{nomultithumb}
Piše: Mr. Sc. Drago Plečko
Po istraživanjima dr Donalda Hoffmana jedinke vrsta koje vide Stvarnost slabije, preživljavaju bolje! Uključujući ljude...
EVOLUCIJA NAS NE GURA U SMJERU RAZUMIJEVANJA SMISLA ŽIVOTA VEĆ – BOLJEG RAZMNOŽAVANJA
Ovo otkriće pomoću Teorije Igara u matematici daje sasvim novi smisao duhovnosti, našim patnjama, bolestima, depresiji, strahovima i svim mogućim lošim karakteristikama koje imamo a da smo na njih često slijepi!
Očito postoji Program na vrlo, vrlo dugu stazu koji nas koristi za ubrzano kombiniranje gena kroz generacije, ne bi li se stvorila što bolja verzija nas, ljudi. Mi smo samo cigle u zgradi koja nije došla ni do prvog kata. Koje traju kratko, stare i umiru od bolesti. Tješeći se da se nešto tamo brine o njima.
Radi nečega se to kosi s našim sve boljim prepoznavanjem iluzornosti ovog svijeta koji nam serviraju naša osjetila i oslobađanju straha kroz razumijevanje da je cilj da svi budemo Jedno. Kao što je rekao nobelovac Erwin Schrodinger: Zbir mnogih je Jedan...
No, otresti tu iluziju nije lako, to na svakom koraku manipulira s nama. Razmislite o jednom jednostavnom primjeru. Uvijek nekoga pitamo što o nečemu ili nekome MISLI a samo rijetko što ZNA. Naizgled sitnica koja je u korijenu svih predrasuda, ratova, mržnje, samoobmana, vladavine nesvjesnog...
Dakle, cilj je pronalaženja rješenja u životu i duhovnosti osvještavanje automatskih radnji i nekritičkog prihvaćanja svega a da to ne provjeravamo ni površno. Potraga za onom niti koja naš prolazni život povezuje s Inteligencijom izvan Vremena i Prostora.
Mnogi su putevi prema tamo, svakome odgovara neki drugi, iako je put duhovnosti na neki čudan način obrnut od onog kojima ga nosi Evolucija.
Moje je mišljenje da bez deprogramiranja podsvjesnih algoritama to nije lako i ne mogu odoljeti izdvajanju jednog svjedočanstva iz moje prakse koje to ilustrira:
“...Imao sam kliničku depresiju, bio suicidalan i imao bolove u obrvama i potkoljenici. Čim sam poslušao subliminal desetak puta, osjećao sam se kao da život ima smisla, počelo mi je biti drago zbog života i, najbitnije, nemam više glavobolje u obrvama ni potkoljenici....” (E. Z.)
Kap je dodirnula Ocean i vratila se....
Mnogi genijalci marširaju kroz ovaj svijet, vrijedni divljenja i poštovanja, ali uvijek se vraćam onoj Krishnamurtijevoj: Duboko i ozbiljno uđi u SEBE i zahtijevaj odgovore. Ne mogu se uvjeriti da i najveći uspjeh ima nekog konačnog smisla ako nije povezan s onim neprolaznim u nama, osjećanjem sebe. Stranac sam u natjecateljskom karuselu. Neke maske trčkaraju oko mene. Na korak do zaborava.
Ako vam odijelo stoji savršeno nećete osjetiti žuljanje dakle niti svoju kožu. Ako cipele nisu pretijesne nećete biti svjesni svojih peta. Ako nemate lošu probavu nećete biti svjesni svog želuca ili crijeva.
Osvješćujete sve najbolje kada nešto krene krivo. No kada osjetite depresiju, strah, nezadovoljstvo, ljutnju, razočaranje, nepravdu, taštinu, ljubormoru, da su geni pokrenuli početak kaosa u stanicama tijela, nećete pomisliti da su, uz fizičke u vidu vanjskih okolnosti koje ne možete mijenjati, kod svih možda na djelu dublje razine svijesti. Gdje je, po vama, rješenje iz vašeg problema, izvana ili iznutra?
