Piše: dr. Semir Osmanagić

10. januar 2016.

Peloponez, Grčka

Na zapadnoj obali (polu)otoka Peloponeza u Grčkoj, u podnožju planine Kronion, nalazi se jedna od najznačajnijih lokacija antičkog svijeta: Olimpija.

Olimpija je mjesto rođenja i održavanja antičkih Olimpijskih igara. Ujedno je i sveto mjesto vrhovnog boga drevne Grčke – Zeusa. Danas se ovdje pali olimpijski plamen uoči održavanja modernih Olimpijskih igara.

Prema legendi, u Olimpiji se Zeus borio sa svojim ocem Kronusom kojega je pobijedio i preoteo tron. Kao uspomenu na ovu pobjedu, Zeus je odredio da započne tradicija sportskih Igara.

Prema drugoj legendi, kralj Enomaus iz Pise, primio je proročanstvo da će umrijeti od ruke vlastitog zeta. Stoga je odlučio da, kada mu je kćer Hipodameja odrasla, pokuša izbjeći njenu udaju. Potencijalne prosce je izazivao na utrku kočijama. Ukoliko bi pobijedili dobili bi ruku njegove kćeri, a ako bi izgubili bili bi pogubljeni. Trideset i tri prosca su izgubila utrku s kraljem. Pri tome nisu znali da je kralj koristio nevidljive konje. Kada se pojavio Pelops, njegova kćer se zaljubila do te mjere da je tražila od kraljevog kočijaša pomoć da kralj bude poražen. Šarafi su izvađeni iz kraljeve kočije, točak se otkačio u prvom krugu, kralj je pao na zemlju i konji su ga vukli dok nije poginuo. Tako su se Hipodameja i Pelops vjenčali, a u njihovu čast je počelo održavanje Igara.

Tradicija Olimpijskih igara sobom je nosila puno više od sportskog natjecanja; to je bila čast, period mira, unutrašnja i vanjska borba sa samim sobom i perfekcionistički odnos prema vlastitom tijelu.

Premda se kao datum početka održavanja Igara uzima godina 776. prije nove ere, one su znatno starije. U antičkoj Grčkoj one su počele u čast mirovnog sporazuma između Sparte i Elisa, ali su im se ubrzo pridružili i ostali grčki gradovi-državice. Svi oni koji su poštovali ideju mira tokom održavanja Igara imali su šansu da se pridruže ovom natjecanju. U početku je trajanje mira bilo mjesec dana, kasnije se produžilo na tri mjeseca zbog velikog broja takmičara i obimnih priprema.

Običaj je bio da se atlete prirpemaju deset mjeseci u svojim gradovima i onda dolaze u Olimpiju gdje su svi imali iste uslove: od smještaja, ishrane, načina treninga. Igre su od jednodnevnih postale petodnevne. Prvi dan se polagala zakletva, svi takmičari i sudije zaklinjali su se da će poštivati pravila. Slijedile su utrke konja s kočijama i petoboj drugoga dana. Treći dan su bile utrke atletičara, a četvrti hrvanje i boks. Peti dan su dijeljene nagrade sa završnom ceremonijom.

Sve značajne ličnosti stare Grčke ostavile su svoj pečat u Olimpiji. Najčuveniji kipar i umjetnik Starog vijeka Fidija je autor goleme Zeusove statue visoke 13,5 metara. Koristio je samo zlato i bjelokost. Statua sjedećeg Zeusa, koja je bilo jedno od sedam antičkih čuda, prvo je nestala u IV stoljeću, zatim pronađena i djelomično bila prenesena u Konstantinopolj, ali i tamo je zapaljena i uništena.

Aleksandar Veliki se takmičio na Olimpijskim igrama, i mada nije bio pobjednik, zabilježio je dobar rezultat. Rimski car Neron je bio učesnik i to u utrkama konja s kočijama. Ispao je iz kočija u prvom krugu, ali se samoproglasio za pobjednika i poharao Olimpiju odnoseći brojne statue.

Platon i Aristotel su bili gosti na ovom pravougaonom stadionu koji je primao 45.000 posjetitelja. Tales iz Mileta je ovdje preminuo od srčanog udara izazvanog visokom temperaturom.

Takmičari su uvijek bili goli i bosi. Ženama, robovima i kriminalcima pristup nije bio dozvoljen.

