{nomultithumb}
Piše: Mr. Sc. Drago Plečko
Put iz kandži depresije, straha i bolesti jest – povlačenje projekcija. Bez toga nema ni terapije koja djeluje ni duhovnosti koja daje rezultate
„NEMOGUĆE SLUČAJNOSTI“ SU PUKOTINE U MATRICI A PRVIH NESVJESNIH SEDAM GODINA NAŠEG ŽIVOTA ČESTO DEFINIRA CIJELO NAŠE KASNIJE POSTOJANJE
Novi Svjetski poredak jest realni pokušaj uspostave kontrole nad masama kroz korištenje arhetipova, obrazaca mišljenja i osjećanja koja se stoljećima sele u nove generacije i samo pod određenim okolnostima izbijaju na površinu, kada dolazi do dramatičnih povijesnih pomaka. Malo je poznato da je C.G. Jung još 1919. godine, analizirajući snove svojih njemačkih pacijenata (!) u svoj dnevnik (zbirka „crnih bilježnica“) napisao da je Njemačka područje dugogodišnjih katastrofa i tragedija u budućnosti. Snovi ubiru sadržaje iz Kolektivnog Nesvjesnog, za koje Vrijeme ne igra ulogu, i u simbolima ih donose u ovaj svijet. No, postoji i obrnuti proces!
Zloporabom duboko usađenih arhetipskih simbola se može izmanipulirati mase. Jung je otrpio optužbe da je antisemit, nakon što se u Njemačkoj pojavio nacizam. Što je glupost. On je, davno prije pojave Hitlera samo pojasnio kako upozorenja u ovaj svijet mogu doći kroz točku dodira naše svijesti i Inteligencije iznad Vremena i Prostora.
Jung u kasnijim godinama indirektno potvrđuje moje današnje tvrdnje o sinkronicitetima koji su transtemporalni i „vide budućnost“. Jedan od njegovih prijatelja je bio nobelovac i genij Wolfgang Pauli. Kako su obojica bili cugeri, što se nerado spominje, i kao takvi stalni gosti u ciriškoj Niederdorfstrasse, Pauli je Junga upozorio na svoju čudnu opsesiju s brojem 137.
Proučavanje kozmoloških konstatni i drugih značajnih brojeva nije pokazalo o čemu bi se moglo raditi. Kako Jung piše kasnije, opsesija tim brojem se s vremenom pojačavala. Kada je Pauli imao 58 godina Jung ga je odveo u bolnicu radi nekog zdravstvenog problema koji se nije doima opasnim. Došli su pred sobu. Broj je bio 137! Pauli se okrenuo i rekao Jungu: odavde neću izaći živ. Tako je i bilo. Umro je koji dan nakon toga. U bolnici. U sobi 137.
Brojevi su najjednostavniji i najsuptilniji oblik prijenosa informacija kroz Vrijeme. Da ponovim: mi već jesmo neka vrsta biološkog Nadvremenskog Programa.
Sve to snažno potkrijepljuje i iskustvo kliničke smrti dr Mary Helen Hensley. Zašto nemaju svi koji dožive kliničku smrt ista iskustva i sjećanja? Osobno mislim da je stvar u potpunom predavanju onome što se događa. Bez otpora i čežnje za tijelom koje leži beživotno ispod čovjeka.
I Watts i Krishnamurti tajnu vrhunaravnih uvida opisuju kao jednostavno ne-prianjanje mislima. Kada recimo slušate zvuk ali vaš um mu ne daje ime „autobus“ ili „glazba“ već samo ima direktno iskustvo tog zvuka. Predali ste se. Život, Matrica će se pobrinuti za vas.
Nikakva grupa moćnika niti tehnologija ne mogu progurati transhumanizam ako na ciljani način ne ovlada Arhetipovima, stupovima na kojima počiva kolektivna svijest čovječanstva. Jer je to najdublji sloj ljudskosti koji je nasljeđe od početaka vrste. Dublji od one pojedinca pa i Umjetna Inteligencija, koja čezne za svjesnošću strojeva, tu nailazi na puno veću prepreku. Mi bez Arhetipova kao da i ne postojimo u psihičkom smislu. A s njima možemo razgovarati samo u sebi. Neće biti lako razmontirati tu već postojeću Matricu u kojoj živimo tisućama godina.