Nisu manifestacije te veze s Inteligencijom izvan Vremena i Prostora iste kod svakog, dapače uvijek su individualne na neki način ali ima primjera koji jasno ukazuju na ono što je jasan skok u stanje kada se na tren spajaju naši dnevni tijekovi misli i ta Inteligencija u koju je nemoguće povjerovati dok ne steknemo iskustvo s njom. Evo takvog zgodnog primjera:
....Ubrzo su počele razne neobjašnjive vizije, npr. da sam stijena koja ima svijest, pa drvo, i onda iz onog djeteta u zagrljaju postajem muškarac. On je na obali i vidi mene, kad se približimo, fizički se spojimo u jedno.... Sve to gleda dječak koji sjedi visoko gore na stijeni. Mogu istovremeno birati da li gledam kroz oči dječaka ili sebe. On se u tom trenutku nalazi u vremenu i mjestu gdje je stvarno živio, i gleda kao kroz neki portal. U stvarnom životu imam bljeskove njegovog života od mog najranijeg djetinjstva. Čak i trenutak kad je ubijen, zadavljen... jedna od scena u toj viziji je susret i razgovor s dječakom, i nakon toga mi je nestalo određeno kompulzivno ponašanje u svakodnevnom životu....
Utrka se nastavlja.
Crveni alarm je upalio ugledni izraelski povijesničar Yuval Harari, koji tvrdi da Umjetna inteligencija (AI) već vlada svijetom! Ionako nepresušna tema dobiva nove dimenzije. Za sada je ta AI pod ljudskom kontrolom, vjeruje Harari, ali su njeni razmjeri već alarmantni.
Svjesni smo da je kontrola Interneta gotovo nezamisliva, FB, YT, TW, IN, Google...uvelike odlučuju o svemu, od toga tko će preko noći postati influencer, tko guru, propovjednik ili uglednik s milionima lajkova a i malo je sumnje da digitalna inteligencija sudjeluje u namještanju izbora. Kvaliteta ili istina uopće nisu bitni. Bitni su lajkovi, ponavljanje istih sugestija i viđenje istih lica. Uz dovoljno je novca moguće plasirati apsolutno sve.
Najpoznatiji je projekt QAnon koji je prvi obavještajni test za kreiranje teorija zavjera i pokazao se izuzetno efikasnim. Pizzagate i provala u Kapitol pokazuju koliko je lako izazvati masovnu histeriju.
No, od čega dolaze najveći strahovi od AI?
Razvojem kvantnih računala će AI postati inteligentnija od ljudi milionima, milijardama puta. Poznavati će strukturu svih jezika, afinitete svakog pojedinca i okidače za emocije. Moći će stvoriti ono što zovu „fake intimacy“ (lažnu intimnost) s ljudima i navesti ih na sve, kultove, nove religije, uvjerenja, apsolutno sve. Osim toga, vlastitom nadogradnjom će moći spriječiti da je netko „isključi iz struje“ i biti će korak od uspostave kontrole nad svim oružjima na svijetu. Možda to i nije loše, tko zna.
Koji je konačni cilj? Po nekim istraživačima bi se moglo raditi o onome o čemu je govorio Schrodinger – da svi postanemo Jedno! Uz tehnička pomagala razviti zajedničku kolektivnu svijest i svakom pojednicu pristup svijesti i znanjima svakog drugog. Neku vrstu supermoćnog organizma.
Zapravo je to nešto slično, mada ne tehnički, kao mogućnost naznačeno u Vedama. Ko neko sjećanje na budućnost....
Slika: Stari Egipćani su navodno u lijesovima gušili robove i onda ih, često bezuspješno, oživljavali da bi čuli što se nalazi s „druge strane“ života. Tako je, kažu nastala čuvena Egipatska knjiga mrtvih.
