'Po-tolo' je najteža zvijezda u svemiru i svi ljudi zajedno ne bi mogli da podignu ni najmanji njen komad!

Vjerovanje afričkog plemena Dogona

Kultura Sumera trenutno se smatra jednom od najstari­jih kultura na svijetu. Njeni su kraljevi osnovali legendarni grad Ur, u Kaldeji, a prema drevnim rukopisima i legendama, doživjeli su astronomsku starost. Samo prvih deset sumerskih kraljeva, kako je na glinenim plo­čicama u trećem ili četvrtom stoljeću prije nove ere zapisao učeni svećenik Berosos, vladali su ni manje ni više - već 456.000 godina!

Da li je to moguće? Da rukopisi ne varaju?!

Prije nego što potražimo odgovore na ova pi­tanja i razmotrimo ih u svjetlu znanstvenih dostignuća, pokušajmo saznati ko su, zapravo, bili Sumerci? Odakle su stigli? Otkud im nevjerovatno astronomsko, matematičko i tehničko znanje? Kako to da se njihov proračun Mjesečeve putanje razli­kuje od naših najnovijih rezultata samo za 0,4 se­kunde? Kako su uspjeli da izračunaju da godina traje 365 dana, šest sati i jedanaest minuta, što se od današnjih proračuna razlikuje samo za - tri minuta?! Kako se može objasniti činjenica da su se znali služiti s petnaestoznamenkastim brojevi­ma, kada je, recimo, i za stare Grke već pri 10.000 započinjala beskonačnost?

ASTRONOMI PRIJE 6000 GODINA: Naime, na jednoj glinenoj krhotini na brežuljku Kujundžik pronađen je rezultat nekog drevnog proračuna s brojčanom vrijednošću od  195,955.200.000.000!

Godinama kasnije mnogi naučnici, od arheolo­ga do matematičara i fizičara, pokušavali su da odgonetnu šta je tako fantastično velika cifra mogla da znaci drevnim Sumeranima. Izgleda da je istinsko objašnjenje našao američki naučnik francuskog porijekla Moris Šatelen. U svojoj knjizi 'Jesu li nam preci stigli iz Sve­mira?', Šatelen objašnjava:

''Sumerci, čije je porijeklo nepoznato, bili su izvanredni astronomi. Poznavali su period revo­lucije i konjunkcije svih planeta, čak Urana i Neptuna, i podijelili su solarni dan na 86.400 sekundi, dakle, 24 sata od 60 minuta sa po 60 sekundi.

Shvatio sam da misteriozni broj sa Kujundžika mora da bude neki vrlo dug vremenski period iz­ražen u sekundama. Izračunao sam da broj pred­stavlja tačno 2.268 miliona dana od po 86.400 se­kundi svaki. To je već bio dobar početak, ali mi nije bilo jasno šta treba da znači tako dug vremenski period, više od šest miliona godina, dakle duži od čovjekovog postojanja na Zemljii. Srećom, sjetio sam se da su  Sumerci,  između ostalog,  znali za astronomski fenomen poznat pod nazivom ''unapredno pomjeranje ravnodnevnica'', koji pokreće oso­vinu rotacije naše planete oko ekliptičnog pola za 9,450.000 dana ili oko 26.000 godina.

Tada sam doživio najveći šok u svom životu. Otkrio sam da 2.268 miliona dana sasvim tačno predstavlja 240 ciklusa ''unaprednog pomjeranja rav-nodnevnica'' sa po 9,450.000 dana svaki! Drukčije rečeno, sveti broj sa Kujundžika je predstavljao za tajanstvene Sumerce 240 ciklusa rotacije godišnjih doba oko zodijačkog kruga, ali izražen u sekunda­ma, umjesto u danima ili godinama, kako to čine današnji astronomi.

Tako sam shvatio da je ta više nego fantastična cifra od 195,955.200.000.000 sekunda upravo čuvena 'velika konstanta' našeg planetarnog sistema koju su astrolozi i astronomi pokušavali da otkriju tokom gotovo dvije hiljade godina, a koju su, nevjerovatno, njihovi drevni preci izračunali još prije - 64.800 godina!...''

FANTASTIČNA ZNANJA: Ali, nije to jedino što već decenijama zbunjuje znansveni svijet kada su u pitanju drevni stanovnici plodne Mezopotamije!

Kultura Sumera prepuna je zapanjujućih zagonetki, koje će još dugo golicati maštu istraživača i arheologa.

Pretpostavlja se da su Sumerci napisali prve knjige na svijetu, da su znali za statički elektri­citet i električnu struju, da su se služili galvanskim baterijama i galvanoplastikom. Poznavali su i mno­ga znanja iz oblasti optike, a pretpostavlja se da su čak znali i za mikroskop. Možda su poznavali i tajnu gravitacije i lebdenja i da su se služili antigravitacionim in­strumentima!

