Piše: Mr. Sc. Drago Plečko

Paradoks koji se može dogoditi svakome jest za zavoli vlastitu bol, depresiju ili anksioznost kada se na površini bori protiv nje ali se nesvjesno boji da će ona nestati

SINKRONICITETI  -  POČETAK  RAZGOVORA SA SVIJEŠĆU  IZNAD  VREMENA  I PROSTORA

Na svakom Putu će se ispriječiti sve što može zaustaviti rastakanje dnevne svijesti i ega. On je Jedan ali dolazi u mnogo oblika. Puteva ima mnogo ali cilj je Jedan. Uprkos džungli dezinformacija, zamki i ponuđenih Puteva najveći je grijeh bilo koga skretati s onog koji je odabrao. Ma kako to izgledalo nelogično. Uvijek postoje nama nevidljivi razlozi zašto netko zaluta, konačno to možemo biti i mi sami, a netko drugi pronađe pravu stazu kroz labirint izazova.

Nekome trebaju slava, lanci svjetovnog uspjeha, sjaj i bogatstvo. Nema ničeg lošeg u tome! Ljudi se nesvjesno kreću putanjama koje Program manifestira preko gena i životnih okolnosti. Buđenje i potraga za Izvorom kojemu teži svaka naša misao je nalik pucanju ljušture. Ne sudite nikome! Svako je točno tamo gdje mora biti. Ni med cvetjem ni pravice! Na prvi pogled....

To su već napredni znaci širenja svijesti i početak razumijevanja slagalice unutar koje se vrtimo.

Jedan od najvećih paradoksa u grčevitoj potrazi za smislom i srećom jest ovisnost o – vlastitom bolu. Dakako, ne javlja se ona kod svih, čak relativno rijetko, ali je potrebna stalna introspekcija da je uočimo. Ne biste vjerovali koliko slavnih i poznatih ljudi pokazuje takove simptome. Kada patimo od depresije, nesigurnosti, pesimizma i strahova i borimo se protiv njih nesvjesni dio nas ih, ako potraju, može zavoljeti! To je iluzija svih iluzija. Naime, ljudi oko nas ako smo depresivni, anksiozni, povučeni i patimo pokazuju prema nama osjetno veću obzirnost, sućutni su, spremni pomoći i ne očekuju od nas maksimalnu odgovornost i efikasnost. S vremenom nam se to dopadne i ne ide nam se natrag u izazove i okrutnost vanjskog svijeta. Ne želimo širenje svijesti, kvantni skok koji zahtijeva rizike i hrabrost. Pogotovo sam taj mehanizam uočavao kod osoba koje su bolovale od agorafobije. I ono, što je zapravo tema svih mojih tekstova, osobe na duhovnom putu to iskazuju samokažnjavanjem, namjernim dovođenjem u ponižavajuće situacije i nepotrebnim odricanjem. Sve u vjeri da ne čine dovoljno i da je patnja ta koja će ih uzdići i izručiti Izvoru! Ali neće...

Da bismo uopće mogli zaroniti prema Izvoru već sam napisao da treba aktivirati devet lokacija. Opustiti ih. Težina tijela za mišiće, toplina tijela za krvne žile, pravilno kucanje srca zbog ritmičke cirkulacije u žilama, disanje zbog ritmičkog priliva kisika, toplina u sakralnom pleksusu zbog pokretanja energije „chi“, hladnoća u čeonom režnju zbog snižavanja metabolizma u mozgu i posljedične redukcije misli, opuštenost dijela jezika zbog gašenja misaonog procesa, očiju zbog de-fokusiranja čime nestaje napetost i skalpa na kojem se nalaze neke za smirenje bitne točke.

U praksi sam doživio da su vrlo brzo i vrlo jednostavno ljudi samo djelomičnom primjenom tih principa riješili niz problema:

 “...Nisam mogla vjerovati da će mi osjećanje točke na jeziku i obično (svjesno) hodanje pomoći kod niza psihičkih i fizičkih tegoba. No djelovalo je… zaista...” (S.R.)

