{nomultithumb}
Piše: Mr.Sc. Drago Plečko
U većini slučajeva su depresija i anksioznost otpor podsvijesti prema promjeni, prilagodbi i prihvaćanju činjenice da nemamo urođeno pravo da nam uvijek bude kako bismo željeli
SVE ODLUKE O NAŠEM TIJELU DOLAZE IZ PODSVIJESTI I TAMO JE POTENCIJALNO SJEDIŠTE NAŠEG ZDRAVLJA. I NAŠ PUT PREMA IZVORU SVIJESTI VIJUGA TIM STAZAMA
Vrlo zanimljiv autor, Marco Cesati Cassin, podsjetio je na pomalo zaboravljeno istraživanje iz 2003. godine kojime je dobitnik Max Planckove nagrade dr Kazuo Murakame ukazao na blagotvorni utjecaj pozitivnih misli na gene. Dokazao je da veselje, uzbuđenje, vjera i molitva mogu aktivirati korisne gene dok ih tjeskoba, napetost, strah i bol dezaktiviraju. Dakle, loše raspoloženje i predviđanje razoružava obrambeni sustav.
Murakami ide korak dalje i tvrdi da je čak 90% naših gena uspavano a dio njih se može aktivirati u skladu s našim emotivnim i duhovnim stanjem. Koji je potencijal tih uspavanih gena se može samo nagađati. Prema jednima, oni sadrže povijest ljudske evolucije a drugima su sjedište budućih moći naših tijela koje nisu do danas ni približno aktivirane do maksimalne mjere.
Publikacija autorica Langer i Carson opisuje reakcije žena koje su preživjele rak dojke. One koje su govorile da su "ozdravile" su bile boljeg općeg stanja, biokemijskih nalaza, tumor markera, energičnije, s manje bolova i depresije od onih koje su tvrdile da su u "remisiji". Jer ovo posljednje predstavlja možebitni p r i v r e m e n i oporavak. Svaka neodlučnost u umu čovjeka prenosi se u podsvijest koja na to adekvatno odgovara kroz tijelo.
Ono ste što vjerujete da jeste! Ako zbilja vjerujete. No, samo u ovome svijetu. U onom su duhovnom stvari nešto drukčije.
Nakon eksperimenata s dr Lloydom Silvertonom slijedeći skok naprijed je bio kontakt s tadašnjim suradnikom njujorškog ureda FBI-a i stručnjakom za detektore laži, hipnozu, subliminalne manipulacije i psihoterapiju, dr Eldonom Taylorom. Čovjek enciklopedijskog znanja me prvo savjetovao kako izraditi video i audio subliminalne poruke, posebno u tretmanu težih oboljenja a imao je neku viziju i o tome kakva veza postoji između meditacije i podsvijesti. Nesebično me uputio u mnoge stvari pa sam se, nakon ere intenzivnog bavljenja bioenergijom i dva testiranja pred liječničkim timovima, okušao i u terapiji subliminalnim porukama. I odmah se sreo s problemom jer tehnička izrada filmića koji sadrže takove nevidljive poruke daleko je složenija od popularnog vjerovanja da samo treba ubaciti jednu sličicu među ostale pa to ljudsko oko u 1/25 sekundi neće primjetiti. No, primjeti i to vrlo lako!
Da ne zamaram detaljima tehnologije, prvi puta sam testirao takav filmić na 17-godišnjaku iz Zagreba koji je bolovao od tumora mozga, astrocitoma gradusa 2. Majci je rečeno da je „tumor uklonjen koliko se moglo“ i perspektive su bile sve samo ne sjajne. Jednom smo dnevno održavali seanse gledanja filmića u koji je ugrađena sugestija koja se oslanjala na kršćansku mitologiju. I tumor se nikada nije vratio! Danas je to već odrasla osoba i živ je. Dakako, uvijek je moguće pokrenuti polemiku o tome koliko je moj utjecaj bio bitan mada sam posve uvjeren da je bio ključ uspjeha.
