Dr.sci. Semir Osmanagić

Inostrani član ruske Akademije prirodnih znanosti

Voditelj projekta istraživanja bosanskih piramida

Jedan podzemni labirint u Visokom, tri evropske Laboratorije, četiri drevne kulture i šest uzoraka organskog materijala

ŠEST RADIOKARBONSKIH ANALIZA ODREDILO STAROST PODZEMNOG LABIRINTA "RAVNE" U VISOKOM

Fondacija je 2005. otkrila da se ispod piramida u Visokom nalazi podzemna mreža tunelskih prolaza i prostorija. Nekoliko stotina metara tunelskog pravca koji vodi ka Bosanskoj piramidi Sunca je očišćeno i podgrađeno za posjete desetine hiljada turista u periodu 2005-2010.

U podnožju zidova tunela su otkriveni organski materijali, a u bočnim prolazima stalaktiti i stalagmiti čija se starost može odrediti radiokarbonskim metodama. Šest uzoraka je poslano u tri vodeće evropske laboratorije u Švedskoj, Njemačkoj i Poljskoj.

Mreža podzemnih tunela je napravljena u konglomeratnim slojevima koji su se taložili desetinama hiljada godina. U zidu konglomerata je 2007. pronađen komad drveta dimenzija 35x18x12cm. Jednom uzorku je određena starost na Odjeljenju radioizotopa Instituta za fiziku Šleskog univerziteta u Gliwicama (Poljska). Načelnica Odjeljenja dr. Anna Pazdur je potpisala Izvještaj u kome je procjenjena starost od 34.000 godina (+/- 1.500 godina). Dr. Pazdur je objavila ovu vijest na pres konferenciji tokom Prve međunarodne naučne konferencije o Bosanskoj dolini piramida u augustu 2008.

Drugi uzorak istog drveta je analiziran na Leibnitz Laboratoriji za radiometrijsko datiranje i istrazivanje stabilnih izotopa na Christian-Albrecht Univerzitetu u njemackom Kielu i procjenjena je starost od 30.600 godina (+540 / - 510 godina).

Na taj način je određen početak procesa stvaranja konglomerata na više od 30.000 godina. Pošto su ispod konglomearata pronađeni megalitni blokovi pješčara, koji su doneseni na ovu lokaciju, logično je bilo zaključiti da prva kultura u ovom području datira iz paleolitskog perioda. To se u potpunosti poklapa s novim rezultatima antropološke genetike koji prvi imigracijski val homo sapiensa prema balkanskom tlu smještaju u period od 30.000 - 35.000 godina u prošlost.

Slijedeća serija analiziranih materijala pronađena je u bočnim prolazima. Riječ je o stalagmitima i stalaktitima. Oni su nastali u već postojećim tunelima. Nakon nestanka graditelja tunela pojedine sekcije podzemnih prolaza su kolapsirale. U tim obrušenim dijelovima nastajali su stalaktiti i stalgmiti.

Uzorak stalagmita iz prvog bočnog prolaza, na udaljenosti od 25 metara od ulaza, je procjenjene starosti od 5.080 godina (+/- 75 godina) u Institutu za fiziku Šleskog univerziteta u Gliwicama, dok je uzorak stalaktita pokazao starost od 3.560 godina (+/- 65 godina). Tako je određena minimalna starost tunela: više od 5.000 godina! Stalagmiti su se mogli stvarati samo u postojećim šupljinama, odnosno prolazima. Na ovaj način tunelski kompleks u Visokom daleko premašuje po starosti ostale kulture na tlu BiH iz prošlosti: i srednjevjekovnu bosansku državu (900 godina), i antički Rim (2.000 godina), antičku Grčku (2.500 godina), Ilirska plemena (2.800 godina) i Butmirsku kulturu (4.600 godina). Stoga predstavlja sasvm novo i senzacionalno otkriće u globalnim razmjerama.

