Piše: dr. Semir Osmanagić

Na krajnjem jugu Švedske nalazi se megalitna lokacija Ales Stenar. Najbliži veći grad je Malmo udaljen 80 km, gradić Ystad je 20 km, a ribarsko selo Kaseberge na pola kilometra od prahistorijskog nalazišta.

Ystad je turistički gradić koji privlači posjetioce tokom ljetnih mjeseci iz Danske, Švedske i Poljske. Poznat je po plažama, toplijem dijelu Baltičkog mora nego na sjeveru i lokacijama iz popularnih krimi romana. Oskudni saobraćajni znakovi na putu prema ovom spomeniku ne nagovještavaju da je megalitna lokacija od posebnog kulturnog značaja.

Uz samo more, na proplanku koje ima komandnu poziciju, dominiraju uspravljeni megaliti koji formiraju ovalni oblik. Ukupno ih je 59, računajući i dva koja više nisu na svojim originalnim lokacijama. Nekoliko ih je tokom milenijuma razbijeno na dva ili tri dijela, ali su vraćeni u prvobitni položaj i zaljepljeni. Blokovi su omeđili prostor od 69 metara dužine i 15 metara širine. Geolog Nils Alex Molner ove megalite naziva “mlađom sestrom engleskog Stonehengea.”

Uočljivo je da megalitni oval započinje s izrazito velikim megalitom, visokim 2,20 m iznad površine zemlje. Tačno preko puta, na drugom kraju, je još viši megalit, koji s ukopanim dijelom dostiže tri metra visine. Njihova masa je šest, odnosno osam tona. U njihovom sastavu dominira kvarcni kristal.

Sasvim drugačiji je sastav ostalih blokova, sivi i crveni kamen, koji se pružaju ostatkom ove megalitne konstrukcije. Nepravilni su, ali su svi uspravljeni i čvrsto uglavljeni u krajolik. Prosječna masa im je od 1-2 tone.

Ales Stenar u prijevodu znači “Aleove stijene”. Ale je bog, jer činilo se nekadašnjim stanovnicima, samo je on mogao prenositi ove blokove i ukopavati ih na ovoj morskoj litici.

Na prilazu ovoj lokaciji smještena su dva pisana objašnjenja o svrsi Ales Stenara. Prvo je ono iz arheoloških krugova. Tu su svašta “udrobili”, namjerno zamagljujući činjenicu da ne znaju o čemu je riječ. Pominju Vikinge iz 800-1050 godine nove ere, koji su, prema njihovim tvrdnjama, često pravili kamene građevine u obliku brodova. Stoga su ovu lokaciju nazvali ovalnim kamenim brodom. Tu je i Željezno doba, zatim pominju i Bronzano doba, tri hiljade godina unatrag, kada su, kako tvrde, pravljene megalitne građevine “slične brodovima” na drugim lokacijama. Pišu i o radiokarbonskim datiranjima uzoraka uglja i drveta koja idu unatrag do hiljadu ipo godina.

Ali, ne govore ništa o jedinom radiokarbonskom datiranju materiijala pronađenom ispod megalita, starom više od 5.000 godina.

Tipične dezinfromacije arheologa koji falsificiraju povijest jer im se ne uklapa u njihovu sliku.

Na drugom panou je drugačije objašnjenje ovog monumenta. Detaljno je razrađena mogućnost da je Ales Stenar zapravo veliki kosmički kalendar koji je označavao dolazak ljetnog i zimskog solsticija, te proljetne i jesenje ravnodnevnice.  Pri tome je prisutnost sunčeve svjetlosti u megalitnoj ovalnoj površini bilo identično procentu trajanju dana (1/2, 1/4 ili 3/4) tokom različitih godišnjih doba.

Na web stranici Wikipedije pominje se samo “službena” verzija, a ona druga je odavno izbačena.

Primjera radi, arheolog Martin Rundkvist, urednik arheološkog magazina “Fornvannen” je izjavio:

“Ideja da je kameni brod astronomski kalendar nema uporišta među akademskim arheolozima! Ales Stenar vjerovatno predstavlja nadgrobne spomenike.”

Tipično za “akademske arheologe”. Ne znaju objasniti, ali znaju napadati snagom svoje pozicije i titule.

A onda se ovoj zbrci pridruže turistički vodiči i, ponovo, Wikipedia, koji ovu lokaciju nazivaju “Vikinškim grobljem starim 1.400 godina”.

Da li je istina u okviru ove tri opcije, ili je nešto četvrto?

Megalitni krugovi, ili u ovom slučaju, ovali, su prisutni u krajoliku Europe, Azije, sjeverne Amerike i Afrike hiljadama godina. Ozbiljna proučavanja ih svrstavaju u doba 5.000-8.000 godina unatrag, ali nema sumnje da najstariji potiču prije kraja zadnjeg Ledenog doba. 

