{nomultithumb}
Piše: Mr. Sc. Drago Plečko
Dr Jeffrey Long je istražio 5000 svjedočanstava osoba koje su doživjele kliničku smrt i tvrdi da nema sumnje da nakon smrti postojimo i dalje
MEDITACIJA IMA DVA CILJA, PRVI JE BOLJA KVALITETA ŽIVOTA A DRUGI TRAGANJE ZA ODGOVOROM POSTOJI LI ŽIVOT NAKON ŽIVOTA
Nakon što sam potpuno ovladao sa svih „devet točaka opuštanja“ svoje fiziologije za što je potrebno između pola i dvije godine, došao sam do spoznaja koje ću pokušati opisati ovdje u koracima, stupnjevima iako ona dolazi trenutno i iznenada.
Ništa na svijetu nije istina, samo „privremena istina“ dakle, surovo rečeno, na dugu stazu, laž. Sva znanja fizike i kemije kojima se divimo više za sto godina neće biti istina. Ljepota ruže u cvatu će biti ocvala hrpa lišća. Najljepše žene na svijetu će postati smežurane starice. Najuspješniji biznismeni će postati bolesni i umorni starci a seks idoli zaboravljena, pomalo komična sjećanja. I sve to mi vidimo i znamo. No, što je u toj stalnoj prolaznosti vječno, nepromjenjivo?
Naše istinsko jastvo. Ja jesam, onaj osjećaj, uvijek isti samo nam um nameće patnju zbog nečeg prolaznog i bezvrijednog. Dakle, da bi izbjegao sve zamke bijesa, pohlepe, zavisti, strahova, prolaznosti i milijarde informacija koje se slijevaju u moje neurone, moram doći do tog čistog osjećaja jastva.
Drugo što moram jest prihvaćanje činjenice da je bit ovog života konflikt. Sve oko nas umjesto da prihvatimo kao „dobro“ i „loše“ moramo prihvatiti kao jednako. To ne znači voljeti bol ili zlo nego shvatiti njihovu neizbježnost dok smo vezani na bilo koji način uz biologiju Svemira. Koja god vam je situacija naturena u ovom životu ona je za vas put do istog cilja, ostvarenja Programa. Dok je milijarderu prepreka nevjerojatna ponuda užitaka, siromahu je glad, bolesniku bol, majci briga za djecu, nekima neuspjeh...No, ona centralna sfera iz koje sve izvire je ista kod svih i privlači istom silinom svakoga. No, nije lako čuti taj zov...
Zgodno je čitati da je Majka Terezija 35 godina prolazila kroz „tamnu noć duše“, mistici hodali rubom ludila, jogiji mjesecima zaglavili u psihotičnom transu da su ih morali hraniti ili je neki konzument ajahuaske od iskustava završio u duševnoj bolnici.
No, dovoljno je to sasvim malo iskusiti pa da postane nezaboravna epizoda u životu. Imao sam kod uranjanja u dubine svijesti, gdje sam svjedočio da nemam veze s kaotičnim mislima koje je automatski proizvodio moj mozak, bljeskove saznanja da sam ja neko drugi. No samo blagi dodir u tu sferu, sićušni bljesak unutarnjeg svjetla bio je dovoljni okidač za užasne strahove, depresiju, osjećaj besmisla koji su trajali danima. Ekstatično blaženstvo tog jednog trenutka se moralo platiti. Tu nema citata iz svetih knjiga ni nježnih prispodoba koje vam mogu pomoći. Tu ste zbilja sam.
Jednom sam imao epizodu, nakon vrlo ugodnog osjećaja u meditaciji, kada nisam osjećao ni strah ni depresiju. Samo neku užasnu napetost i nervozu u cijelom tijela koja nije prestajala. U početku sam pokušao to ignorirati, pa se opuštati. No, tolerancija mi je na tu nelagodu padala, nisam mogao zaspati na više od sat dva i nakon tjedan dana je sve postalo nepodnošljivo da sam se pitao ne klizim li ja u ludilo. Pokušao sam gasiti krizu anuloma viloma pranajamom i asanama, bez ikakva efekta. Kada više nije išlo uzeo sam lijekove za smirenje živaca i nakon pet dana se sve smirilo.
Naravno, zadojen opsesivnim zapadnjačkim neprijateljstvom prema „kemiji“ i istočnjačkim dogmama počeo sam osjećati grižnju savjesti i jedva čekao da sretnem Shivabalayogija i „ispovjedim“ mu se.
On se nasmijao i rekao: Sve što ti pomaže na Putu uzmi ali ne postani o tome ovisan da ti to umjesto Puta postane cilj. Što misliš zašto mnogi sadhui i tantrici uzimaju masivne doze ganje (hašiš)? Ili bhonga (marihuana)? Svi smo različiti, odabiremo različite puteve. Jedni su strogi vegani a aghori pustinjaci jedu i ljudsko meso. Jedni se klanjaju uspomeni mrtvih a u Smashan tantri se koriste tijela netom umrlih mladih osoba u cilju putovanja do prosvjetljenja. Tibetanski svetac Padma Sambhava se trovao duhanom i alkoholom a legendarni Raj Surat Kumar je bio „chain smoker“. Postoji samo jedno pravilo – da nema pravila....Tko god ih slijedi unaprijed, zalutati će...