I njihova znanja iz astronomije bila su fantastična. Znali su da se naš prirodni satelit okreće oko naše planete, a Zem­lja oko Sunca. Znali su za Uran i Neptun, mada je ova  prva planeta samo u vrlo rijetkim prilikama vidljiva golim okom, dok se Neptun nikada ne može vidjeti. Njihova učenja podsjećaju nas da Mars ima dva satelita, Jupiter četiri, Saturn sedam, a Uran dva i da komete dolaze i prolaze u pravilnim vre­menskim razmacima.

Sumerci su znali, a kasnije ćemo vidjeti da su to znali i Egipćani i Maye, da se sve planete i nji­hovi sateliti istog datuma i u istoj tački svakih 2.268 miliona dana, to jest svakih 6,300.000 godina od 360 dana nalaze u istoj ravni na nebu!

Na jednoj saćuvanoj glinenenoj pločici neki sumerski zvjezdoznanac je nacrtao pored Mjeseca dvije zvijezde - Alfu i Betu iz sazviježđa Blizanaca! Sudeći prema njihovoj poziciji, slika na pločici je prikazivala ne­bo od prije – 6.000 godina!

TAJNA SIRIJUSA B: Ovo nije bilo teško utvrditi. Naime, Sunce se danas, za vrijeme jesenje ravnodnevnice nalazi u sazviježđu Ribe, a u vrijeme procvata sumerske ci­vilizacije, ono se zaista nalazilo u sazviježđu Bli­zanaca. I dalje, lagano kretanje nebeskog svoda ostvaruje puni krug za 25.920 godina, a ta ista cifra pojavljuje se i u mnogim starim sumerskim teksto­vima.

Međutim, ni to nije sve. Znali su da je nebeski svod fiksan, a da se planete pomjeraju u odnosu na njega. I dalje: njihova znanja iz astronomije pre-vazilazila su čak i naš planetarni sistem i zadirala su mnogo, mnogo dalje - do zagonetne zvijezde Sirijus B, koja je tako sitna da je zvanično otkrivena tek sredinom 19. stoljeća, tačnije 1862. godine, i to teleskopom s promjerom od četrdeset centimetara!

Da misterija bude veća Sirijus B je, zapra­vo, 'bijeli patuljak' na kome je materija od koje je sačinjen silno zgusnuta i fantastično teška. Prema znanstvenim podacima masa Sirijusa B dostiže 0,98 mase Sunca, a prečnik te zvijezde  je svega dva i po puta veći od prečnika naše planete. Upravo to prouzrokuje fantastičnu gustinu, a samim tim i težinu: jedan kubni centi­metar Sirijusa B težak je gotovo - pedeset tona!

Sumerci su znali tačno trajanje orbite Siriju­sa B i toj činjenici su pridavali izuzetnu pažnju. Me­đutim, ne i jedino oni. Prastari rukopisi nas upo­zoravaju da su i žreci (sveštenici, čuvari tajnih znanja) stare egipatske civilizacije na izvjestan način gajili 'kult Sirijusa', stavivši ga na prvo mjesto među svim zvijezdama za koje su znali. Njihov pre­cizni kalendar takođe se zasnivao na izlascima i zalascima ove daleke zvijezde nevidljive golim okom, a poistovjećivali su je s glavnom božicom Izi­de, koja je bila žena glavnog egipatskog božan­stva - Ozirisa!

Ali ni tu nije kraj ovoj drevnoj misteriji.

NEVJEROVATNE TRADICIJE DOGONA: I jedno afričko pleme, Dogoni, koje danas sa­činjava oko tri stotine hiljada pripadnika, a živi na području Nigerije, u svojim za znanstveni svijet jedin­stvenim i zbunjujućim predanjima zadržali su zna­nja o ovom dalekom zvjezdanom sistemu. Glavnu zvijezdu Sirijus A Dogoni nazivaju 'Sigi-tolo', a Sirijus B, koja je nevidljiva golim okom – 'Po-tolo'.

Međutim, znanja Dogona idu i dalje. Prema njihovim učenjima zvjezdani sistem Sirijusa A sa­činjavaju još i 'Emme-ja-tolo', ili Sirijus C, s pla­netom 'Njen-tolo', što današnja nauka još nije u potpunosti potvrdila.

Misterija koja obavija ovo neobično afričko pleme o čijem se porijeklu malo zna, postaje još veća kada se zna da su Dogoni oduvijek znali da je Sirijus B ili 'Po-tolo', u stvari, 'bijeli patuljak'.

'Po-tolo', kažu njihova predanja, je najteža zvijezda i svi ljudi zajedno ne bi mogli da podignu ni najmanji njen komad!

Od koga su ovi tajanstveni drevni narodi sa­znali za Sirijus B i zašto su ga toliko obožavali kada on, naizgled, nema nikakve veze sa životom na na­šoj planeti?

