Autor: Mate Puljak

Cista je mjesto smješteno na sjeverozapadnom rubu Imotske krajine. Podjeljeno je na dva naselja; Cistu Veliku i Cistu Provo. Formirano je na križanju cesta koje su vodile iz Cetinske krajine u Imotsko-bekijsko polje, odnosno iz Livanjskog polja na prijevoj Dubci. Kroz Cistu je prolazila antička cesta Salona-Tilurij-Narona. Današnje ime naselja koje se proteže u smjeru sjeverozapad - jugoistok mnogi povezuju sa ikavskom inačicom riječi "cesta".

Piše: dr. Semir Osmanagić

U periodu 4.-6. oktobar 2015. boravio sam na studijskom putovanju u sjevernom španjolskom gradu Palencia. Razlog mog dolaska je bilo istraživanje hipoteze da su ovdje smještene prve piramide na tlu Španjolske.

Tri uzvišenja Cerro de San Juanillo, Cerro del Otero i Barredo Viejo dominirali su ovim krajolikom dugo vremena. Nažalost, za potrebe lokalne tvornice keramike najmanje uzvišenje Barredo Viejo potpuno je uništeno. Pronađeni artifakti su sklonjeni od javnosti, a podzemni prolazi zatrpani. Preostala dva uzvišenja su također znatno modifikovana i oštećena.

Ipak, i ono što je preostalo daje dovoljno materijala za proučavanje.

Cerro de San Juanillo i Cerro del Otero su identične visine, po 84 metra. Međusobna im je udaljenost 666 metara (!). S trećim uzvišenjem imali su identičan raspored kao i piramide u Gizi.

Na topografskoj mapi je vidljiva pravilna cirkularna geometrija s identičnim nagibom od podnožja do vrha. Cerro del Otero ima vidljive bridove, tako da se može nazvati crkularnom piramidom. To ubjedljivo potvrđuju fotografije i ilustracije s početka XX stoljeća.

Vlasnik zemljišta je katolička crkva koja se pobrinula da se svrha ovih uzvišenja potpuno sakrije. Na vrhu Verra del Otera su podigli dvadesetmetarski kip posvećen Isusu Kristu, ispod njega crkvicu, a nekoliko ulaza u bočne tunelske prolaze i prostorije u cirkularnoj piramidi su zatvorili.

Narušavanje originalne svrhe nije prošlo bez posljedica. Naime, statuu redovno pogađaju i oštećuju munje, Istu stvar sam zapazio i kod katedrale podignute na vrhu najveće piramide u Meksiku, u gradu Cholula. Munje i zemljotresi su se svetili Hernanu Cortesu za skrnavljenje piramide.

Druga cirkularna piramida Cerro de San Juanillo je dosta oštećena erozijom i eksploatacijom gline. Ipak, niz vještački napravljenih prolaza i prostorija je dostupno i danas. Očigledno je da su tokom vremena služili ljudima kao sklonište i prostor za življenje.

Orijentacija istočne stranice Cerra de San Juanilla je idealna prema izlasku sunca tokom ljetnog solsticija. Intresantno je da je impresivna katedrala u Palenciji iz XV stoljeća identične orijentacije. Nju krase i ornamenti koji pokazuju broj 666, a ključni ornament je prikaz dva neobična, vnnzemaljska bića koji su locirani hijerarhijski iznad uklesanih statua ljudi.

Stratigrafija cirkularne piramide Cerro de Otero se razlikuje od obližnjeg prirodnog uzvišenja Paremo de la Miranda. Nekoliko slojeva je “umetnuto”, najvjerovatnije zbog stabilnosti, lakšeg oblikovanja i energetskih osobina.

Cerro del Otero i uništeni Baredo Viejo su bili raspoređeni na pravilnoj osi sjever-jug.

Tokom predavanja u Palenciji 5. oktobra potvrdio sam da je ovdje riječ o cirkularnim piramidama i pozvao javnost grada da formira udruženje koje bi se bavilo proučavanjem ovog kompleksa. Tek interdisciplinarnm naučnim pristupom mogao bi se utvrditi odnos prirodnog i vještačkog, vrijeme oblikovanja i potencijalne graditelje.

Piše: dr. Semir Osmanagić

Prilikom oktobarskog boravka u Španiji, odlučio sam se za jednodnevnu posjetu slabo poznatoj lokaciji Savassona u unutrašnjosti Katalonije, dva sata vožnje automobilom od višemilionske Barcelone.

