Piše: dr. Semir Osmanagić

Mamshit, pustinja Negev, Izrael, april 2016.

Nabateanci, suvereni pustinjski vladari, između Crvenog, Perzijskog, Mrtvog i Sredozemnog mora. Njihove karavane su putovale od Egipta, Omana i Jemena, do Perzije i Sirije, Arabije i Filisteje. Najčešće su završavali u luci Gaza, a odatle njihovi proizvodi brodovima ka probirljivim klijentima u Grčkoj i Rimu.

Više od dvije hiljade godina kasnije, Izraelci napokon dozvoljavaju Palestincima da 2016. ponovo počnu graditi luku na obali Gaze.

Nabateanci su bili istinski pustinjski beduini, nemirni nomadi, koji su srasli sa surovim uvjetima kamenih i pješčanih pustinja Arabije i Sinaja. Znali su kako doći do vode i sačuvati je daleko od očiju protivnika. Znali su gdje saditi rijetke biljke i kako se opskrbiti hranom. Cijenili su svoje artikle koje su prenosili karavanama koje se dostizale kolone od po 300 kamila. A njihovi proizvodi bili su rijetki i egzotični: začini iz zaleđa Indijskog mora, neobične tkanine i mirisni parfemi nepoznati zemljama helenističkog utjecaja.

Punski ratovi s prijelaza trećeg u drugo stoljeće prije nove ere, donosili su iscrpljujuće sukobe na Mediteranu između Rima, Kartagine i mnogih manjih zemalja. Borbe za Siciliju, Sardiniju, Korziku, Španjolsku, pobune Filipa u Grčkoj i italskih plemena u Italiji, držali su regiju u ratnoj atmosferi nekoliko decenija.

Rimski senat je tokom tri punska rata ustoličio svoju ulogu i legitimitet. Osim komandovanja, donio je niz zakona koji su pratili racionalizaciju resursa. Između ostalog, donijeli su zakon kojim se zabranjuje Rimljankama da kupuju.

Rat je završio, Rim je opustošio Kartaginu i zasuo je solju, preuzeo je ulogu suverenog vladara Sredozemlja. Ali, Senat i nakon okončanja rata nije ukinuo zakon o šopingu za lijepe i mode željne Rimljanke. Stoga su žene Rima izašle na ulice, opkolile Senat i tražile ukidanje zakona koji im zabranjuje da idu u kupovinu. Pritisnuti ultimatumom bijesnih žena, Senat ukida stari zakon.

Ponovo su kućnim budžetima zagospodarile žene.

Željne parfema i misterioznih mirisa, lijepih haljina i istočnih začina, počinje jagma za ovim proizvodima koji su dolazili sa istoka Mediterana. Najedanput, trgovina čiji su lanac kontrolirali Nabateanci, postaje razgranata i vrlo unosna. Sve više karavana se može vidjeti u arapskim pustinjama. Nabateanci su se brzo obogatili imajući monopol na proizvode koje su tražili stanovnici najveće metropole Starog svijeta – Rima.

Gradovi na pustinjskim međama bujaju.

Tradicionalna arheologija tvrdi da pustinjski beduini postaju kućeposjednici i zemljoposjednici. Podižu sjajne hramove, trgovačke centre, neuobičajenu arhitekturu širom Bliskog i Srednjeg Istoka.

Obišao sam dosta njihovih gradova u Egiptu, Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Izraelu, Palestini… Moram priznati da mi je teško naći zajednički nazivnik između nekoliko stilova gradnje.

Svakako najpoznatiji grad koji se pripisuje Nabateancima je Petra, kompleks hramova u klancima Jordana.  Ne mogu zamisliti beduine na skelama koji vajaju prekrasne ukrasne kamene stubove. Ali, mogu zamisliti da se ispred tih hramova odvijao veliki dnevni trgovački promet. Isto tako, ne sumnjam da su mnogobrojne vještačke pećine koristili za stanovanje i kao grobnice.

Na sjeverozapadu Saudijske Arabije, blizanac Petri je grad Mada-in Saleh. Međutim, za razliku od jordanske ljepotice, tamo turista nema, a niti arheoloških iskopavanja. Zapravo, imao sam sreću da budem gost Vlade Saudijske Arabije i posjetim taj “zabranjeni grad” nad kojim postoji fetva da ga se ne smije posjećivati jer pripada paganskim graditeljima.

Dahab, na egipatskoj strani Sinaja, na obalama Crvenog mora, je jedna od strateških lokacija beduina. Njihovih nastambi više nema, tek pokoja kamila se može vidjeti uz ovaj, danas, turistički grad.

U aprilu 2016. posjetio sam Mamshit, drevni grad Nabateanaca u izraelskoj pustinji Negev. Grad je bio na raskrsnici drevnih puteva i karavana koje su se kretale između Petre i Gaze, Mrtvog mora i Hebronskih planina.

Nabateanci su se, na prijelazu dva milenija, od vremena računanja prije i poslije Krista, toliko obogatili da su Rimljani morali nešto poduzeti. I naravno, u skladu s tradicijom, odlučili su se na ono što su najbolje znali: osvajanje. Nabateansko kraljevstvo postaje rimskom provincijom (”Petra provincija”). Bogati beduini počinju kopirati Rimljane, osnivaju svoje gradove s cisternama, prenoćištima, pijacama, palačama, kamenim rezidencijalnim kućama.

Mamshit je odličan primjer za srednje i pozno razdoblje Nabateanaca koji su živjeli pod Rimom. Neočekivano, usred kamene pustinje, iznikao je kameni grad, s vrhunskom gradnjom. Najveća zgrada ima više od 2000 kvadratnih metara, očigledno je pipadala bogatašu. Sjajne freske i trodimenzionalni kipovi na zidovima još uvijek su vidljivi.

Zeev me pozvao na subotnji ručak kod svoje sestre u Tel Avivu. Već mi je ranije najavio da će mu biti prisutna familija, s ocem i majkom na čelu. Otac Yehushua Ben Arie je osnivač i dugogodišnji rektor Hebrejskog univerziteta u Jeruzalemu. Majka mu je vodeći arheolog u Izraelu. Na ručku ih je bilo petnaest i naš dogovor je bio da ovaj put ne pričamo o bosanskim piramidama. Međutim, prvo pitanje koje sam primio bio je od snahe mog domaćina koja reče da je u jednom magazinu upravo pročitala priču o bosanskim piramidama i onda je išlo pitanje da li su one stvarne…

Upravo je Hebrejski univerzitet iz Jeruzalema započeo prva sistematska arheološka iskopavanja u Mamshitu 1956. Pet decenija kasnije, ona su rezultirala proglašenjem Memshita i čitave rute začina i mirisa UNESCO zaštićenom zonom koja se proteže dužinom od 2400 km.