{nomultithumb}
Piše. Drago Plečko
Najbolje svjetove u koje (navodno) odlazimo nakon smrti opisuje učenje Sikha Radhasoami koje smatra da NDE možemo doživjeti meditacijom a u trenutku smrti nas s „druge strane“ dočekuje naš Učitelj
UZ POMOĆ RAYMONDA MOODYA SAM, BAZIRANO NA NJEGOVIM POKUSIMA, TREBAO DOKAZATI POSTOJANJE „ONOSTRANOG SVIJETA“ ......ZAMALO....
Najmanje poznata knjiga dr Raymonda Moodya, koju on sam malo spominje, jest „Reunions“. Tu opisuje kako je funkcioniralo „Proročište mrtvih“ u Efezu u čijem su podzemlju ljudi sretali duhove svojih preminulih predaka. Nećemo sada ići u detalje te priče ali Moody mi je sam opisao (na svjetskom skupu u Riminiju) kako je konstruirao mali prostor s ogledalom na jednom zidu i crnom tkaninom na suprotnom. U sredini je bila fotelja a iza nje je gorjela mala žarulja od 30 W. Kada je ispitanik sjedio u fotelji nije vidio sebe već crno ogledalo. Taj blagi oblik deprivacije čula, u neku ruku kopija proročišta, na nevjerojatan je način stimulirao tridesetak studenata volontera koji su sjedili unutra dok nisu počeli viđati slike, magličaste figure, duhove i čak trodimenzionalne vizije pojedinih osoba, krajolika i slično!
Ono što je odmah privuklo moju pažnju su bile riječi nekolicine ispitanika, mislim sedmorice, koji su vidjeli „čovjeka duge sjede brade s turbanom na glavi“...
Tu se moram vratiti na još jedan sinkronicitet koji me doveo do kraja ove priče.
U Zurichu sam slučajno na nekom skupu nabasao na prilično neatraktivno i neglamurozno učenje, Sant Mat. Predstavila mi ga je Angela Seiler, Švicarka velike karizme i racionalnog razmišljanja. Ako hoćeš znati sve o ovome učenju koje je jedinstveno, moraš otići u stari Delhi, u Kirpal Ašram, rekla mi je. Tamo ti je živući Učitelj tradicije, Sant Darshan Singh. I, dodala je, ne moraš mijenjati ni vjeru ni stavove ako se pokaže da ti to učenje nije blisko.
Nešto me snažno privuklo i ubrzo sam se našao u zrakoplovu Air Indije koji je polijetao iz Frankfurta za Delhi. Do mene je sjedio sredovječni Indijac s besprijekornim engleskim bez naglaska, vrlo elegantan i očito obrazovan. Saznao sam da je inžinjer koji radi u Kuvajtu. Nakon kojih sat vremena iznenada me pitao: Što vas vodi u Indiju? Jedno duhovno učenje, nije baš poznato, odgovorio sam. Koje? Inzistirao je. Ašram Sant Mata, ogranka učenja Radhasomi, strpljivo sam odgovarao. Na trenutak je zašutio. Glas mu se nekako produbio i pitao me: Na „staro“ ili „novo“ mjesto? Pa, ne znam razliku, priznao sam.
Dok su mu se u uglovima očiju pojavile suze počeo je svoju priču: Kao dijete me moj otac odvodio na „staro“ mjesto koje je sada zapušteno. Tamo je bio iniciran i meditirao je tako da si je preko očiju omotao šal i tako satima svakog dana. Sve je više tonuo u ekstazu i to je trajalo sve dulje i dulje. Zapustio je sve obaveze i s 42 godine počinio samoubojstvo.
U oproštajnom pismu je napisao: Ni list s drva ne može pasti bez Njegove (Božje) dozvole. Više nemam razloga ostati u ovome svijetu a za sebe ne brinite, On će se skrbiti o vama...“. Ne baš ugodno za dijete od desetak godina. Danas čovjeka koji je još uvijek potresen tom tragedijom. A upravo to učenje zabranjuje samoubojstvo, dodao je, i nikada nisam do kraja mogao to shvatiti.
Štrecnulo me kada sam odjednom postao svjestan koliko je statistički nemoguće da sjedim s čovjekom koji je vezan uz točno određeno mjesto u gradu od 15 miliona stanovnika prema kojemu idem!
