Piše: Dr Semir Osmanagić

Prvo pominjanje Knina, a time i Kninske tvrđave je iz sredine X stoljeća. Nakon toga, 150 godina Knin je središte županije s najvećim usponom pod hrvatskim kraljem Zvonimirom. Unija Ugarske i Hrvatske, pozanta kao Ugarsko-hrvatsko kraljevtvo (za Ugare poznata samo kao Ugarska kraljevina) je sačuvala značaj ovoga grada. On se postepeno smanjuje sa osvajanjima Osmanlija, Mletačke republike, Engleza, Francuza i Austro-ugarske.

Zbog brojnih osvajača prisutni su i razliiti građevinski stilovi, nivoi znanja i materijali.

Ipak, ono što meni upada u oči je sami ulaz u tvrđavu, kod ulazne kapije. Naime, na kamenim izdancima, direktno su uklapani veliki blokovi. Naši povjesničari pripisuju Knin ranom Srednjem vijeku, ali to nije karakteristična gradnja za ovaj period.

Vidljivo je nekoliko polligonanih blokova. Najveći i najupečatljiviji je onaj u osnovi kapije, koji ima čak 18 stranica. Masa mu je više od jedne tone i sjajan je primjer megalitne gradnje. U zidu se nalazi još nekoliko poligonalnih blokova, s više od uobičajenih šest stranica i osam uglova.

Druga karakteristika ovih blokova je da ne postoje dva bloka istih dimenzija. To naravno znatno usložnjava proces ugradnje.

Treća karakteristika je ubacivanje male kvadratne ili pravougaone ploče između većih blokova. Uloga mu je bila da da fleksibilnost građevini i igra važnu ulogu u slučaju zemljotresa.

Primjeri ovakve gradnje su mi bili vidljivi širom svijeta, od Perua, Meksika, Uskršnjeg Otoka, Egipta, Bahreina, do naših megalitnih zidina u Dalmaciji, Hercegovini ili kraj Podgorice u Meteonu.

Stoga, porijeklo Kninske utvrde treba tražiti u posljednjem megalitnom ‘prozoru’ koji se desio između 5.000-8.000 godina.