Pronađeni su i dokazi za postojanje treće kulture. Njihovi pripadnici su zatvorili sve tunelske prolaze i ispunili ih rječnim šljunkovitim materijalom. Na svakoj raskrsnici su napravili zidove koji su sastavljeni od riječnih oblutaka. Prethodno su sistematski očistili sve tunelske prolaze i prostorije od alata, kostiju i ostalih arheoloških artifikata koji su pripadali graditeljima tunela.

U podnožju zidova tunela tim Fondacije je pronašao ostatke vatrišta. Uzorci organskog materijala su poslani na radiokarbonsku analizu u Švedsku i Poljsku. Laboratorija za ispitivanje starosti Univerziteta u Upsali (The Angstrom Laboratory) utvrdila je da je organski uzorak pronađen u avgustu 2009. na udaljenosti 180 metara od ulaza star 3.091 godinu (+/- 111 godina).

Testiranja drugog uzorka pronađenog u ljeto 2008. su obavljena AMS (Accelerator Mass Spectrometry) metodom na Institutu za fiziku Šleskog Univerziteta u Gliwicama. Tokom AMS datiranja istraživaci putem spektometra broje sve C14 atome za razliku od klasičnih metoda koje broje samo C14 atome koji su u stanju raspada. Stoga je AMS metoda preciznija, ali i skuplja. Obavljeno istraživanje u ovom uglednom poljskom laboratoriju je pokazalo da je riječ o organskom materijalu starom 4.610 godina (+/- 35 godina).

Na ovaj način smo došli do zaključka da su podzemne tunele u Visokom povremeno posjećivali i pripadnici neolitske kulture u razdoblju između 3.000-4.600 godina.

Prema tome šest radiokarbonskih datiranja potvrđuju da su na teritoriji središnje Bosne i Hercegovine svog traga ostavile barem četiri kulture:

(1)   Najstarija, paleolitska kultura koja je prenosila megalitne blokove i postavljala ih iznad podzemnih vodenih tokova, starija od 30.000 godina;

(2)   Graditelji piramida i tunelskog kompleksa, ujedno i najrazvijenija kultura, starija od 5.000 godina, a znatno mlađa od 30.000 godina;

(3)   Kultura koja je zatvarala tunelske prolaze, sposobna da prenosi velike količine materijala, mlađa od 5.000 godina;

(4)   Povremeni neolitski korisnici ulaznog dijela tunelskog kompleksa, u periodu 3.000-4.600 daleko u prošlost

Stručni tim Fondacije „Arheološki park: Bosanska piramida Sunca" vrlo pažljivo njeguje multidisciplinarnost i naučni pristup u projektu istraživanja Bosanske doline piramida. Tokom pet arheoloških sezona (2005-2010) u istraživanju su uključeni najugledniji svjetski naučni instituti, obrazovne institucije i pojedinci-istraživači. S takvom praksom, Fondacija će nastaviti i ubuduće.

Prije nekoliko godina sam primjetio da u meditaciji, odnosno procesu nenapornog držanja pažnje na unutrašnjem ekranu u visini točke između obrva, opažam izviranje sjećanja iz dubina svijesti, ali događaja koji se - nikada nisu dogodili. To snažno i uvjerljivo sjećanje pomalo je otkrivalo da moj um ne memorira samo iskustva vanjske stvarnosti već i one događaje koji su se mogli dogoditi. Ignoriranjem takvih sjećanja i vraćanjem na prvobitni objekt meditacije pokazalo se da su ona prolazna i nakon nekog se vremena otkrivaju kao sloj iluzije nakon koje dolazi neka druga iluzija koja opet prolazi, da bi se pokazalo da je neka Istina kako je mi volimo zvati zapravo dinamična, stalna i neuhvatljiva mijena.

U svijetu duhovnog sve to ima logike, ali u ovoj gruboj vanjskoj realnosti nam nekako izgleda nevjerojatnim da se možemo sjećati nečeg što se nikada nije dogodilo.  Ipak, jedno me nevjerojatno iskustvo u tom stavu temeljito pokolebalo, a kako sam ga podijelio s više ljudi, došao sam do zaključka da je tzv. sindrom lažnog sjećanja moguć i na razini kolektivne svijesti!