Stigao sam u stari Delhi, u zraku miris insensa i začina, na ulazu dva mrka Sikha. Čim sam pojasnio da sam pozvan usta su im se razvukla u osmijeh i odveli su me u trokatnicu u kojoj su bile vrlo skromne sobice samo za strance. Sve je bilo uredno a odmah su mi dali do znanja da se ništa ne naplaćuje. Iste večeri sam sreo Sant Darshan Singha, aktualnog Učitelja, kojem je svake nedjelje na satsang na obližnju livadu dolazilo i po 50 000 ljudi. Njegova karizma je bila fantastična a istovremeno i skromost i blagost.
Kada sam počeo s pitanjima, na opće iznenađenje mi je ponudio nešto krajnje neuobičajeno – da me osobno inicira u Simran (Pet Zvukova) i bhajan (slušanje „unutarnjih zvukova“ koji praktikanta moraju „izvesti van fizičkog tijela“).
Sve je potrajalo gotovo cijelu noć, iznova i iznova, sve dok me nije stresla kakofonija raznih zvukova koja je dolazila iz sredine mog mozga. Bila je to mješavina crkvenih zvona, flaute, gajdi i violine. Slijedilo je blaženstvo, teško opisiv osjećaj nakon kojeg mi se pred očima javila kugla plave svjetlosti. To treba uporno prakticirati, objasnio mi je Darshan, i kada prođeš kroz svjetlo ili tunel na drugoj te strani čeka astralno tijelo Učitelja. Tada si na nekom od četiri bazična nivoa „spiritualnih svjetova“. Prvi je astralni a na njemu čuješ zvona i to je poruka zvona u crkvama. Učitelj je stalno s tobom i za života te može voditi na te više razine a na samrti ti stoji na Izlazu, u svom „svjetlećem tijelu“, odakle te vodi na drugu stranu. Najviša je razina Sach Khand, Ocean čiste Svijesti. Detaljni se opisi nalaze u knjigama kao Sar Bachan i Adi Granth Sahib.
Zanimalo me, dakako, da li je i Isus stvarna osoba. Naravno, odgovorio je, ako vjeruješ u Njega može te sačekati s druge strane. Ako to zavrijeđuješ.
Kasnije sam imao niz iskustava putovanja kroz čudne tunele koji su zavijali u desno, viđenja razina opisanih kao Trikuti i drugih fenomena koje sam pronašao u knjizi razgovora s jednim od ranijih Učitelja, Hazur Baba Sawan Singhom. Bili su to kratki flashbackovi jer kada shvatimo da smo izvan tijela refleksno se vraćamo natrag, sasvim nesvjesno. Nikada nisam sreo sličnu tradiciju nigdje u svijetu. Radhasoami je jedina tradicija koja napadno sliči onome čime se bave ljudi poput Moodya, Ringa, Morsea i drugih – iskustvima izvan tijela.
Kasnije sam ugrađivanjem ciljanih poruka u subliminalne zvučne zapise shvatio da se i na taj način mogu potaći duhovna iskustva tog tipa (više od toga možete vidjeti pod Svjedočanstvima – Duhovni uvidi na mojoj stranici www.dragoplecko.com)
No, vratimo se Moodyjevim ispitanicima koji su u njegovoj sobici vidjeli bradate starce s turbanima na glavi kako „izlaze“ iz crnog ogledala. U razgovoru je Moody mnogo oprezniji nego u svojim knjigama. Nesumnjivo je najbolji autor na temu NDE i čak reinkarnacije i ugodan sugovornik. Razmišljao sam u Riminiju što bi mogao biti definitivni dokaz onoga što uči Radhasoami tradicija (uz brojna njihova svjedočanstva) i viđenja „onostranih“ osoba a da ih oni koji su ih vidjeli nisu vidjeli nikada prije.
Ponudio sam Moodyju da mu pošaljem fotografije triju zadnjih Učitelja tradicije Sant Mat koji su preminuli (među njima je već bio i Sant Darshan Singh) pa da on svoje ispitanike upita da li je neki od njih taj kojeg su vidjeli.
Bio sam silno oduševljen svojom idejom. Puno više od Moodya. On je pokušao objasniti da nije više u kontaktu sa svojim volonterima te da mu je to komplicirano. Ne htjeti prihvatiti ovakovu priliku za dokaz svoje priče?! Bilo mi je to nepojmljivo. Prihvatio je na kraju, ja sam slike poslao ali, kao što sam prediosjećao, nije se više javljao. Još uvijek mi nije jasno – zašto je zapravo to izbjegao? Možda je naprosto zaboravio na mene....
Slika: Na svakom satu u filmu „Joker“ kazaljke su na 11.11. Radi se o subliminalnoj manipulaciji koja se zove „harmonizirajuća informacija“ i onaj tko je to smislio je vrhunski znalac.
