{nomultithumb}
''Ako bogovi budu ponovo dolazili na Zemlju, svoje baze podignuće na Sjevernom polu...''
Narodna vjerovanja
Mnoge prastare tradicije, zapisi i vjerovanja kažu da je prva civilizacija na našoj planeti pustila svoje korijene na dalekom sjeveru prije nego što je led prekrio arktička pro¬stranstva i zarobio ga za sva vremena. Čovjekovi božanski preci, prema mnogim narodnim legendama, spustili su se iz 'Zemlje bogova', 'Neuništivog otoka', 'Vječne zemlje', 'Planine Meru' i neobičnog Carstva svjetlosti iza Sjevernog pola...
Možda su baš zbog toga drevni Kinezi vjerovali da njihov car crpi svoju moć od Zmajskog boga na 'Nebskom sjevernom polu', što je i simbol svemir¬skog kralja. Stari Egipćani su obožavali 'Sjajne bogove', koji su živjeli iza Ozirisa, u zvjezdanoj konstelaciji Velikog medvjeda. Davnašnji preci Eskimi sjećaju se 'Sjajnih duhova sa sje¬vera'. Jezekiljeva poznata 'Nebeska kočija', o kojoj sam detaljno pisao u svojoj knjizi ''Dan kada su učenjaci umirali'', pristila je takođe sa sjevera, a Zeus i Merkur – prema vjerovanjima starih Helena -poletjeli su sa Olimpa simbolizi¬rajući sjeverne regije...
''Ako bogovi budu ponovo dolazili na Zemlju, svoje baze podignuće na Sjevernom polu...'', tvrde mnoge drevne sage koje su se zadržale sve do današnjih dana.
LEGENDA O HYPERBOREI: Upravo tako je svoj referat o zagonetnoj pro¬šlosti naše planete na Trećem međunarodnom kon¬gresu Drevnih astronauta svojevremeno održanom u Crikvenici, u Hrvatskoj, započeo engleski pisac i istraživač W. Raymond Drake (Rejmond Drejk, 1913–1989).
Drugi ciklus čovječanstva razvijao se, bar pre¬ma Drakeovoj teoriji objavljenoj u knjizi ''Glasnici sa zvijezda'' ('Messengers from the Stars', 1977.), na hipotetičnom kontinentu Hyperborei (Hiperboreja), koja se nalazila unutar Arktičkog kruga. Na tom neobičnom kontinentnu ljudi su živjeli na stalnoj sunče¬voj svjetlosti i tamo ih je – prema mitologiji - redovno posjećivao bog Apolon, jezdeći na srebrnoj strijeli ili u kolima, koja su vukli labudovi!
Legende pripovjedaju da su Hiperborejci bili vanzemljani koji su, lutajući zvjezdanim prostranstvima, koloniziraili taj dio naše planete, što je po svemu nalikovao njihovoj rodnoj planeti. Od njih su, navodno, postali prvi preci ljudi bijele rase. Priča se da je užasna kataklizma uništavala ovu lijepu zemlju sjevera. Predanja govore kako je Sunce promijenilo svoju putanju i da je ''kometa sa Mjeseca premje¬stila zemljinu osu, završavajući tako Doba svjetla''.
Tradiicije Maya i Hindusa, međutim, nagovještavaju nešto drugačiji scenario mogućeg uništenja ove sjajne kulture. U njima se kaže da je došlo do strašnog sveuništavajućeg rata između bogova Hyperboreje i vračeva Lemurije, hipotetičnog kontinenta u Tihom i Indijskom okeanu. Užasni rat je potresao cijelu našu planetu, promijenio njenu klimu i uticao na dolazak ledenog doba!
Pošto je kataklizma - prirodna ili neprirodna - zanavijek uništila Hyperboreju i sibirske mamute zaitvorila u ogromne blokove leda osudivši ih na nestanak, treći civilizacijski ciklus na našoj planeti razvio se prije nekoliko miliona godina na Lemuriji.
U toku njegovog dugog postojanja, tvrdi W. Raymond Drake, legendarno kopno su potresale česte vulkanske erupcije, koje su ga na kraju dramatično iskidale na otoke koji su se izdizali i ura¬njali u morske dubine. Prvi Lemurijanci, bili su poluljudska čudovišta džinovskog rasta i živjeli su, kako se vjeruje, u doba reptila, gigantskih gmazova i di¬vovske paprati. Ova teorija, potrebno je kazati, daleko je od teorija savremenih paleontologa. Međutim, izvještaji koje iznose Charles Hoy Fort (Čarls H. Fort, 1874.- 1932.) i mnogi drugi istraživači, u blokovima kovanog metala nađenih u ugljenoko¬pima ili uložene u čvrste stijene, ipak, nagovješta¬vaju ljudsku aktivnost u toku različitih geoloških doba. Primjera je jako mnogo...