U to se stanje možemo dovesti na niz različitih načina a ja sam već opisao koje osobno preferiram. No, ne postane li nam to startna pozicija nema nikakve šanse da napredujemo u bilo kom obliku meditacije ili iskustvu „viših stanja svijesti“. A još manje u reguliranju organskih i psihičkih smetnji. Neki to postižu i bija mantrama ili Nidra jogom, drugi maratonskim mantranjem ili molitvom. Treći šamanskim ritualima. Ipak su ti putevi osjetno duži od onih koji se naslanjaju na manipulaciju neurofiziološkim procesima. Naprosto zato što tijelo „pamti“ preko neurona ono što je ugodno i s vremenom se samo vraća u to stanje. To je metoda „devet točaka“.

Kako vrijeme prolazi gotovo se neosjetno mijenja terminologija pa umjesto zastarjele „karme“ uskače Program ili Algoritam, umjesto „Arhitekta Svemira“ kod masona Matrica ili Polje, često umjesto Boga „Informacijsko polje s neograničenim kreativnim potencijalom“. Suština se, dakako, ne mijenja. Želimo osjetiti Život sam, čistu besmrtnu svjesnost. Taj osjećaj Života samog i „svijest koja je svuda ali je ne možemo mjeriti“ odlično znanstveno secira dr Christof Koch u svojoj knjizi „The Feeling of Life Itself“. Verzija je to s MIT-a koja je pandan iskustvenog izražaja Eckharta Tollea. Kako je vrijeme odmicalo sve sam više osjećao tu neku stalnu Prisutnost koja me ne napušta i pokušava mi nešto reći ali ja je ne čujem. Ciljanim sam subliminalima u tom stanju opuštenosti pokušao uspostaviti kontakt.

Došao je kada sam se najmanje nadao, na šokantan način, gotovo jeziv i to je bio prvi očigledni i dramatični susret sa – sinkronicitetima. Jezikom Bogova. Na to ću se vratiti u slijedećem nastavku ovog mog spiritualnog putopisa.

Prije toga moram odgovoriti na ono što pitaju mnogi a kratko sam se na to osvrnuo u prošlom nastavku. Uzimam lijekove za smirenje živaca i protiv depresije, piše jedna 40-godišnja odvjetnica – mogu li prakticirati meditaciju ili bilo što što vodi duhovnom cilju? Naravno da možete! Kemiju mozga ne mijenjaju samo lijekovi nego još više i halucinogeni koje propovijedaju mnoge škole, tehnike disanja, aminokiseline u hrani, malo jogginga, čak i „Vegeta“ jer pojačava osjet okusa. Nije pitanje da li vam je to prepreka nego koliko VJERUJETE da jest. Sve može biti prepreka. Ili ništa.

To deprogramiranje koje se odvija u transevima različite dubine koje mogu inducirati razne tehnike samo mora ukloniti čvrsto uvjerenje da je nešto za nas nemoguće. Čitanjem i slušanjem  predavanja koje može biti vrlo inspirativno ne možemo otići dalje od okidanja okidača koji nas gura da tražimo dalje. Jedno svjedočanstvo iz moje prakse oslikava efekte potpunog PREPUŠTANJA procesu koji uvijek radi za nas. Ako mu dopustimo.

“...Živim vani, u Njemačkoj…. uslijed sve većih problema s novcem život mi se pretvorio u pakao. Zvao sam Vas i rekli ste mi da trebam “centrirati, harmonizirati živčani sustav, a probleme jednostavno ignorirati”. Počeo sam slušati vaše subliminalne poruke dva puta dnevno… danas ZNAM, mada ne znam kako znam, da je posao koji je odjednom krenuo, promjena odnosa sa suradnicima, izostanak očekivanih otpora zapravo efekt tog nekog preslagavanja u meni....”

Slika: Hoće li naša djeca duhovnost doživljavati u sklopu umjetne inteligencije, znanstvenih spoznaja ili će Matrica ostati nepromijenjena i vječno ista?