{nomultithumb}
Piše: Drago Plečko
Klaunovi, pajaci su igrali važnu ulogu kroz cijelu povijest, nasmiješeni i zabavni ali i – zli
PANDAN KLAUNOVIMA U RELIGIJI, ZNANOSTI I UMJETNOSTI JEST „SVETO LUDILO“
Ruđer Bošković je histerično ujedao ljude oko sebe, Tesla se jezio dodira ženske kose i dobivao visoku temperaturu kada bi mu pokazali breskvu, a sv. Andrija, svetac iz 10. stoljeća, je bio poludjeli prosjak koji je propovijedao potpuno gol i spavao na otvorenom sa psima.
U šestom stoljeću su dvije osobe iz bogatih obitelji, Teofil i Marija, lutale naokolo kao komedijaš i prostitutka a povijest bilježi da ih je Ivan iz Efeza otkrio u dubokoj molitvi i proglasio svetima.
I sv. Simeon je na traci zavezanoj oko pasa vukao naokolo mrtvog psa, bacao predmete na ljude koji su mu prilazili i često nekontrolirano urlao. Možda je najčuveniji svetac poznat kao Ludi Marko koji je kao pustinjak živio u pustinji 15 godina nakon čega se iznenada pojavio u Aleksandriji, spavao tamo na klupi hipodroma tjerajući ljude od sebe sumanutim urlanjem, sve dok ga kao „Kristova luđaka“ nije prepoznao Danijel Skit, tada već prepoznati kršćanski sveti čovjek.
Ta je lista podulja a, posve neočekivano, se na njoj u ranoj fazi našao i sv. Franjo koji se u javnosti skidao do gola, trpio teror lopova i uličnih nasilnika, sve da bi naglasio važnost Kristova učenja o nuđenju drugog obraza i održavanja zavjeta siromaštva.
I sv. Bernard, osnivač Cistercitskog Reda je poznat po ekstremnom oponašanju, ne bi li prenio poruku Kristova učenja koje se bitno razlikuje od naših svakodnevnih materijalnih želja kao bogatstvo, status i uspješnost.
Takovih je primjera bilo puno i u pravoslavlju (recimo Bazil Blaženi koji je lunjao gol ulicama Moskve i živio kao prosjak i lutalica), ali i Islamu koji potrebu okretanja Bogu i zanemarivanja svjetovnih opsesija utjelovljava, na duhovit način, u liku Mule Nasrudina kao i brojnih Sufija mistika.
Malo se istraživača usudilo baviti tim osjetljivim pitanjima a među njima se ističe Georg Feuerstein.
„Svetih luđaka“ ima nevjerojatno mnogo na Istoku, primjerice u Indiji i Kini gdje imaju još danas kultni status.
Ramakrišna, prethodnik svih gurua koji su nagrnuli na Zapad je obožavao Božicu Kali i molio joj se cijele dane. Kada njen kip nije progovorio, zaprijetio se da će se ubiti. To je izazvalo ekstazu koja je trajala mjesecima kada su ga morali hraniti jer nije uopće funkcionirao. Manje je poznato da je u jednoj fazi kao vrijedan objekt obožavanja proglasio – vlastiti penis! Umro je od raka grla u 50-oj godini života. Kao, prema standardima hinduizma, prosvijetljeni mudrac koji je doživio stapanje s Bogom.
Vojska njegovih kasnijih sljedbenika, s izuzetkom vrlo malog broja, je kreirala misiju koja je imala snažan utjecaj na Zapadu mada su svi gurui koji su se ovdje našli prije svega zavoljeli novac, raskoš i lijepe žene. Što pastvi ne smeta upravo zbog nerazumijevanja razlike između klauna i „svetog čovjeka“. Rezultat je nekritičko pokoravanje ljudima koji čine najveću moguću štetu – traže od sljedbenika da umjesto u sebi Istinu potraže u njima. Minimum koji možemo za sebe napraviti prije no što se priklonimo nekoj ideji ili učenju jest da ga neprestano provjeravamo. Iznova i iznova. I stalno se sjećamo najmudrije izreke ikada: Istina leži u nama! Ili kako ide jedan indijski pozdrav koji kaže: Pozdravljam Istinu koja počiva u tebi...
Jer, postoji jedna bitna razlika između lika klauna i „svetog luđaka“. Klaun je kalkulant i lažljivac koji, povremeno nasmijavajući moćnike, stječe naklonost od koje ima koristi bez obzira na štetu koju nanosi dok je „sveti luđak“ iskren, predan i duhovan. Bez obzira kojoj tradiciji pripadao.
Srpski psihijatar Velimir Stanojević je još davne 1959. godine u svojoj odličnoj knjizi „Tragedija genija“ opisao čak 150 svjetski poznatih znanstvenika, pisaca i slikara koji su postali poznati i po luđačkim, nekontroliranim i autodestruktivnim ispadima.
Sve opisano se na Zapadu bez iznimke smatra opasnim psihičkim poremećajem koji se zove ili shizofrenija ili klinička psihoza. Po tim kriterijima svi opisani karakteri u ovom tekstu spadaju u zatvorene odjele ludnica. Tamo nisu bili samo zato jer su imponirali sredinama u kojima su živjeli.
Zgodan je primjer briljantnog britanskog fizičara i nobelovca Briana Josephsona koji se, kako govori legenda, godinama bavio meditacijom i u jednom periodu vjerovao da može levitirati. Na nekom znanstvenom skupu je to, navodno, htio demonstrirati tako da odleti s prozora prvog kata, u čemu su ga spriječile kolege. Kako se radilo o njemu bila je to zgodna pričica a da je to bio neko drugi bila bi pozvana hitna pomoć. To je to ljudsko licemjerje. Ljudi su spremni progutati svašta ako imaju od toga koristi ili je nečiji status neprikosnoven.
No, nije sve baš jednostavno jer nesumnjivo vodeći zapadni stručnjak za zenbudizam, Alan Watts kaže: Prosvjetljenje je „kontrolirana shizofrenija“. Poput recimo izleta ajahuaskom u našu unutrašnjost. Čak se s tom definicijom slažem! Šteta da je Watts umro mlad, od alkohola.
Karnevali su zamišljeni da bismo na kratko mogli postati netko drugi, kontrolirano „poludjeli“ kako bismo radili ono što se inače nikada ne bismo usudili. Silno su popularni. Kao psihoterapija zapravo. No, luđaka na kraju moramo spaliti jer se vraćamo životu u kojem on ne smije postojati. Klaunovi postoje i dalje u likovima za koje smo uvjereni da su dobronamjerni ali su zapravo samo lažljivci. U njima vidimo i sebe samo oni smiju ispadati glupi uz pljesak a nama je neugodno. Pogled na one koji su okruživali careve, kraljeve, predsjednike i premijere daje jasnu sliku klaunova čija je karijera počela s kapicama s cofekom a nastavila se s odijelom i kravatom. Ili glumljenjem „svjetskog bola“.