Redovno se nalaze iznad podzemnih energetskih linija (“ley lines”) te podzemnih vodenih tokova. Megaliti imaju sposobnost da primaju energiju iz ovih podzemnih izvora, zadržavaju je i onda polako isijavaju. Megalitni krugovi stvaraju jako energetsko polje.

Nekoliko stotina kilometara sjevernije nalazi se švedska megalitna lokacija s, dva kruga, pod nazivom Anundshog. Mjerenja moje aure, bioenergetskog omotača, prije ulaska u krugove, pokazali su širinu od jednog metra. Nakon što sam ušao u krug i ostao desetak minuta, aura se proširila na 15 metara. Šira aura stvara mogućnosti za razvoj spiritualnih čula i ojačava naš imunitet.

Megalitni krugovi na tlu Velike Britanije, Francuske, Švedske, Portugala, Senegala, Indije, Indonezije, SAD i drugih zemalja su najbolja škola u prirodi koja je oblikovala ljude koji su živjeli u harmoniji s prirodom te balansirali fizičko i spiritualno tijelo. To je prvi razlog njihovog postojanja.

Drugi je kosmički kalendar. Posmatranje neba, projekcija kada je sunce najjače i najprisutnije, kada je energija naše Planete najjača (ljetni solsticij), su najvrijednije informacije za čitavu zajednicu. Slijedi proljetni i jesenji ekvinocij, doba agrikulturnih aktivnosti i primanja darova Majke Zemlje.

Treći je ljekoviti karakter, zdravstvene beneficije, oporavak aure, bolji protok energija kroz naše čakre.

Da li je hiljade godina nakon njihovog podizanja neko sahranjivan u blizini, ili je palio vatre, sasvim je nebitno. Važno je da otkrijemo davno zaboravljeno znanje i naše sposobnosti.

Dr.sci. Semir Osmanagić

Inostrani član ruske Akademije prirodnih znanosti

Voditelj projekta istraživanja bosanskih piramida

Jedan podzemni labirint u Visokom, tri evropske Laboratorije, četiri drevne kulture i šest uzoraka organskog materijala

ŠEST RADIOKARBONSKIH ANALIZA ODREDILO STAROST PODZEMNOG LABIRINTA "RAVNE" U VISOKOM

Fondacija je 2005. otkrila da se ispod piramida u Visokom nalazi podzemna mreža tunelskih prolaza i prostorija. Nekoliko stotina metara tunelskog pravca koji vodi ka Bosanskoj piramidi Sunca je očišćeno i podgrađeno za posjete desetine hiljada turista u periodu 2005-2010.

U podnožju zidova tunela su otkriveni organski materijali, a u bočnim prolazima stalaktiti i stalagmiti čija se starost može odrediti radiokarbonskim metodama. Šest uzoraka je poslano u tri vodeće evropske laboratorije u Švedskoj, Njemačkoj i Poljskoj.

Mreža podzemnih tunela je napravljena u konglomeratnim slojevima koji su se taložili desetinama hiljada godina. U zidu konglomerata je 2007. pronađen komad drveta dimenzija 35x18x12cm. Jednom uzorku je određena starost na Odjeljenju radioizotopa Instituta za fiziku Šleskog univerziteta u Gliwicama (Poljska). Načelnica Odjeljenja dr. Anna Pazdur je potpisala Izvještaj u kome je procjenjena starost od 34.000 godina (+/- 1.500 godina). Dr. Pazdur je objavila ovu vijest na pres konferenciji tokom Prve međunarodne naučne konferencije o Bosanskoj dolini piramida u augustu 2008.

Drugi uzorak istog drveta je analiziran na Leibnitz Laboratoriji za radiometrijsko datiranje i istrazivanje stabilnih izotopa na Christian-Albrecht Univerzitetu u njemackom Kielu i procjenjena je starost od 30.600 godina (+540 / - 510 godina).

Na taj način je određen početak procesa stvaranja konglomerata na više od 30.000 godina. Pošto su ispod konglomearata pronađeni megalitni blokovi pješčara, koji su doneseni na ovu lokaciju, logično je bilo zaključiti da prva kultura u ovom području datira iz paleolitskog perioda. To se u potpunosti poklapa s novim rezultatima antropološke genetike koji prvi imigracijski val homo sapiensa prema balkanskom tlu smještaju u period od 30.000 - 35.000 godina u prošlost.

Slijedeća serija analiziranih materijala pronađena je u bočnim prolazima. Riječ je o stalagmitima i stalaktitima. Oni su nastali u već postojećim tunelima. Nakon nestanka graditelja tunela pojedine sekcije podzemnih prolaza su kolapsirale. U tim obrušenim dijelovima nastajali su stalaktiti i stalgmiti.