Pobjednici bi dobijali maslinove grančice umjesto novca, ali bi zato po povratku u svoje gradove i sela bili doživotno slavljeni. Nisu više morali raditi, hrana im je bila osigurana.

Grci su održavali četverogodišnja Olimpijske igre tokom perioda od 1.200 godina. S jačanjem kršćanstva u okviru Rimskog carstva, dolazi do zabrane igara kao paganskog običaja. Prvo ih narušavaju osvajanja njemačkih plemena u Trećem stoljeću, zatim slijedi zabrana rimskog cara Teodosijusa u IV stoljeću, i na koncu u V stoljeću čitav grad biva zatvoren. Veliki zemljotres šalje grad ispod zemlje u VI stoljeću, i prekriva ga blato obližnjih rijeka.

Ponovo je Olimpija otkrivena 1776. godine; slijede arheološki radovi Francuza, te Njemaca u XIX stoljeću. Moderne olimpijske igre se prvi put održavaju u Ateni 1896. Dva svjetska rata ih prekidaju, ali se tradicija održala do danas.

Svečanost olimpijskog plamena datira od olimpijskih igara u Berlinu 1936. Hitler je tražio Zeusov oltar, kojega nije uspio naći. Zato je iskoristio Herin oltar, odakle je uz pomoć ogledala zapaljen plamen koji je donesen u Berlin. Ova tradicija olimpijskih baklji se zadržala evo već 80 godina.

Priča o Olimpijskim igrama nesumnjivo ima veliku vrijednost za povijest Peloponeza i čitavog svijeta. Gotovo je nevjerovatno da se jedna tradicija održala gotovo neprekidno 1.200 godina. Ona je sobom nosila periode mira i osjećaja časti i poštovanja.

Danas se dešava obrnuto. Igre su prekidane u posljednjih stotinu godina upravo zbog (svjetskih) ratova.

Nekada su učesnicima davane iste šanse i isti uslovi. Danas sve zavisi od toga ko ima više novca. Oni s više novca imaju i veće šanse za pobjedu.

Kompletna grčka tradicija dvanast bogova, sa Zeusom na čelu, se slavila u Olimpiji.

Nije tajna da se moderno društvo zasniva na grčko-rimskoj i nešto ranijoj babilonskoj tradiciji.

Međutim, pođemo li na put u prošlost, vidjećemo da se i u samoj Olimpiji, zatrla jedna druga tradicija. Naime, limitirana arheološka iskopavanja prikazuju prisustvo tumulusa i drugih građevina koje su čak dvije hiljade godina starije od prvih grčkih antičkih gradova. To je također doba kada su održavane Igre o čemu svjedoči stadion iz tog doba. To je vrijeme kada se poštivala Majka Zemlja – Gaia.

Od odnosa ljubavi prema Zemlji-Gaji, došlo se do novog doba, odnosa straha prema novim bogovima koje je predvodio Zeus, koji je ispaljivao gromove.

Od bogova do anti-bogova, od ljubavi do straha.

Naredni korak unatrag došao je s kršćanstvom, kada se novo paganstvo grčkih bogova, zamjenjuje biblijskom dogmom i instaliranjem straha i manipulacije.

Polusatna vožnja od primorskog Katakolona na obalama Jonskog mora do Olimpije vrlo je deprimirajuća. Nekada najplodnija zemlja u Grčkoj, danas je prekrivena tonama neodvezenog smeća, a masline i agrumi su zapušteni.

Na ulazu u Olimpiju, nedavni radovi njemačkih arheologa, prikazuju Gimnazijum, mjesto priprema sportista za Igre. Danas je ta riječ od simbola za perfekciju duha i tijela, postala simbolom impotentnog obrazovanja koji stvara nekreativne mlade kadrove.

Prve građevine Olimpije za material su koristile drvo. Slijedila je nepečena cigla. I jedno i drugo je vremenom nestalo, pretvorilo se u zemlju i prah. Ostali su samo kameni temelji,

Od ljepote drevnih hramova nije ostalo mnogo. A i oni su bili izgrađeni na mnogo starijim građevinama koje se danas ne iskopavaju, ne analiziraju, ne izučavaju.

Živimo u vrijeme anti-bogova, ali istina, u tragovima, ipak živi u mnogima od nas.