Piše: dr. Semir Osmanagić

Tuzigot nacionalni spomenik (Tuzigoot National Monument) nalazi se na sjeveroistoku američke savezne države Arizona. Južno od grada Flagstaff, a nedaleko od gradića Cottonwood, smješteni su ostaci naselja Sinagua indijanaca. Procjena je da je Tuzigoot u vrijeme procvata bio dom za 250 ljudi u 110 prostorija. Pojedine stambene cjeline su dostizale dvi ili tri sprata. Imali su malo ili nimalo prozora, što znači da je ulaz bio preko krova, putem ljestvi. Masivni zidovi su građeni od kamena, a kao vezivo je koršstena glina ili blato. Tuzigot je jedino arheološki obrađeno naselje od njih 40 koliko ih ima u dolini Verde (Verde Valley).

Bazirano na uzorcima drveta, pronađenim na lokaciji, pretpostavlja se da je Tuzigot bio naseljen od 12.-15 stoljeća (1125.-1400. CE). Smješten je na manjem uzvišenju koje ima tri trokutaste stranice. Tuzigot ima komandnu poziciju u dolini Verde. Prema sjeveru je pogled na Sycamore kanjon, ka jugu i zapadu je rijeka Verde, a na horizontu su vidljivi kanjoni i doline. Ime koje se danas koristi je iz jezika Apači indijanaca (tu-zigoot – “iskrivljena voda”, a prema geometriji obližnjeg jezerceta Peacks).

Lokacija je bila zaboravljena od XV stoljeća do 1933. kada dva studenta arheologije Louice Caywood i Edward Spicer, sa University of Arizona, započinju iskopavanja. Nakon što su sa svojim timom otkopali četiri hiljade kubika zemlje i dvadeset hiljada kubika građevinskog materijala, počeli su se pojavljivati ostaci naselja. Slijedio je dvogodišnji proces rekonstrukcije: djelomično su obnovljeni zidovi i nekoliko prostorija. Korištene su savremeni građevinski materijali, uključujući cement i malter.

Historičari ovo naselje povezuju s kulturom Sinagua. Nazivaju ih “pueblo ljudima” ili “pueblo indijancima”. Sinagua su se prostirali od sjevera Arizone, danasnjeg Flagstaffa, do juga ove države, danasnjeg Phoenixa. Ime “Sinagua” je dao arheolog Harold Colton po ugledu na stariju špansku kovanicu za ovaj kraj (sine agua – bez vode). Špancima nije naime bilo jasno da obližnji vijenac planina “San Francisco Peaks” nema rijeka kao što je to bio slučaj u njihovoj zemlji.

Ovo su uobiičajeni podaci koje turist može naći na lokaciji, čuti od vodića ili pročitati u brošurama.

Činjenica je da 1425. godine posljednja lokacija koja pripada ovom kulturnom krugu, Montezuma Castle, bila napuštena.

Nema potomaka ove kulture. Ne znamo njihovo pravo ime, niti izgled, navike, duhovna ubjedenja, imena naselja. Danas ih zajednickim imeniteljem zovu “indijancima” mada oni nisu bili indijanci. Nekoliko klanova naroda Hopi, koje obitava u blizini, smatra da vuku porijeklo od ove kulture.

Na vrhu naselja smještena je i najveća terasa nalik tornju. Pravougaonog je oblika, izgrađena od masivnih zidova. Nema krova. Četiri ugla ove terase orijentisana su nepogriješivo prema stranama svijeta. O ovom astronomskom položaju brošure niti enciklopedijske reference ne govore ništa.

Slično kao i Anasazi, tako je i ova kulturna oaza prestala da živi prije dolaska španjolskih konkvistadora.

I otišla u zaborav.