Uzorak stalagmita iz prvog bočnog prolaza, na udaljenosti od 25 metara od ulaza, je procjenjene starosti od 5.080 godina (+/- 75 godina) u Institutu za fiziku Šleskog univerziteta u Gliwicama, dok je uzorak stalaktita pokazao starost od 3.560 godina (+/- 65 godina). Tako je određena minimalna starost tunela: više od 5.000 godina! Stalagmiti su se mogli stvarati samo u postojećim šupljinama, odnosno prolazima. Na ovaj način tunelski kompleks u Visokom daleko premašuje po starosti ostale kulture na tlu BiH iz prošlosti: i srednjevjekovnu bosansku državu (900 godina), i antički Rim (2.000 godina), antičku Grčku (2.500 godina), Ilirska plemena (2.800 godina) i Butmirsku kulturu (4.600 godina). Stoga predstavlja sasvm novo i senzacionalno otkriće u globalnim razmjerama.

Pronađeni su i dokazi za postojanje treće kulture. Njihovi pripadnici su zatvorili sve tunelske prolaze i ispunili ih rječnim šljunkovitim materijalom. Na svakoj raskrsnici su napravili zidove koji su sastavljeni od riječnih oblutaka. Prethodno su sistematski očistili sve tunelske prolaze i prostorije od alata, kostiju i ostalih arheoloških artifikata koji su pripadali graditeljima tunela.

U podnožju zidova tunela tim Fondacije je pronašao ostatke vatrišta. Uzorci organskog materijala su poslani na radiokarbonsku analizu u Švedsku i Poljsku. Laboratorija za ispitivanje starosti Univerziteta u Upsali (The Angstrom Laboratory) utvrdila je da je organski uzorak pronađen u avgustu 2009. na udaljenosti 180 metara od ulaza star 3.091 godinu (+/- 111 godina).

Testiranja drugog uzorka pronađenog u ljeto 2008. su obavljena AMS (Accelerator Mass Spectrometry) metodom na Institutu za fiziku Šleskog Univerziteta u Gliwicama. Tokom AMS datiranja istraživaci putem spektometra broje sve C14 atome za razliku od klasičnih metoda koje broje samo C14 atome koji su u stanju raspada. Stoga je AMS metoda preciznija, ali i skuplja. Obavljeno istraživanje u ovom uglednom poljskom laboratoriju je pokazalo da je riječ o organskom materijalu starom 4.610 godina (+/- 35 godina).

Na ovaj način smo došli do zaključka da su podzemne tunele u Visokom povremeno posjećivali i pripadnici neolitske kulture u razdoblju između 3.000-4.600 godina.

Prema tome šest radiokarbonskih datiranja potvrđuju da su na teritoriji središnje Bosne i Hercegovine svog traga ostavile barem četiri kulture:

(1)   Najstarija, paleolitska kultura koja je prenosila megalitne blokove i postavljala ih iznad podzemnih vodenih tokova, starija od 30.000 godina;

(2)   Graditelji piramida i tunelskog kompleksa, ujedno i najrazvijenija kultura, starija od 5.000 godina, a znatno mlađa od 30.000 godina;

(3)   Kultura koja je zatvarala tunelske prolaze, sposobna da prenosi velike količine materijala, mlađa od 5.000 godina;

(4)   Povremeni neolitski korisnici ulaznog dijela tunelskog kompleksa, u periodu 3.000-4.600 daleko u prošlost

Stručni tim Fondacije „Arheološki park: Bosanska piramida Sunca" vrlo pažljivo njeguje multidisciplinarnost i naučni pristup u projektu istraživanja Bosanske doline piramida. Tokom pet arheoloških sezona (2005-2010) u istraživanju su uključeni najugledniji svjetski naučni instituti, obrazovne institucije i pojedinci-istraživači. S takvom praksom, Fondacija će nastaviti i ubuduće.

Prije nekoliko godina sam primjetio da u meditaciji, odnosno procesu nenapornog držanja pažnje na unutrašnjem ekranu u visini točke između obrva, opažam izviranje sjećanja iz dubina svijesti, ali događaja koji se - nikada nisu dogodili. To snažno i uvjerljivo sjećanje pomalo je otkrivalo da moj um ne memorira samo iskustva vanjske stvarnosti već i one događaje koji su se mogli dogoditi. Ignoriranjem takvih sjećanja i vraćanjem na prvobitni objekt meditacije pokazalo se da su ona prolazna i nakon nekog se vremena otkrivaju kao sloj iluzije nakon koje dolazi neka druga iluzija koja opet prolazi, da bi se pokazalo da je neka Istina kako je mi volimo zvati zapravo dinamična, stalna i neuhvatljiva mijena.

U svijetu duhovnog sve to ima logike, ali u ovoj gruboj vanjskoj realnosti nam nekako izgleda nevjerojatnim da se možemo sjećati nečeg što se nikada nije dogodilo.  Ipak, jedno me nevjerojatno iskustvo u tom stavu temeljito pokolebalo, a kako sam ga podijelio s više ljudi, došao sam do zaključka da je tzv. sindrom lažnog sjećanja moguć i na razini kolektivne svijesti!