Priključio nam se i istraživač piramida Gabriel Silva, koji već dugo ima želju da se sretnemo. On pravi piramide, liječi energijom piramida, organizira putovanja u Egipat sa suprugom Vicky. Tu je i Silvia Puik koja stoji iza konferencije u Barceloni “Skrivena historija čovječanstva”, zatim Birgitte Knaus, poliglota i predstavnica Fondacije u Španiji te Mar, žena s rijetkim talentom.

Mar od malena može da kroz dodir kamena vidi čitavu historiju kamena te šta se događalo u njegovoj okolini. Kao mlada imala je, naravno, mnoštvo problema i nerazumijevanja porodice, prijatelja i osobito u školi. Kao djevojka je pronalazila vrjedna arheološka nalazišta za koje niko nije znao. Primjera radi, pronašla je nekoliko dotada nepoznatih sarkofaga koje je htjela zaštititi. Međutim, građevinska firma je kupila zemljište da tu pravi poslovne zgrade. Trebale su joj dvije godine da ubijedi arheologe da je tu važno nalazište koje su zatim stavili pod zaštitu države.

Pri tome, je navukla bijes građevinskog lobija, među kojima i članove vlastite obitelji povezanih s gradnjom. Prestali su pričati s njom, a u njenom gradiću su dva puta pokušali da je ubiju.

Mar je iz Granade doputovala specijalno da se sretne sa mnom i popriča na temu bosanskih piramida. Ispostavilo se da naš razgovor neće biti samo o piramidama. Jedna skromna, dobronamjerna i tiha žena, odmah postaje bliska i prijateljski raspoložena. Prilikom prvog kontakta činilo se kao de se oduvijek poznajemo.

Izlet u Savassonu započeo je u odličnom raspolozenju. Ljudi otvorenog uma, uz divan dan, u šumovitom predjelu unutrašnjosti Katalonije.

Savassona je interesantan geološki fenomen. U dalekim vremenima kameno brdo je kolapsiralo i mnoštvo velikih stijena se skotrljalo prema dolini. Različiti oblici, među kojima mnogi s ravnim i oblim površinama, privlačili su ljudske zajednice kroz paleolit i neolit.

Prva stijena na koju smo naišli, desetak metara u promjeru, dominira iznad doline. Popeo sam se na vrh, a Mar je dodirnula kamen. Nakon nekoliko fokusiranih trenutaka počela je govoriti.

“Ovo je bila lokacija rituala posvećenih fertilnosti zemlje. U dolini bi se skupljali stanovnici tog, ali i okolnih mjesta. Sveštenici bi im se obraćali, a visina stijene im je davala osjećaj moći.”

Dva kanala na vrhu stijene su, prema Mar bili odvodi za krv kojom se natapala zemlja u želji da bude što plodija, fertilnija. (Kasnije sam se uvjerio da su analizama pronašli tragove životinjske, ali i ljudske krvi.)

Ovo je prva, najniža lokacija jedne od stijena, koja je bila posvećena komunikaciji s plebsom, narodom.

Nastavili smo dalje, naviše. Skotrljane stijene s ravnim površinama su bile idealne za različite aktivnosti. Duhovna lica su uzvišenje smatrala svetim i samo rijetki bi tu dolazili. Pojedine stijene su pripadale različitim porodicama koje su se brinule da se tu izvode određeni svečanosti i meditacije.

Na pojedinim mjestima, stijene su stvarale udubljenja, male zaštićene prolaze. Možda izazove za mlade članove zajednice u pogledu sigurnosti, odrastanja, dostizanja zrelosti.

Najimpresivnija stjena ujedno je i mjesto arheoloških istraživanja. Alati i kosti su odvele arheologe pet hiljada godina unatrag.

Požurio sam prema vrhu. Žamor školske djece narušio je šumski mir. Ekskurzija u posjeti, no ubrzo su otišli dalje. Na samom vrhu vijori španska zastava i mala crkvica. Tipično. Na moćna energetska mjesta katolička je crkva uvijek postavljala svoje objekte da bi se zaboravili “paganski” običaji i instalirao strah.

Pogled s vrha je nezaboravan. Pola Katalonije mi je pred očima. Vidi se sve do mora, dva sata udaljenog. Rijeka s kanjonom na drugoj strain neodoljivo podsjeća na Grand Kanjon u Koloradu, a ravni vrhovi planina na mese u Novom Meksiku.

