Između sumnje i utjehe

Piše: Mr. sc. Drago Plečko

Izbor životnog partnera može ovisiti o debljini linije koja odvaja zenicu oka i bjeloočnice ili veličini šarenice! Geni vode kolo....

ŽIVOT JE RASPEĆE IZMEĐU SUMNJE I UTJEHE I POMOĆI SI MOŽEMO SAMO AKO OSVJESTIMO KONTAKT S „VIŠIM JA“, INTELIGENCIJOM IZNAD VREMENA I PROSTORA

Nije šala! Istraživač Negar Sammarknejad je proveo brojne pokuse koji ukazuju na to da nesvjesni odabir partnera ponekad ovisi o sitnim, nevidljivim detaljima kao veličina šarenice ili debljina „limbalnog prstena“. Izradio je sliku ISTE žene s time da je na jednoj od slika diskretno podebljao prsten između bjeloočnice i zenice oka. Svi muški ispitanici su tu verziju žene izabrali kao ljepšu!

Čak i kada su slike bile okrenute naopako rezultati su bili isti mada nijedan od muškaraca nije znao objasniti svoj izbor. Kada su stigli prigovori na istraživanje, ponovio je sve tako da je na naslovnicu jedne knjige stavio nasmiješenu ženu s time da su se slike kod pola primjeraka knjige malo razlikovale u istom detalju – širini šarenice. Opet su muškarci odabrali onu s većim šarenicama a da nisu to mogli argumentirati.

Treba li uopće naglasiti da se u nekim zemljama, poput Južne Koreje, prodaju leće koje podešavaju oči na ciljani način i da to zasigurno na umu imaju marketinški eksperti kada dizajniraju predizborne plakate? Ili recimo, televizijske nastupe. Stvari idu tako daleko da se, na bazi ozbiljnih istraživanja, smatra da će vam ljudi kada im nešto prezentirate vjerovati za čak sedemdesetak posto više ako imate neki crveni dio odjeće, recimo kravatu.

Dakako, ta priča nema kraja i postoje brojne varijacije na temu koje sada nisu toliko važne ko pitanje na što ukazuje taj fenomen.

Prema Donaldu Hoffmanu, naša genska organizacija u dijeliću sekunde procijeni, sasvim nesvjesno, koji partner je zdraviji i potencijalno bolji za produljenje vrste. U idealnom je slučaju to čuvena „ljubav na prvi pogled“. Navodno, očne promjene ukazuju na niz potencijalnih bolesti i nedostataka, čak i manju sklonost takove partnerice da uspješno podigne svoje potomke! Zato se često slike žena na stranicama za privlačenje partnera fotošopiraju u tom smjeru, ne bi li postale atraktivnije. Iako time postaje vjerojatniji kasniji razlaz ili krah veze. Ima tu i svega drugog, od feromona koji se stavljaju u parfeme i sprejeve ali i rada mišića oko očiju koje promijene položaj čak 100 000 puta dnevno.

I tako se gomilaju argumenti da smo pod kontrolom Programa do gotovo nezamislive razine.

Neki genetičari nagađaju da se golemi sukobi naroda, religija i rasa možda mogu svesti na sukob gena, natjecanje za dominaciju, jer tako određuje Program.

Preko Programa dolaze sheme postupanja genima koji ih onda izvršavaju. Aktiviraju privlačnost, bolest, odluke koje su povoljnije za krajnji cilj a na kraju ono što su nekada genetičari nagađali da zbilja postoji – gen smrti. Zato, ma kako bili oprezni i mudri ne možemo nadživjeti recimo 90 godina. Možda tu i tamo. Naše tijelo je tu kratko i u jednom trenutku se počinje gasiti. Najčešće vrlo, vrlo bolno što evolucijski gledano nije logično.

Dakako, od početka se postavlja pitanje postoji li komunikacija između našeg svjesnog života i tih gena koji su nam sudbina, karma, ki'smet, usud... Mada je to teško povjerovati lingvisti su otkrili sličnost u strukturi našeg jezika i gena! Dapače, testiranja su jasno pokazala da geni reagiraju na neke naše riječi, da nas donekle „razumiju“. Ta osporavana teza otvara teoretsku mogućnost djelovanja na gene i moguće odgodu aktiviranja nečeg što nam prijeti ili čini život pogrešno usmjerenim.

Da li će to biti utjecanjem na neurofiziologiju, kroz totalnu relaksaciju, mantre, disanje, molitvu, subliminale, rituale, halucinogene ili umjetnost je stvar pojedinca. Jedino što je BITNO da se taj pojedinac pokrene i ne prepusti Programu pa tako postane obična cigla materijalnog napretka. Cijela je duhovnost zapravo pokušaj iščitavanja Programa, stizanja do njegova zadnjeg slova, tamo gdje mora počivati cilj ove faze evolucije nas kao pojedinaca SADA, a takav uvid nam omogućava i rasterećenje koje vodi do osjećaja sreće i ispunjenosti. I smisla. Kako će to izgledati za ljude za 10 000 godina nemoguće je znati.

Da li je Program, Matrica, zapravo Bog je pitanje koje me najviše mučilo. Naime, Bog je svemoćan, sveprisutan i našem umu zapravo nezamisliv a prije svega UNIVERZALAN. Religija je strahovito moćna, dakle duboko usađen dio Programa u ljudima. Svi udarci koje prima i osporavanja jedva da je malo zatresu. Kako je najviše božanstvo univerzalno postavlja se pitanje otkuda bogovi u različitim oblicima, utjecajima na ljude, raznim ciljevima opisanima u drevnim spisima, neki čak koji negiraju postojanje samih sebe kao u budizmu, na primjer?

Strastveno sam istraživao (zbog toga nada koju sam polagao u dr Raymonda Moodya za pokus koji sam spomenuo u ranijem tekstu) kroskulturalni fenomen u kojemu bi se neko božanstvo iz jedne religije za vrijeme „kliničke smrti“, ekstremne situacije, ukazanja, molitve, totalne relaksacije, koncentracije ili na bilo koji drugi način manifestiralo nekome iz sasvim druge, geografski udaljene religije. Ili tradicije. Nisam našao među stotinama svjedočanstava nijedan takav vjerodostojni primjer, osim par objektivno nategnutih priča. Svako svoga Boga ima. Jer sve u ovom svijetu postoji s nekim razlogom, kao stepenica prema konačnom cilju.

Program nas je razapeo između sumnje i utjehe. Sumnje da li smo u životu krenuli najboljim putem i utjehe da će se ta Inteligencija izvan Vremena i Prostora pobrinuti za nas.

Imamo li slobodnu volju? Imamo. Do jedne granice. Trebamo zaviriti iza zavjese blokada na putu prema Izvoru. One su dijelom formirane genetskim potencijalima koji ne moraju ali mogu postati stvarni u ovom svijetu i vanjskim okolnostima kojima smo izloženi u fazi sazrijevanja naše ličnosti. Prvi je, jako veliki korak, svjesnost da takove blokade uopće postoje. Drugi je razumijevanje da tu Stvarnost možemo kreirati ili barem korigirati sami a treći da se na taj Put uputimo. I vjerujemo samo vlastitom iskustvu.

Sve može čekati, osim potrage za Bogom – zadnje su riječi Bitla Georgea Harrisona – volite jedni druge...

Bez obzira tražite li ga u vjeri, među subatomarnim česticama ili u Polju čiste informacije i beskonačne Inteligencije.

Konačno, i veliki fizičar Werner Heisenberg je rekao: Kada sam počeo tragati na površini materije bio sam ateist a na dnu sam našao Boga..