NEVJEROVATNI NALAZI: U blizini Brajtona, na američkoj rijeci Tenesi, pronađeni su otisci stopala utisnuti u stijenu staru nekoliko stotina hiljada godina. Jedna ekspedicija koja je po¬sjetila 1924. godine Veliki kanjon, otkrila je petroglif koji pokazuje dinosaurusa, kako uspravno stoji na svom snažnom repu i sa široko otvorenim ogrom¬nim vilicama!
Dinosaurusi su, inače, bili stanovnici močvar¬nih predjela, a znanstvenici tvrde da ovaj kanjon nije bio pod vodom četrdeset miliona godina! Željezo koje je sipalo iz kamenja formiralo je zaštitni po¬krivač, impresivan znak fantastičnog doba!
I pred drugim otkrićima današnji istraživači ostaju nijemi. U kanjonu Havai Supai nađena je stijena na kojoj je urezana sillika borbe džinovskog čovjeka sa mamutom, takođe, sa znacima beskraj¬nog doba. U Kaliforniji i Arizoni iskopani su skeleti džinova visokih dvanaest stopa koji su na nogama imali - šest prstiju!
Prije nešto više od 180 godina, tačnije 1829. u američkim državama Tenesi i Kentaki otkrivena su zaista zagonetna groblja. U kamenim grobnicama ležali su skeleti nevjerovatno malih ljudi. Najveći skelet bio je dug svega 47 cma. Kosti su bile čvrste, što je do¬kazivalo da se radi o skeletima odraslih osoba.
Sasvim proporcionalno bili su poredani u redove s glavama okrenutim ka istoku, s rukama prekrštenim preko nejakih grudi, a ležali su na leđima. Misteriozne grobnice bile su iste dubine: šezde¬set centimetara. Pored nekih skeleta, arheolozi su pronašli kamene posude i nekoliko čaša napravlje¬nih od školjki, a samo oko vrata jednog kostura pronađena je ogrlica sa 94 bisera!
Čiji su to skeleti nikada nije utvrđeno, a po¬sljednjih godina sve je više onih koji vjeruju da su u čudne grobnice sahranjena ''mala, zelena stvorenja'', gosti iz Svemira, drevni posjetioci naše pla¬nete. Dakako, u tom svjetlu nije teško pronaći i odgovor, on se zapravo sam nameće, zašto su Maye u Uxmalu, na Yucatanu, svoj najveći i najljepši hram nazvali - Hram patuljaka!
Ali, ništa čudnije nije ni otkriće američkog profesora Luthera Sheeleigha Cressmana (1897 – 1994), koji je u jedinoj pećini u istočnoj Nevadi pronašao dvije stotine pari sandala izatkanih od konopca. Ispitujući njihovu starost ustanovio je da su pravljene prije - devet hiljada godina!
Ko je nosio te moderne sandale i ko ih je pra¬vio u praskozorje naše civilizacije, vjerovatno će, nažalost, zauvijek ostati tajna.
DOLAZAK S NEBA: Doista zanimljiv eksponat posjeduje i london¬ski Muzej prirodne istorije. To je jedna lobanja pronađena u nekoj rodezijskog pećini. Međutim, to i ne bi bilo toliko zanimljivo da lobanja nema na lijevoj strani savršeno oblikovanu okruglu rupu. Lobanje vojnika ubijenih puščanim zrnom imaju identične otvore. Dakle, Afrikanac čija lobanja leži u londonskom Muzeju, bio je ubijen vatrenim oru¬žjem. Ništa čudno da lobanja nije stara više od - četrdeset hiljada godina!
Druga jedna lobanja, lobanja bizona, pronađena kod Lene (Jakutska), nalazi se u moskovskom Muzeju za paleontologiju a ima, također, savršen kružni otvor koji, prema detaljnoj stručnoj znanstvenoj ekspertizi, po¬tiče od djejstva taneta nekog vatrenog oružja.
Ova lobanja je stara - nekoliko stotina hilja¬da godina!
Ali, vratimo se praistoriji i nastanku prvih ci¬vilizacija. Pokušajmo od niza oskudnih naslućivanja i izblijedjelih predanja stvoriti kakav-takav vjerodostojan mozaik. Pogle¬dajmo kakvu ćemo sliku dobiti...