Precizan odgovor, koji je teško potvrditi ali i osporiti, leži u zanimljivoj dogonskoj mitologiji.

''U početku su se Sunce i zvijezda 'Po-tolo', kao susjedi, nalazili u istom regionu neba'' - tvrde Dogoni - ''a zatim se 'Po-tolo' udaljila od Zemlje, a Sunce je ostalo na svom mjestu!...''

IZGUBLJENE HONIKE: S tim u vezi, dogonska mitologija pominje dvije neobične svemirske posjete: Zemlju je prvo posje­tilo nekakvo biće koga su nazvali Ogo, a zatim se na našu planetu spustio brod Nome sa prvim ljudima!

Ova druga posjeta opisana je vrlo detaljno. Nomina letjelica bila je ogromna i imala je dvije palube sa okruglim dnom. U njoj je bilo šezdeset velikih prostorija u kojima su bila smještena sva živa bića i osnovni sadržaj njihovog života. Stigli su na Zemlju i na njoj ostali!

Prema drevnim legendama i Sumerci su bili u stalnoj vezi s bogovima, koji su u nebeskim bar­kama stizali iz oblaka, otkrivajući im mnoga kori­sna znanja, a njihovim kraljevima, koji su im vjerno služili, darivali su fantastično dug život.

Ipak, istraživači drevne prošlosti, proteklih go­dina, došli su do neobičnih saznanja. Otkriveno je, naime, da su Egipćani čuvali izvještaje o astronom­skim posmatranjima fantastičnih 630.000 godina, arhive Babilona navodno su bile stare 470.000, a asirske hronike protežu se u prošlost 270.000 godina. Šta je sve bilo registrirano u tim dragocjenim dokumentima koja su se izgubila u vremenu, teško je i naslutiti. No, da su kojim slučajem saču­vana, vjerovatno bi slika o prošlosti naše planete u mnogo čemu bila drugačija, a mnoge zagonetke bile bi već odavno riješene.

Gotovo poput Sumeraca, kako smo vidjeli, i Maye su zagonetan narod. Iza sebe su ostavile daleko više spomenika, koji i dan-danas podstiču fantaste i maštare na nevjerovatna razmišljanja, a arheologe zbunjuju i ostavljaju  bez riječi.

STEPENICE U UNUTRAŠNJOST NEBA: ''...Postoji li neki kutak na Zemlji koji sebe obavija takvom potpunom tminom i ne daje nam odgovor ni na jedno pitanje?'' - zabilježio je svoju zbunjenost čuveni reporter Egon Erwin Kisch (Egon Ervin Kiš) u tekstu 'Pitanja, ništa drugo nego pitanja na Monte Albanu'. – ''Je li jače u nama ushićenje ili zbunje­nost?! ... Koji su uzroci: da li taj prostrani kom­pleks, čiji su obrisi pogled u beskonačnost? Ili su to piramide, koje izgledaju kao raskošne stepenice u unutrašnjost neba? Ili je to dvorište hrama, koje je pomoću naše moći predočavanja ispunjeno hilja­dama Indijanaca koji se usrdno mole? Ili je to, pak, opservatorija što s merdijanskim krugom čini ugao azimut? Možda je to i pogled na stadio kakav u Evropi nije sagrađen od rimske antike do dvadese­tog stoljeća, na stotinu i dvadeset kamenih redova Što se koso penju k nebu?!...''

Maye, doduše, nisu uspjele napraviti jednostav­ni plug, tvidi NASSA-in stručnjak Johannes von Buttlar (Johanes fon Batler), zemljoradnja im je bila sasvim primitivna: međutim, njihova nevjerovatno razvijena kultura stvorila je najbolji kalen­dar na svijetu!

Maye su podizale svoje građevine samo onda kad bi to zapovijedio kalendar, a ne kada bi bile potrebne. Cjelokupna kultura i nauka bile su pod­vrgnute kalendaru i zvijezdama, jer je ovaj neobični narod stalno živio u očekivanju smaka svijeta. Mlade generacije, s koljena na koljeno kao strašno prokletstvo pritiskala je daleka uspomena na uža­snu katastrofu, možda baš na onu već opisanu, što se dogodila u našem Sunčevom sistemu, koja je u orgijanju vulkana, zemljotresa, vjetrušina i mora gutala sve pred sobom. Možda baš zbog toga, nji­hovo astronomsko znanje bilo je nevjerovatno, a arhitektura pravo algebarsko čudo. Pa, ipak, Maye nisu znale za - točak!

Zašto? Kako je to bilo moguće?

EKSKLUZIVNO: Ekspedicija ‘RAPA NUI’
http://www.bosnic.com/Pocetna-00010.html

U nastavku: IZGUBLJENA SJEĆANJA

AKCIJA: JEDNA KNJIGA - 3,00 EURA

Kliknite na naslovnu stranu knjige!