Naivno je vjerovati da je puko kontroliranje medija i kapitala dovoljno za potpunu unutarnju promjenu čovjeka i ovladavanje njegovim životom. Ko u slučaju povjesnih turbulencija koje su rezultat manipulacije arhetipovima, stvar drži vodu samo – neko vrijeme.
Rješenje misterija života i svijeta jest u nama ali na njega je teško računati jer smo onog ključnog u sebi uglavnom nesvjesni. Uvijek smo, kolektivno, tražili pravi smisao U SEBI. Isti princip važi i na razini pojedinca, u našem životu i problemima.
Nesvjesni nas sadržaji koje smo nakupili formatiraju tako da nam uklanjaju ono zadovoljstvo za kojim težimo. Potpuna predaja impulsima koji nam dolaze kroz osjete, bez ikakva otpora ili reakcije, može se sažeti u riječi „svejedno“ što je zapravo „sve-Jedno-je“. No, prije toga moraju biti očišćeni putevi.
Ramana Maharshi je rekao da trebamo stalno propitivati: tko sam ja? No, ne verbalno. Nego na ne- ili pre-verbalnoj razini. Na tamilskom jeziku se to kaže „Ko ham?“, u nas „T(ko) sam?“ a zagonetka koju moramo odgonetnuti u Zenu jest „ko-an“. U tim očito i s t i m riječima je već ugrađena Istina, dakle u pitanju je sadržan i odgovor i onaj koji pita.
Za dopiranje do njega mogu koristiti banalni prvi koraci povlačenja projekcija – niste manje vrijedni, nitko nije bolji od vas, u svom svijetu ste vi najvažniji, rođenjem imate pravo na Spoznaju i sreću..
Što je to projekcija? Kada u drugim ljudima mrzimo ono čega se najviše bojimo u sebi. Eksternaliziramo naše najdublje strahove boreći se nesmiljeno protiv njih u drugima. Svim sredstvima.
Koprenu s očiju možete maknuti i običnim svakodnevnim navikama. Ako ih osvjestite. Hodanjem na primjer. Ili nekim neočekivanim praksama kao potpuno opuštanje jezika. Evo odličnog primjera uklanjanja duboke traume potisnute u podsvijesti:
“...Imala sam velikih problema sa štitnjačom i nakon intervencije liječnika i medikacije stanje mi se počelo popravljati. Ipak, uvijek je tu bila neka unutarnja napetost, blago nezadovoljstvo i strahovanje od onog za što sam znala da se nikada neće dogoditi. Uz terapiju sam počela slušati Vaš subliminalni zvučni zapis i krenula s dijetom za štitnu žlijezdu koju ste preporučili. Jedne sam noći imala moru. Čvrsto sam držala lanac koji me s broda u oluji odvlačio u more. Obuzela me neopisiva panika. Odjednom sam NEŠTO shvatila i pustila lanac. Kada sam se probudila znala sam da su svi simptomi koji su me mučili u prošlosti jednostavno nestali....”.
Kada reducirate misli i osjetite taj čudni trans možete svojoj podsvijesti uputiti upit kako izgleda Vrijeme. Koje jest iluzija a i realno u određenom smislu, u ovom svijetu. Dobio sam sam vrlo zanimljiv odgovor, u slikama, jer je to najčešći oblik komunikacije s dubljim razinama svijesti. Vrijeme je poput namreškanog mora, kada je gustoća događaja veća ono je valić a kada je manja ono je dno valića. Vrijeme ima gustoću....
Anita Moorjani – najjači dokaz čudesnog izlječenja u zadnjem stadiju karcinoma, nakon iskustva „kliničke smrti“ kada dolazi do potpunog „resetiranja“ cijelog organizma. Uz uvide o iluziji postojanja Vremena. Resetiranje je teoretski moguće i deprogramiranjem čovječjih ograničenja.
