24. maja 2006. dobio sam e-mail poruku pod naslovom “Dr. Robert M. Schoch - Geologist and colleague of mine”. Pisala mi je Colett Dowell, za sebe tvrdeći da je “doktor naturopatologije”. U pismu objašnjava da je Robert Schoch doktorirao geofiziku, da predaje na bostonskom univerzitetu, da je stekao slavu pišući o sfingi u Egiptu i podvodnim Yonaguni monumentima na dnu Pacifika te da je poznat kao osoba koja se suprotstavlja dogmama oficijelne nauke. Predlaže da ih Fondacija pozove u Visoko, plati put, a spavati mogu i “u šatorima na zemlji”.

Poznato je da je Fondacija otvorena za dolazak svih stručnjaka i predstavnika “službene” naučne misli, te nekonvencionalnih i alternativnih istraživača. Ali, uvijek, pod dva uslova: da se koriste nedestruktivne metode te da se rezultati istraživanja i analiza podijele s Fondacijom kako bi ih mogli učiniti dostupnim javnosti.

Dva mjeseca kasnije, par Schoch-Dowell je došao u Visoko.

Dr. geofizike Robert Schoch i dr. naturopatologije (?) Colett Dowell su proveli desetak dana u Visokom. To je bila naša prva arheološka sezona, započeli smo s istraživanjima na nekoliko lokacija. Prvih sedam dana sam bio s njima, a nakon mog odlaska iz Visokog, preuzela ih je geologinja Nađa Nukić.

Tokom naših diskusija, Schoch mi je sugerirao da osnujemo “geološko-arheološki park” jer ima dosta kulturnih slojeva i bogatstvo geologije na ovom terenu.

Prilikom naše posjete Sarajevu, veliki broj ljudi mi je prilazio na ulici, čestitajući na projektu, sa željom da otkriće bosanskih piramida donese pozitivan preokret u razvoju ekonomije zemlje. Colett i Schoch su bili iznenađeni kako me veliki broj ljudi prepoznaje i prokomentirali su da i “Schocha svi znaju u američkim gradovima”.

Tokom mog trodnevnog odsustva geologinja Nukić je govorila Schochu kako je dr. Smailbegović pronašao strelice na vrhu Bosanske piramide Sunca i procjenio njihovu starost na 5.000 godina. Takođe, rekla mu je da su na novopronađenom megalitu K-1 u podzemnom labirintu “Ravne” radnici uklesali simbole kako bi izgledalo da imamo vrlo staru pismenost. Ove “važne informacije” je predstavila Schochu kao tajnu, moleći ga da meni ništa ne kažu, jer će, navodno, ostati bez posla.

Nakon odlaska u SAD, Colett i Schoch su mi poslali nekoliko e-mail poruka tražeći da im pošaljem dodatni novac (za režije i kiriju dok su bili odsutni iz svojih apartmana, za lijekove, za honorar, itd.). S obzirom da to nije bio prvobitni dogovor, traženi novac nisu ni dobili.

Ali zato je na njihovim web portalima, od tog momenta, započeo napad na projekt istraživanja piramida u BiH i na mene lično. Taj napad traje i dalje i Schoch i danas koristi svaku priliku da istakne kako je “Osmanagić započeo projekt zbog svog budućeg angažmana u politici”(?) i “želje da se obogati”(?)) i da je taj projekt “doživio fijasko” te da su u Visokom “samo geološki/prirodni fenomeni”.

Prilikom susreta s Grahamom Hancockom, vodećim svjetskim nekonvencionalnim istraživačem drevnih civilizacija, saznao sam slijedeće: Hancock je godinama istraživao podvodne gradove na dnu Pacifika između Japana, Tajvana i Kine. O tome je objavio i knjigu “Underworld”. Jednom prilikom mu se pridružio i Schoch koji nije imao nikakvog iskustva u podvodnom ronjenju. Zapravo, Schochu su pomagala dvojica japanskih ronilaca da se ne uguši i za vrijeme ronjenja Schoch je više vodio računa kako da dođe do daha, a ne o onome što se nalazi na dnu Pacifika. Kasnije je Schoch vrlo samouvjereno govorio kako nema vještačkih monumenata na dnu Pacifika i kako je tamo sve prirodno.

Fenomen kamenih kugli je globalni prahistorijski fenomen. Materijali koji su korišteni za obradu su uvijek bili izuzetno čvrsti, kao što je to granit u Kostariki ili Bosni, odnosno vulkanski kamen u Meksiku ili Uskršnjem Otoku.

U centru Tirane (Albanija), u Geološkom zavodu, nalazi se kamena kugle promjera 125 cm i procjenjene mase od 7,5 tona. Materijal je vulkanski s visokim procentom željezne rude. Oblik je pravilna sfera.

Kugla je pronađena u sjevernoj Albaniji prilikom gradnje puta. Uz ovu bilo ih je još nekoliko ali su tokom radova oštećene.

Pronalazač bosanskih piramida i istraživač fenomena kamenih kugli u čitavom svijetu dr. Semir Osmanagić je pozvao albansku naučnu javnost, kroz Akademiju nauka te Geološki zavod, da zaštiti i izučava ovaj prahistorijski fenomen.

U službenoj posjeti Indoneziji boravio je voditelj projekta istraživanja bosanskih piramida dr. Semir Osmanagić od 12.-16. maja 2014. Cilj njegove posjete bio je da sa indonežanskim naučnicima istraži lokaciju Gunung Padang kao potencijalnu piramidu.

Njegov domaćin u zapadnom dijelu otoka Jave bio je pronalazač potencijalne piramide geolog dr. Danny Hilman. On ga je upoznao s historijatom arheološke lokacije Gunung Padang te četiri kulturna sloja koja su pronađena geofizičkim mjerenjima. Primjenio je metode geoelektričnog, geomagnentog i GPR snimanja.

Prvi kulturni sloj je megalitna lokacija koja ima starost od 2.300 godina. Riječ je o najvećem megalitnom nalazištu u Jugoistočnoj Aziji. Druga lokacija je starosti od 7.000 godina i jasno pokazuje vještački vezivni materiijal između oblikovanih ploča vulkanskog kamena. Treća lokacija je starosti od 10.000 godina, a četvrta, prema posljednjim radiokarbonskim analizama, starija od 23.000 godina.

Unutar piramidalne građevine prekrivene zemljom, vegetacijom i mlađim kulturnim slojevima, dr. Danny Hilman je otkrio postojanje trouglastih komora, unutrašnjih tunela i vodenih tokova. Korišten je i sloj pijeska iz obližnje rijeke kao sloj građevine.

Začuđujuće su sličnosti između Bosanske piramide Sunca i Piramide Padang u Indonezije. Obje imaju geometriju piramide, korišten je lokalni materijal, identificirane su komore i unutrašnji prolazi, te vodeni tokovi. Bosanska piramida Sunca locirana je locirana iznad željezne ploče/rude, a indonežanska koristi vulkanski kamen (željezo) kao građevinski materijal. Željezo generira vlastitu elektromagnetnu energiju. Korišteni su materijali koji imaju konduktivna energetska svojstva. Kvarc u BiH i kvarcni pijesak u Indoneziji. Voda ima vrlo važnu ulogu, od generiranja elektriciteta do ljekovitih kvaliteta.

Impresioniran vidjenim, dr. Osmanagić je dao punu podršku kolegi dr. Hilmanu i njegovom timu te im predložio daljnje korake u razvoju projekta.