Obla terasa ima tri udubljenja, a iz svakog su kanali koji bi odvodili tekućinu (?) u manji bazen. Taj dan bazen je bio ispunjen vodom, kao i udubljenja. Da li je nekada ovdje bila riječ o procesu purifikacije, čišćenja i o svetoj vodi?

Ili, kao što mi je prohujalo u glavi, mjestu gdje je tekla i krv?

Ispod vrha je klisura s nekoliko stotina metara vertikalnog pada ispod mene. Na trenutke ljepota Katalonije biva zamjenjena jezivim osjećajem.

Ostatak ekipe mi se pridružuje. Mar počinje da priča:

“Ovo je mjesto bilo sveto za zajednicu. Tu su dolazili izabrani. Sveštenici su obavljali rituale posvećeni energijama prirode. Prvo udubljenje je simboliziralo novi život, rađanje. Tu su se porađale zene, to je bio prvi susret beba s okolinom. Drugo udubljenje je simbol puberteta sazrijevanja, a treće zrelog života. Voda je korištena za posvećivanje, čišćenje. Rezervoar je bio svojevrsni spa, tu su se bebe prvi put okupale, ljubavnici oprali.

Žene sveštenici bi na ovome mjestu upućivale žene iz zajednice tajnama ljubavi, začeća, poroda. Živjelo se u skladu s prirodom. Poznavale su se energije Planete, biljaka, kamena.

Vidim da se ovdje desila strašna tragedija. Vrhovni sveštenik je ovdje doveden, sa suprugom, i sa svim vodećim sveštenicima. Prvo su ubili njegovu ženu i beživotno tijelo bacilli niz liticu, zatim i vrhovnog sveštenika i njega bacilli pred očima njegovjih sljedbenika, a nakon toga su svi viđeniji članovi zajednice ubijeni. Mjesto purifikacije je pretvoreno u lokaciju stradanja, krvi, jakih negativnih emocija.

Jedan način života je zamjenjen drugim. Radovanje prirodi i živutu ustupilo je mjestu strahovladi i novoj religiji utemeljenoj na krvi. Čiste misli zamjenjene su strahom i zlobom.”

Vratio sam Mar iz te turobne slike. Rekao sam joj:

“Pričaj nam još u vremenu prije pokolja, danima sreće, opuštenosti. Šta vidiš?

Nastavila je:

“U srednjem udubljenju vidim prostirku od lišća, koje je formiralo udoban ležaj. Osoba zadužena da podučava žene i djecu, dolazi jedne noći. Kosa i nago tijelo joj je osvjetljeno mjesečinom. Glavni sveštenik joj prilazi i rađa se tajna, nemoguća ljubav. Ona nije smjela da su uda, zatrudni.”

Ponovo nas prekidaju dječji glasovi. Troje dječice se upućuje u jednu rupu između stijena. Mjesta ima dovoljno samo da legnu. Izdubljenje za glavu, ramena i usko dječje tijelo. Svo troje liježe na smjenu, jedan za drugim, I zatim odlaze.

Pitam Mar za ulogu toga udubljenja u kamenu. Nakon nekoliko trenutaka govori:

“Ovo je mjesto inicijacije za mlade. Ovdje bi legli, tijelo bi im prekrili jednom kamenom pločom, a niz kanal bi prosipali gustu i ljepljivu tekućinu napravljenu iz šumskih biljaka. Tu bi proveli noć iskušenja, inicijacije.”

Zbilja, manji kanal ide tačno prema vrhu glave.  Sada je red na nas, ispružimo se i posebna slika neba, potpuno izolovana od zemaljskih utjecaja, je ispred nas.

Pridružuju nam se Dan Winter i supruga Valerie. Mar dotiče Valerie. Kaže da nismo danas svi mi ovdje slučajno. Imali smo ulogu u razvoju ove zajednice. Valery se bavila energijom biljaka, njihovom ljekovitošću, rastom, različitim funkcijama. Intresantno je da se ona time i danas bavi. Sve što je rekla o njenom “ranijem” životu poklopilo se s njenim današnjim sklonostima. A vide se prvi put.

Dvojica su se opirala da ih Mar dotakne, Dan i Gabriel. Ipak su popustili i govorila je o njima. Nije ih pominjala u vremenskom periodu ove zajednice, već generalno, kao čuvare znanja.

Kao da je namjerno preskočila njihovu ulogu u epizodi ove imaginarne ili stvarne zajednice?

Sunce je počelo da zalazi. Vrijeme da se vraćamo prema Barceloni.

Treba li reči da ću dovesti Mar da osjeti kamen i beton s bosanskih piramida?