Strofe drevne 'Džiane' tvrde da je Sanat Kumara, Tvorac Venere, došao na Zemlju sa svojim učenicima u ogromnom svemirskom brodu.
''...I onda, snažnom hukom brzog silaska iz neprocjenjivih visina, okružen zasljepljujućom va¬trom koja je napunila nebo plamenim jezicima, brod bogova plamena zabljesnuo je kroz vazdušne pro¬store. Zaustavio se iznad Bijelog ostrva koje leži u moru Gobi. More je bilo zeleno i blistavo od naj¬ljepših pupoljaka koje je Zemlja ponudila kao naj-ljepšu i najbolju dobrodošlicu svom Kralju...''
SJEĆANJE NA LEMURIJU: Veliko Bijelo ostrvo sa svojim fantastičnim gradom, najsvjetlijim duhovnim centrom na Zem¬lji prije miliona godina, cvjetalo je usred bujnih tropskih šuma u čudesnoj civlilizaciji koja se pružala do Australije. Sada je prostrano jezero, koje je ne¬kada zapljuskivalo granice Himalaja, osušeno u pu¬stinju Gobi, koju je kineski Han-hai nazvao sasušenim morem.
Inače, informacije o Lemuriji, čudesnom kon¬tinentu što se prostirao od Antarktika do Indije, i na koji su se navodno spuštali bogovi, postoje i u najstarijoj azijskoj literaturi. 'Purane' pisane na danas zabo¬ravljenom jeziku, stoljećima kasnije prevedene na sanskrit, oživljavaju vrijeme bogova i heroja iz daleke praistorije. Čarobna imena 'Sveta Dvin' (Sveta zem¬lja) i 'Hirania Dvipa' (Zlatna zemlja), persijska 'Šah Namah' (Knjiga kraljeva) objašnjava da tu prastaru civilizaciju na jugu, učeni stanovnici Sumera poznaju pod imenom – Dilmun!
Visina Lemurana se godinama smanjivala. Oni su podsjećali na američke Indijance, iako je njihova koža imala blagu plavkastu nijansu. Tipičan Lemuranin je imao neproporcionalno veliku glavu sa vrlo visokim ćelom, u čijem se centru nalazila izbočina veličine oraha, poznata kao 'treće oko', dokaz vi¬soko razvijene psihičke moći.
Ako je vjerovati kineskim izvorima, 1938. go¬dine je arheolog Chi Pu Tei, prvi i jedini u svijetu, otkrio grobnice autentičnih Lemurana. U pećinama Bajran-Kara-Ula na Tibetu on je pronašao niz gro¬bova u kojlima su se nalazili neobično mali ljudski skeleti sa neproporcionalno velilkim lobanjama. Zidovi pe¬ćina bili su ukrašeni astronomskim i svemirskim slikarijama: crtežima zvijezda, planeta Sunčevog si¬stema, neobičnih ljudi u skafanderima!
U grabovima pored skeleta pronađeno je i 716 ploča okruglog oblika, debljine nekih dva centimetra, koje su bile ispisane nepoznatim klinastim pismom!
Profesor Tsum Um Nui sa Akademije za praistoriju u Pekingu, dakle, uvaženo i priznato ime u svijetu znanosti, navodno je 1962. godline dešifrirao neke od zapisa sa neobičnih ploča. Rezultate svoje upornosti Tsum Um Nui je objavio godinu dana kasnije pod fantastičnim naslovom ''Klinasto pismo o kozmičkim brodovima''!
"SLETJELI SMO S NEBA": Prema prevodu kineskog profesora, specijaliste za praistoriju, na pločama je između ostalog pisalo:
''...Sletjeli smo sa neba našim letjelicama. Naši muškarci, žene i djeca, skrivali su se dosta dana u pećinama. Kada su mještani konačno shva¬tili naše znakove, razumjeli su da imamo mirolju¬bive namjere...''
Dakako, djelo Tsum Um Nuia koji je surađu¬jući s geolozima, dokazao da kamene ploče imaju znatne primjese kobalta i drugih metala i da po-sjeduju visok vibracioni ritam, što ukazuje na to da su nekada bile izložene vrlo visokoj električnoj napetosti, izazvalo je istinsku senzaciju u naučnim
krugovima. Međutim, nakon dva kritička osvrta u njemačkom ''Das vegetarische Universum'' i sovjet¬skom magazinu 'Sputnjak', kineska arheolozi su prestali da govore o pločama i svemirskoj katastrofi koja se dogodila prije više od dvanaest hiljada godina.
Zbog čega?
EKSKLUZIVNO: Ekspedicija ‘RAPA NUI’
http://www.bosnic.com/Pocetna-00010.html