Kada tonemo u ta duboka stanja, putem osjećamo kako se oslobađamo nekih fiksnih kompleksa i pouistina koje su nas usmjeravale u lažne vrijednosti u životu. Budimo se iz toga transa i vidimo da su nekada važne stvari postale smiješne banalnosti, da svaki život ima svojih radosti koje trebamo prigrliti bez neprekidnog ponavljanja sebi koliko nam je loše. Počinjemo iznenada cijeniti svaki život, mrava, gušterčića, pauka...Naprosto nam treba dovoljno dijelića sekundi da možemo odabrati ono dobro umjesto lošeg. To je prvi dobitak od meditacije. Imati vremena izabrati. Usmjeriti pažnju. Odabrati dobro. Osjetiti blaženstvo.
Nakon toga se javljaju fenomeni. Ne baš bitni ali zabavni. U snu vidimo sami sebe toliko jasno da se prepadnemo a na trenutku boje vanjskog svijeta postaju nekako oštrije dok se u snovima i meditaciji javljaju boje kakvih nema u vanjskom svemiru, kao zlatnozelena i zlatnopurpurna, čak zlatnocrna koja kao da je živa. Redaju se stvarnosti kakve je doživljavao dr John Lilly u svom „samadhi tanku“, u totalnoj izolaciji svih čula. Um je nepresušni izvor stvarnosti ili onih koje su se mogle manifestirati ili onih koje nisu već su sredstvo zavođenja naše pažnje. Pitao sam se hoćemo li to ikada saznati.
Ponekad se jave vizije koje potpuno odgovaraju opisima svetih knjiga ko Sar Bachan, Adi Granth Sahib ili „lokama“ u indijskoj teologiji. Očito ih je netko nekada vidio. No, je li to bila samo varka ili neki od svjetova u koje idemo nakon fizičke smrti ću više spominjati u narednom nastavku.
Bilo je to razdoblje kada sam provjerio nevjerojatnu tvrdnju pjesnika Tennysona da je moguće ući u stanje „kozmičke svijesti“ ponavljanjem vlastitog imena i prezimena kao mantre! Zaista to mijenja svijest na čudan način. Čovjek se sebi čini nestvarnim, iluzijom ali dugo putovati na tom putu ne bih savjetovao nikome jer je, po meni, posut mnogim minama.
Već tada sam znao da nešto nedostaje. Još uvijek nama upravljaju podsvjesni blokovi koje se ne može odlomiti lako i isplivati iz samonametnute Matrice. Liječnik iz Srinagara Gopi Krishna je opisao dramatično podizanje sile kundalini nakon 12 godina meditacije ali i naknadne tegobe dok se vjerojatno nije riješio tih programa (jedna od najboljih knjiga na temu tog tipa meditacije) , postoje slučajevi višegodišnje maratonske molitve u kršćanstvu kada monah postiže stanje koje se opisuje prilično opskurno kao „vjenčanje duše s Kristom“, pustinjaci hezihasti s Atosa također bilježe slične efekte poslije teških odricanja i posebne tehnike, neki u tome uspijevaju u samoći samostana ili lamaserija ali sve je to nedostupno običnom čovjeku u modernim vremenima.
Pravo otkriće je bio dugogodišnji rad dr Lloyda Silvertona koji je otkrio fascinantan i neobjašnjiv utjecaj neobičnih subliminalnih poruka kojima je, da toga nisu bili svjesni, izlagao ispitanike 4 milisekunde. Vrata su to deprogramiranja i najdubljih podsvjesnih programa. I potencijalno sredstvo skokova u ljudskoj Evoluciji. I to je trag kojime sam krenuo dalje. O tome slijedeći puta.
Postupno sam počeo shvaćati da se čovječanstvo kreće u dva smjera. Jedan je razvoj materijalističke znanosti, posebice genetike i umjetne inteligencije, s konačnim ciljem fizičke besmrtnosti ili prebacivanja svijesti u trajne mehaničke strukture ili polja. Ako imamo u vidu nestanak boli i patnje u ovom svijetu što takav napredak donosi – opravdano je.
Drugi je smjer duhovnost, prepoznavanje smisla i produžetak života u materijalnim sredstvima nedokazivim regijama koje opisuju religije, mistici i osobe koje su preživjele smrt. I taj je cilj, naravno, opravdan.
Slika: Johnny Depp i Morgan Freeman u filmu „Transcendence“ odlično pokazuju ljepote i zablude prebacivanja ljudske svijesti u računalne sustave
