. Bio je princ Valahije, a po ocu je pripadao Redu Zmaja - iz tog razloga je Dracula (Zmajev Sin ili Potomak). Danas je prilično poznat i po istraživanju koje je otkrilo kako je u krvnom srodstvu s čitavim nizom poznatih osoba poput Princa Charlesa, Lady Diane, Georgea Busha i Johna Kerryja.

Najpoznatiji je ipak po svom čuvenom sadizmu i najgorim primjerima mučenja. 'Pržio je djecu na vatri i tim mesom hranio njihove majke. Ženama je rezao dojke i tjerao muževe na ishranu. Nakon svega, žrtve bi nabijao na kolac', jedno je od svjedočenja. Broj žrtava koje je nabio kreće se od 40 do čak 100.000. Omiljeno zastrašivanje neprijatelja bili su upravo ti kolci i tijela strunuta od izgladnjivanja. Legenda govori o turskom povlaćenju nakon što su tijekom dolaska prema Basarabovoj prijestolnici Târgoviște vidjeli 20.000 ljudi nabijenih na kolac uz cestu. Vlad Drakula je tako obožavao jesti usred kolaca i pritom je slušao krikove mučenika, a navodno je umakao kruh u njihovu krv. 

Nabijanje na kolac, kopanje očiju i ostale dogodovštine

Nabijanje na kolac je definitivno bila njegova najveća ljubav, ali ne i jedina. Repertoar tehnika mučenja uključivao je i rezanje ruku i nogu, iskopavanje očiju, spaljivanje, zabijanje čavala u glavu, rezanje nosova, ušiju, genitalija i ženskih grudi, i to je sve bilo svakodnevica, baš kao i skalpiranje, kuhanje u vrelom ulju, guljenje kože, bacanje raznim divljim životinjama itd. Što se tiče slavne rezidencije, saznavši da su Bojari odgovorni za smrt njegovog oca i starijeg brata, Vlad se odlučio osvetiti na Uskrs 1457. Nabivši na kolac starce, žene i djecu, Vlad je preostale Bojare porobio i upotrijebio za izgradnju svog dvorca na brdu Poienari.

Potpuno goli i gladni, većina njih je umrla tijekom radova. Oni koji su preživjeli, mirovinu su proveli nabijeni na kolcu. Vlad Drakula je uz sve imao i specifičan smisao za humor. Prva zgoda se zbila kada su dvojica turskih izaslanika odbila skinuti turbane uz obrazloženje da ih nikad ne skidaju. Vlad je naredio da im u turbane zabiju čavle i tako ih još više učvrste na glavama. Druga zgoda je rješavanje socijalnog pitanja u zemlji. Zabrinut velikim brojem izgladnjelih siromaha, sve je okupio u jednoj velikoj dvorani i počastio ih bogatom večerom. Nakon večere, upitao ih je da li žele biti bez briga i imati sve na svijetu. Nakon masovnog da, naredio je spaljivanje dvorane i svih onih koji su bili unutra. Njegovo obrazloženje je bilo: 'Ne želim da u mojoj zemlji bude siromašnih ljudi!'

Turistički potencijal nedovoljno iskorišten

A sad nakon kratkog povijesnog uvoda - glavni dio priče. U Rumunjsku sam krenuo s ekipom iz Jungle Tribe agencije, s kojom ćete moći i u Egipat na ekspediciju u svibnju uz mene u ulozi jednog od vodiča. Da ne prepričavam samo putovanje, bazirat ću se isključivo na Bran. Ovo mjesto nalazi se u blizini Brašova, osmog po veličini rumunjskog grada s cca. 250-300 tisuća stanovnika. Sam dvorac možda nije raskošan poput Peleša, ali svakako ima dušu, što je doista turistički visoko potencijalno. Zdanje je tipično vojno, na vrlo dobroj lokaciji i osami, no Rumunji očigledno imaju slične probleme kao i mi.

Kako smo mi maćehinski odradili Teslin Smiljan gdje turisti iznimno razočarani napuštaju lokaciju, nešto slično je na djelu i u Rumunjskoj iako su se potrudili daleko više od nas. Razočarao me je nedostatak 'spooky' turizma - nema ništa od kolaca, krvi, divljačkih ideja Vlada Tepeša, niti literature o njegovim (ne)djelima. Sve je usmjereno ka narodnim nošnjama, šubarama, vuni, dječjim maskama, slikama, tunelu strave (iako od strave ni 's') i domaćim proizvodima. Doduše, ovčetina u jednom lokalnom restoranu sasvim je solidna unatoč očigledno velikoj proizvodnji.

Sama unutrašnjost dvorca je vrlo sablasna, s uskim hodnicima, tajnim prolazima i dvorištem, te sam dojma da bi Amerikanci imali sto puta više turista s ovom pričom. Prilazak dvorcu je također odličan i zastrašujući. Ljubitelji vampira bi na ovom mjestu definitivno došli na svoje uz brojne popratne sadržaje koji bi se krovnom strategijom mogli itekako uskladiti. Kao konačan zaključak, svemu mogu dodijeliti čvrstu četvorku, iako je potencijal za 5+. Gotovo mi je bilo nevjerojatno vidjeti svatove i glasnu glazbu s basevima dvadesetak metara od podnožja dvorca za vrijeme noći vještica (?!), što očito ne zabrinjava lokalnu političku vlast i turističku ideju. Lokaciju u svakom slučaju trebate posjetiti, nećete se razočarati - legenda je u zraku, a hedonizam nije ni najmanje potisnut, ovčetina je na visokoj razini.

PUTOVAO, FOTOGRAFIRAO I NAPISAO: Ratko Martinović

Puna galerija slika na Facebooku OVDJE