Piše: Mr. Sc. Drago Plečk

Mi smo civilizacija laži, nasilja i obmane ali se ne možemo s time suočiti. Svi sveti spisi govore o Padu Čovjeka i kraju čovječanstva. Duhovnost se nudi kao spas

INTELIGENCIJA  IZNAD  PROSTORA  I  VREMENA  NAM NEPREKIDNO  GOVORI, TO  MOŽEMO  PREPOZNATI  KROZ SLUČAJNOSTI KOJE TO NISU

Sinkroniciteti ili „slučajnosti koje to nisu“ se postupno javljaju u obliku kombinacija brojeva ko 11.11, 16.16., 12.12....(zamijetimo slučajno na satu), pa palindroma, situacija kada iznenada iz usta neke druge osobe dobijemo odgovore za kojima smo dugo tragali, kada se posve neočekivano u našem životu pojave ljudi koji su nam upravo potrebni, od nekuda stiže novac koji nam treba, u novinama slučajno zamijetimo rečenicu koja je odgovor na ono o čemu upravo razmišljamo...C.G. Jung je vrlo opširno opisao sinkronicitete koji, ako se ne javljaju vrlo, vrlo često zaista jesu slučajni. Oko toga psihologija ima bezbroj teorija.

Ja sam se uvjerio da deblokiranjem podsvijesti takovi doživljaji postaju sve intenzivniji i uvjerljiviji. Tome zapravo streme sve molitve i meditativne tehnike, čak i neki oblici psihoterapije.

No, stalnim uranjanjem prema Izvoru, totalnim opuštanjem, na Putu, povećani broj slučajnosti se pomalo pretvara u PRISUTNOST. Kontinuirano osjećamo nešto/nekog tko je stalno s nama, neprekidno. Taj je osjećaj ponekad vrlo jak. Dakako, pitao sam se ima li ikakvih znanstvenih dokaza o postojanju tog fenomena. Tako sam došao u kontakt s dr Michaelom Persingerom, uglednim istraživačem sa Laurentian State University u Kanadi. On je na 900 ispitanika primjenio pulsirajuća magnetska polja koja je „ispaljivao“ u njihov mozak pomoću solenoida. Gotovo svi su opisivali tajanstvenu „Prisutnost“ koja se doimala toliko stvarnom da je neke uznemiravala! To je trajalo samo u vrijeme primjene magneta a meni je pojasnio da je taj moj doživljaj koji sam mogao gotovo uvijek prizvati rezultat meditativne prakse. I poznati dr Raymond Moody je opisivao slične efekte na dragovoljcima koji su sjedili u njegovim tamnim komorama sa zrcalima. Na to ga je inspiriralo drevno grčko „Proročište mrtvih“.

Istovremeno sam saznao za otkriće neurologa iz San Diega, dr Srinavasana Ramachandrana, koje je bilo još šokantnije. Kod jednog izuzetno rijetkog oblika epilepsije je zabilježio opise iskustava pacijenata koji su za vrijeme napadaja „vidjeli Boga“, „razgovarali s anđelima“, „vidjeli Gospodara Svemira“. Tako je prepoznat centar u mozgu, nekih 200 miliona neurona iza lijevog uha, koji je nazvan „Božji modul“! Doslovce, centar za razgovor s Bogom, ma kako to suludo zvučilo. Kasnije su mnogi pokušali vizije svetaca i „sveto ludilo“ objasniti aktivacijom tih stanica.

Tu dolazimo do vrlo zanimljive zagonetke. Kako svi imamo te neurone u mozgu, čemu oni služe? Nastali su u Evoluciji, vjerojatno pred puno tisuća godina kada je magnetsko polje Zemlje bilo drukčije i može se reći da je to bio „relej u mozgu za razgovore s bogovima“. To pokazuju indirektno iskustva kanadskih Indijanaca koji borave 30 dana u jednom kanjonu ne bi li „vidjeli“ svoje ime. Radi se o mjestu koje ima neobičnu anomaliju u magnetskom polju. Jedno od najintrigantnijih istraživanja je ono objavljeno u stručnom časopisu „Geophyisical Research Abstracts“. Naime, netko se sjetio mjeriti odstupanja u magnetskom polju na mjestima gdje su se u Italiji nalazila naselja starih Etrušćana. Mada nitko ne zna kako, Etrušćani su odabrali najzdravija mjesta življenja i to bez iznimke u svim svojim naseljima! I opet se vraćamo na pitanje: TKO je i ZAŠTO genetski ugradio u naše mozgove tu fantastičnu sposobnost koja možda stoji iza gotovo svih religija? Odgovori mogu biti šokantni...

