Piše: dr. Semir Osmanagić

Na krajnjem jugu Švedske nalazi se megalitna lokacija Ales Stenar. Najbliži veći grad je Malmo udaljen 80 km, gradić Ystad je 20 km, a ribarsko selo Kaseberge na pola kilometra od prahistorijskog nalazišta.

Ystad je turistički gradić koji privlači posjetioce tokom ljetnih mjeseci iz Danske, Švedske i Poljske. Poznat je po plažama, toplijem dijelu Baltičkog mora nego na sjeveru i lokacijama iz popularnih krimi romana. Oskudni saobraćajni znakovi na putu prema ovom spomeniku ne nagovještavaju da je megalitna lokacija od posebnog kulturnog značaja.

Uz samo more, na proplanku koje ima komandnu poziciju, dominiraju uspravljeni megaliti koji formiraju ovalni oblik. Ukupno ih je 59, računajući i dva koja više nisu na svojim originalnim lokacijama. Nekoliko ih je tokom milenijuma razbijeno na dva ili tri dijela, ali su vraćeni u prvobitni položaj i zaljepljeni. Blokovi su omeđili prostor od 69 metara dužine i 15 metara širine. Geolog Nils Alex Molner ove megalite naziva “mlađom sestrom engleskog Stonehengea.”

Uočljivo je da megalitni oval započinje s izrazito velikim megalitom, visokim 2,20 m iznad površine zemlje. Tačno preko puta, na drugom kraju, je još viši megalit, koji s ukopanim dijelom dostiže tri metra visine. Njihova masa je šest, odnosno osam tona. U njihovom sastavu dominira kvarcni kristal.

Sasvim drugačiji je sastav ostalih blokova, sivi i crveni kamen, koji se pružaju ostatkom ove megalitne konstrukcije. Nepravilni su, ali su svi uspravljeni i čvrsto uglavljeni u krajolik. Prosječna masa im je od 1-2 tone.

Ales Stenar u prijevodu znači “Aleove stijene”. Ale je bog, jer činilo se nekadašnjim stanovnicima, samo je on mogao prenositi ove blokove i ukopavati ih na ovoj morskoj litici.

Na prilazu ovoj lokaciji smještena su dva pisana objašnjenja o svrsi Ales Stenara. Prvo je ono iz arheoloških krugova. Tu su svašta “udrobili”, namjerno zamagljujući činjenicu da ne znaju o čemu je riječ. Pominju Vikinge iz 800-1050 godine nove ere, koji su, prema njihovim tvrdnjama, često pravili kamene građevine u obliku brodova. Stoga su ovu lokaciju nazvali ovalnim kamenim brodom. Tu je i Željezno doba, zatim pominju i Bronzano doba, tri hiljade godina unatrag, kada su, kako tvrde, pravljene megalitne građevine “slične brodovima” na drugim lokacijama. Pišu i o radiokarbonskim datiranjima uzoraka uglja i drveta koja idu unatrag do hiljadu ipo godina.

Ali, ne govore ništa o jedinom radiokarbonskom datiranju materiijala pronađenom ispod megalita, starom više od 5.000 godina.

Tipične dezinfromacije arheologa koji falsificiraju povijest jer im se ne uklapa u njihovu sliku.

Na drugom panou je drugačije objašnjenje ovog monumenta. Detaljno je razrađena mogućnost da je Ales Stenar zapravo veliki kosmički kalendar koji je označavao dolazak ljetnog i zimskog solsticija, te proljetne i jesenje ravnodnevnice.  Pri tome je prisutnost sunčeve svjetlosti u megalitnoj ovalnoj površini bilo identično procentu trajanju dana (1/2, 1/4 ili 3/4) tokom različitih godišnjih doba.

Na web stranici Wikipedije pominje se samo “službena” verzija, a ona druga je odavno izbačena.

Primjera radi, arheolog Martin Rundkvist, urednik arheološkog magazina “Fornvannen” je izjavio:

“Ideja da je kameni brod astronomski kalendar nema uporišta među akademskim arheolozima! Ales Stenar vjerovatno predstavlja nadgrobne spomenike.”

Tipično za “akademske arheologe”. Ne znaju objasniti, ali znaju napadati snagom svoje pozicije i titule.

A onda se ovoj zbrci pridruže turistički vodiči i, ponovo, Wikipedia, koji ovu lokaciju nazivaju “Vikinškim grobljem starim 1.400 godina”.

Da li je istina u okviru ove tri opcije, ili je nešto četvrto?

Megalitni krugovi, ili u ovom slučaju, ovali, su prisutni u krajoliku Europe, Azije, sjeverne Amerike i Afrike hiljadama godina. Ozbiljna proučavanja ih svrstavaju u doba 5.000-8.000 godina unatrag, ali nema sumnje da najstariji potiču prije kraja zadnjeg Ledenog doba. 

Redovno se nalaze iznad podzemnih energetskih linija (“ley lines”) te podzemnih vodenih tokova. Megaliti imaju sposobnost da primaju energiju iz ovih podzemnih izvora, zadržavaju je i onda polako isijavaju. Megalitni krugovi stvaraju jako energetsko polje.

Nekoliko stotina kilometara sjevernije nalazi se švedska megalitna lokacija s, dva kruga, pod nazivom Anundshog. Mjerenja moje aure, bioenergetskog omotača, prije ulaska u krugove, pokazali su širinu od jednog metra. Nakon što sam ušao u krug i ostao desetak minuta, aura se proširila na 15 metara. Šira aura stvara mogućnosti za razvoj spiritualnih čula i ojačava naš imunitet.

Megalitni krugovi na tlu Velike Britanije, Francuske, Švedske, Portugala, Senegala, Indije, Indonezije, SAD i drugih zemalja su najbolja škola u prirodi koja je oblikovala ljude koji su živjeli u harmoniji s prirodom te balansirali fizičko i spiritualno tijelo. To je prvi razlog njihovog postojanja.

Drugi je kosmički kalendar. Posmatranje neba, projekcija kada je sunce najjače i najprisutnije, kada je energija naše Planete najjača (ljetni solsticij), su najvrijednije informacije za čitavu zajednicu. Slijedi proljetni i jesenji ekvinocij, doba agrikulturnih aktivnosti i primanja darova Majke Zemlje.

Treći je ljekoviti karakter, zdravstvene beneficije, oporavak aure, bolji protok energija kroz naše čakre.

Da li je hiljade godina nakon njihovog podizanja neko sahranjivan u blizini, ili je palio vatre, sasvim je nebitno. Važno je da otkrijemo davno zaboravljeno znanje i naše sposobnosti.