Piše: Mr. Sc. Drago Plečko

Potražite Put – SVE je za nekoga, NIŠTA nije za svakoga

SAMO JE JEDNO SIGURNO O BUDUĆNOSTI – NI UZ NAJBUJNIJU JE MAŠTU NE MOŽETE ZAMISLITI

Čovjek do sedme godine živi u hipnotičkom transu. Naš mozak ubire programe iz okoline i kopira obrasce ponašanja koji će kasnije obilježiti njegov život. One koji su ponuđeni. Najčešće od roditelja ali nešto i od ostalih. Bili oni loši ili dobri. Mozak ih prihvaća bez otpora. Roditelji uvijek, ne znajući što rade, u bijesu izgovaraju sugestije poput „nikada ništa od tebe“, „ti si slabić“, „razočarao si nas“ i slično. U najboljoj namjeri, dakako. Ili samo preslikavaju ono kroz što su sami prošli. To će čovjeka kasnije usmjeriti i definirati, ponekad do kraja života. Biti uzrok SVIH neuspjeha i loših osjećaja spram sebe i drugih. I moć religijskih simbola se rađa u tom razdoblju. Nažalost se tako nesvjesno usađuju i mržnje koje su sve više prijetnja cijelom svijetu.

Bruce Lipton je ukazao na to da takovi programi mogu pokrenuti neželjenu aktivaciju gena a jedna od najpoznatijih osoba koje su preživjele kliničku smrt Anita Moorjani nakon svog uvida u „mapu života“ potvrđuje te slutnje. Kao i neurokirurg Eben Alexander koji je bio na rubu života, u induciranoj komi, i tada imao uvid ne samo u „onostrano“ već i mehanizme koji upravljaju životima ljudi u ovom svijetu.

Kako napreduju neurofiziološka istraživanja dospjeli smo do točke kada znamo da dio mozga koji se zove hipokampus točno „zna“ kada se pogrešno sjećamo prošlih događaja, što je često uzrok opasnog sindroma lažnog sjećanja, otkrio je istraživač Michael Kahana. To pokazuje da nas mozak vara samo u određenim okolnostima, zbog iskrivljenih signala koje prima izvana ili iznutra. No, taj naizgled sitan podatak daje naslutiti da je mozak savršeni kompjuter s kontrolnim i korektivnim mehanizmima. Najveći je misterij kako nam tako savršeni komandni centar dopušta samo nekoliko decenija života a ponekad ni toliko.

Tu se ispriječio fenomen da ne možemo vlastitom pažnjom promatrati put od misli prema njenom izvoru! One su tu kada smo ih već svjesni a onda je kasno mijenjati ih na izvoru ili korigirati. Naši stavovi postaju nepromjenjivi bez obzira koliko ih želimo mijenjati. No, PUSTIMO li misli posve, kretati će se same prema stanju manje aktivnosti, veće sreće, a to je put prema Izvoru. Dakle, mi nismo naše misli!
Kada one dosegnu svoj Izvor spoznajemo tko jesmo, kao da netko ugasi film na ekranu i vidimo da je taj ekran bijeli i nema veze s filmom koji se na njemu odvijao.

Čista svijest, što jesmo, je sve stvorila i ne može umrijeti, prestati postojati..Ako ne krenemo u potragu za svojim korjenima i svim uzrocima morati ćemo se pomiriti sa sudbinom kakva jest. Čista svijest oslobađa potrebe za slavom, priznanjima, popularnošću, onime „biti netko i biti viđen“ i drugim prolaznostima koje samo hrane tvorevinu uma ego. Ona donosi sreću, radost i osjećaj jedinstva sa svim živim svijetom.

Paradoks je da na kraju tog putovanja čovjek osjeti da ono nije uopće bilo potrebno! Da je sve to bilo jasno od početka. Kao simbol Ouroborosa, zmije koja jede svoj rep, a možda i to jest njegovo pravo tumačenje. Što se više sjećamo prošlosti korak po korak unatrag pa i povijesti sve nam se to počinje činiti nestvarno, kao san. I sjećanja na „prošle živote“ su dio neke sveukupnosti. Jer se sve odvijalo u toj istoj svijesti koja sam u konačnici JA, sada odvojen od svojih korjenova.

Zašto naglašavam potrebu subliminalnog deprogramiranja?

Ne samo da dođete do te konačne spoznaje o svojoj prirodi, do koje možete doći i drugim putevima, nego zato što se na taj način može spriječiti okidač za loše gene što je bitno za ovaj materijalni život u kojem nema smisla patiti. Ako to možemo izbjeći. Moorjani je oboljela od karcinoma koji je zahvatio čitavo njeno tijelo a u njenu abdomenu su se pojavile tumorske mase veličine teniske lopte. I tada je na operacijskom stolu doživjela kliničku smrt. U tom je stanju TOČNO vidjela niz misli koji ju je doveo do njene bolesti! I shvatila smisao te poruke. Nakon što se probudila čudesno se oporavila od bolesti. Potpuno! Slična je priča Iana Gawlera ali i prijatelja nobelovca Alexisa Carrela koji je u Lourdesu pred njegovim očima ozdravio od uznapredovalog karcinoma želuca. Čak i medicinska literatura bilježi oko 1300 slučajeva neobjašnjivog izlječenja od najtežih bolesti. Da se izbjegne termin „čudo“ to se zove „spontana remisija“. Doduše i Carrel je pojasnio da „se u Lourdesu nije dogodilo ništa nadnaravno već je došlo do ubrzanja mogućih biokemijskih procesa milijardama puta i tako je čovjek ozdravio“. Da, ne može čovjeku narasti nova noga ali zašto i kako je došlo do tog ubrzanja? Ipak se sve odvija u našoj glavi...

Živimo u kutijama. Vremenski i prostorno ograničenima. I svako malo iskrsne teorija da smo Matrix, nečija videoigrica radi čega su naše sudbe toliko bizarne ponekad. Kao slučajne i nedokučive. Nakon Bostroma i ekipe pojavio se Rizwan Virk a sada i dva fizičara, Melvin Vopson i Serban Lapadatu koji su su smislili drugi zakon infodinamike koji podupire ideju da je sve ovo što doživljavamo samo profinjeni model nekog nezamislivo moćnog računala.

Gama valovi na mozgu su općenito prihvaćeni kao napredna faza meditacije, njen dokaz koji dolazi nakon višegodišnje prakse. Koja ima zadatak poboljšati zdravlje osobe, ali i iskustvo viših stanja svijesti. Odvajam ovdje jedno svjedočanstvo kao ilustraciju deprogramiranja na subliminalnoj razini.

...Poštovanje, dugo se nismo čuli. Htjela bih podijeliti s Vama jedno iskustvo. Prijatelj je nabavio (EEG), aparat koji mjeri spontane električne aktivnosti mozga. Prvi put kad mi je mjerio, gama valovi su mi je bili konstantno visoki, što mu je bilo dosta čudno. Tad sam se sjetila da slušam Vaš zvučni zapis sa subliminalnim porukama. Da bi provjerila da li je uzrok visokoj gami taj zvučni zapis, prestala sam ga slušati otprilike mjesec dana. Gama se spustila. Zatim sam ga ponovo počela slušati, i nakon 2 tjedna ponovo je gama visoka, što je za našu grupu prekrasno otkriće..... L.P.

Slike: Mediji vode teatar apsurda gdje se izmjenjuje važnost lopova političara, pokolja na Bliskom istoku i čudesnog uspjeha Aleksandre Prijović koja je pet puta rasprodala Arenu. Ne čini li vam se to nestvarnim, ko neki režirani san?