Nastavio sam dalje sa audio subliminalima, iz nekoliko razloga.
Uz to me mučilo zašto usprkos novim i novim vagonima zdravih proizvoda, dodataka hrani, režimima prehrane i lijekovima stopa 12 najtežih oboljenja ne pada, a čak su se u časopisima poput „Lanceta“ pojavljivale studije o podjednakoj efikasnosti običnog placeba i takovih proizvoda.
Iako su se subliminali u prvo vrijeme pokazali umjereno korisnima počeo sam shvaćati da je dotadašnji pristup prikrivenim porukama bio na neki način linearan, da je Priroda bazirana na matematičkim principima a i, kao što sam već pisao, najmoćnija vedska vibracija „amritam“ je, obzirom na vezu našeg jezika i Sanskrta, zapravo „ja (s)am ritam“. Skup vibracija koje mozak prepoznaje po ugrađenim matematičkim principima. Kada sam u praksi to primjenio se djelotvornost te terapije, koju sam uvijek sugerirao kao suportivnu, dramatično povećala. Uz to sam ugradio neke zamisli za koje sam pronašao inspiraciju u učenjima drevnih civilizacija. U arhetipovima koje one donose, zapravo. Dakako, čvrsto vjerujem da ovome pripada značajni dio budućnosti a znanost sve to zaobilazi iz jasnog razloga. Nitko zapravo ni približno ne zna što je uopće svijest.
No, vratimo se traganju za Izvorom, smislom života, uvidom u prolaznost materijalnog svijeta, iluziji Vremena, prosvjetljenju, molitvi, meditaciji i duhovnosti općenito.
Tu se krije zamka koju malo ljudi razumije, čak i eksperata. Uzmimo nekog tko predano meditira, moli ili vizualizira neko od brojnih božanstava stotina religija i učenja svijeta. Ili, recimo, zamišlja neki bolesni organ kao zdrav. Uprkos redovitosti, pridržavanju etičkih normi, discipline i dodatnih vježbi golema veličina praktikanata doživljava nakon nekog vremena zastoj. Više ne primjećuje napredak, praksa postaje monotona, dosadna i čovjek krene jednim od dva moguća puta. Jedan je odustajanje i gubitak vjere u mogućnost uspjeha a drugi je fanatiziranje kada osoba čini sve veće napore, žrtvovanja, služenje i frustrirana je jer smatra da joj je uskraćena neka Milost a toliko je davala sebe.
Ovdje moram napraviti jednu digresiju. Pred mnogo godina je bračni par liječnika Simonton na jednom skupu prikazao rezultate vizualizacija osoba koje su bolovale od karcinoma na vidljivom mjestu kao usne, koža, nos i slično. Zamišljajući tumore kao m a n j e u tome su zaista uspjeli. I sam sam bio impresioniran time ali godinama kasnije sam primjetio da se kod nijednog pacijenta tumor nije povukao s a s v i m ! Tu je bila razdjelnica uma i Izvora a da mi to tada nije palo na pamet.
Kada meditiramo ili molimo naš um prije ili kasnije počinje ZAMIŠLJATI kako treba taj Bog ili Izvor izgledati, čitanjem iskustava iz drugih uglavnom prastarih svjedočanstava, iščekivati isti takav osjećaj ili doživljaj a i ponavljati fraze kojima se pokušavamo hrabriti kada stvari ne idu kako želimo. I taj naš umišljaj je stvaran! Ali u našem umu a ne Izvoru kome težimo! Polako podražavanjem istim impulsom umišljaja utabavamo staze u neuronima koje nam na kraju i daju ono za čime čeznemo. NAŠE viđenje Izvora a ne Njega samog.
Kako sam prošao taj dio vrlo grbave ceste jedno znam: treba se u cjelosti otarasiti ovakove zamke.
Ne idemo mi Izvoru nego Izvor mora doći k nama.....o čemu više slijedeći puta.
Slika: HuH, egipatsko božanstvo beskonačnosti