Što je onda cilj? Taj osjećaj Prisutnosti je na neki način dio nas, zapravo i jest i nije istovremeno. Svi ljudi kad tad osjete tu moć u sebi. Jer je svako putovanje, u svim mitovima, religijama i filozofijama zapravo spajanje dualnog svijeta u Jedno, sažimanje jina i janga, spajanje Šive i Šakti, otapanje odvojenog jastva u Ništavilu, napuštanje ovog svijeta i odlazak tamo gdje je sve beskonačno, gdje nema Vremena. No, objektivno, da bi to spoznali treba nam ovo tijelo, zdravo i prohodnog živčanog sustava. Da bismo mogli svoju svjesnost proširiti na tu Prisutnost što je kraj naše evolucije u ovom povijesnom trenutku.

I tu treba naglasiti jedan vrlo važan moment. Osjećaj Prisutnosti daje sigurnost da postoji nešto više od ovog materijalnog svijeta kakvim ga vidimo mi. Daje SMISAO. A upravo zbog tog nedostatka smisla utopljenog u milijardama informacija, izazova novog doba, nasilja, obmana i laži će se upetorostručiti uporaba sve jačih droga, nasilje i depresija. Prvo dvoje jer daje kratki udar adrenalina i euforije a treće jer euforije i zadovoljstva ponestaje. Da razne videoigrice i live izazove ne spominjem. Ništa ne može zaustaviti ludilo koje dolazi. Sve optimistične prognoze su samo manipulacija da se dobije na vremenu.

Naša predodžba je sve. Naša stvarnost. Osjećaj Prisutnosti je nagrada. Koju moramo zaslužiti i to može svaki čovjek. To ne pripada izabranima. Isključivost i predrasuda su prepreke na putu gdje naša predodžba treba vladati našim životima. Stalno čitamo o vegetarijanstvu i veganstvu koje se smatra naprednim oblikom ishrane, duhovnim. Ja jedem sve osim mesa i hobotnice.

Taj osjećaj da sami nesvjesno kreiramo sve me uvijek vraća par desetljeća unatrag kada sam u Vrindabanu sreo jednog sadhua koji je tavorio po smetlištima i jeo ono što neću ni napisati koliko je odvratno bilo. Uz pomoć prevodioca sam ga pitao kako to, pustinjak, predan najvišim ciljevima, a jede sve. Odgovorio mi je: Nije stvar u tome što jedeš ustima nego što jedeš u glavi. Gore je biti vegetarijanac i čeznuti za mesom nego ga jesti ali ne u njemu uživati, biti mu privržen...Zgodno.

Općenito se smatra da oko 0.5% ljudi radi na sebi na ozbiljan način i praktično, konkretno. Još toliko ima knjiških i internetskih mudraca koji se uvijek zalijepe u beskonačne diskusije koje su gubljenje vremena za druge a oblik terapije za njih same.

I da na kraju opišem onaj moj presudni doživljaj sinkroniciteta kojeg ću se sjećati do kraja života.

Drndam se od predgrađa Pariza prema centru, sa suprugom, a vozi nas moj prijatelj. Na jednom semaforu mi dođe sms. Od dobrog prijatelja, dečka starog 39 godina i vrhunskog kardiokirurga. Pogled mi padne na mobitel i vidim da je 11 sati i 11 minuta. Njegov sms je standardni, ništa posebno. Ipak, pomislio sam: što bi to moglo značiti? Drugi dan se opet krećemo prema centru Pariza, u Orsay, i stanemo na ISTOM semaforru. Opet stiže njegov sms. Pogledam na sat na mobitelu. Točno je 11.11! Sada me već to uznemirilo ali sam uskoro sve zaboravio. I onda, iznenada, mjesec dana kasnije, moj je prijatelj počinio samoubojstvo, iznenada, neočekivano, bez obrazloženja...

Obraćajte pažnju na ovakove slučajnosti. One mogu biti nebitne i zaista slučajne ali i upozorenje. Sjetite se što ste mislili u trenutku kada ste primjetili sinkronicitet. Moglo bi biti važno. Nekima je to spasilo život no o tome slijedeći puta.

Slika: U Scottsdaleu, Arizona, kao gost istinske znanstvene legende koja je svima proširila vidike – prof. dr William Tiller