Piše: dr. Semir Osmanagić

Tuzigot nacionalni spomenik (Tuzigoot National Monument) nalazi se na sjeveroistoku američke savezne države Arizona. Južno od grada Flagstaff, a nedaleko od gradića Cottonwood, smješteni su ostaci naselja Sinagua indijanaca. Procjena je da je Tuzigoot u vrijeme procvata bio dom za 250 ljudi u 110 prostorija. Pojedine stambene cjeline su dostizale dvi ili tri sprata. Imali su malo ili nimalo prozora, što znači da je ulaz bio preko krova, putem ljestvi. Masivni zidovi su građeni od kamena, a kao vezivo je koršstena glina ili blato. Tuzigot je jedino arheološki obrađeno naselje od njih 40 koliko ih ima u dolini Verde (Verde Valley).

Bazirano na uzorcima drveta, pronađenim na lokaciji, pretpostavlja se da je Tuzigot bio naseljen od 12.-15 stoljeća (1125.-1400. CE). Smješten je na manjem uzvišenju koje ima tri trokutaste stranice. Tuzigot ima komandnu poziciju u dolini Verde. Prema sjeveru je pogled na Sycamore kanjon, ka jugu i zapadu je rijeka Verde, a na horizontu su vidljivi kanjoni i doline. Ime koje se danas koristi je iz jezika Apači indijanaca (tu-zigoot – “iskrivljena voda”, a prema geometriji obližnjeg jezerceta Peacks).

Lokacija je bila zaboravljena od XV stoljeća do 1933. kada dva studenta arheologije Louice Caywood i Edward Spicer, sa University of Arizona, započinju iskopavanja. Nakon što su sa svojim timom otkopali četiri hiljade kubika zemlje i dvadeset hiljada kubika građevinskog materijala, počeli su se pojavljivati ostaci naselja. Slijedio je dvogodišnji proces rekonstrukcije: djelomično su obnovljeni zidovi i nekoliko prostorija. Korištene su savremeni građevinski materijali, uključujući cement i malter.

Historičari ovo naselje povezuju s kulturom Sinagua. Nazivaju ih “pueblo ljudima” ili “pueblo indijancima”. Sinagua su se prostirali od sjevera Arizone, danasnjeg Flagstaffa, do juga ove države, danasnjeg Phoenixa. Ime “Sinagua” je dao arheolog Harold Colton po ugledu na stariju špansku kovanicu za ovaj kraj (sine agua – bez vode). Špancima nije naime bilo jasno da obližnji vijenac planina “San Francisco Peaks” nema rijeka kao što je to bio slučaj u njihovoj zemlji.

Ovo su uobiičajeni podaci koje turist može naći na lokaciji, čuti od vodića ili pročitati u brošurama.

Činjenica je da 1425. godine posljednja lokacija koja pripada ovom kulturnom krugu, Montezuma Castle, bila napuštena.

Nema potomaka ove kulture. Ne znamo njihovo pravo ime, niti izgled, navike, duhovna ubjedenja, imena naselja. Danas ih zajednickim imeniteljem zovu “indijancima” mada oni nisu bili indijanci. Nekoliko klanova naroda Hopi, koje obitava u blizini, smatra da vuku porijeklo od ove kulture.

Na vrhu naselja smještena je i najveća terasa nalik tornju. Pravougaonog je oblika, izgrađena od masivnih zidova. Nema krova. Četiri ugla ove terase orijentisana su nepogriješivo prema stranama svijeta. O ovom astronomskom položaju brošure niti enciklopedijske reference ne govore ništa.

Slično kao i Anasazi, tako je i ova kulturna oaza prestala da živi prije dolaska španjolskih konkvistadora.

I otišla u zaborav.

Piše: dr. Semir Osmanagić

Malo poznato, ali najznačajnije i najveće nalazište petroglifa kulture Sinagua je na lokaciji “V-bar-V ranča” u centralnoj Arizoni. Petroglifi su, inače, uklesanja u kamenu i ima ih posvuda na svijetu.

Do 1994. rančeri su držali ovu lokaciju i čuvali petroglife od vandalizma, kada su ih prepustili Nacionalnoj direkciji šuma. Ovo je najbolje očuvana lokacija s petroglifima, ali još uvijek nije proglašena nacionalnim spomenikom.

Ukupno je 1.032 uklesanja, na 16 kamenih panela. Najčešći je zoomorfni motiv: zmije, kornjaće, kojoti, jeleni i antilope. Slijede antropološki petroglifi, te geometrijski oblici, prije svega spirale, krugovi i mreže.

Vidljvio je da svi petroglifi pripadaju istom stilu. Nema preklapanja, niti kasnijih uklesanja. Ista im je dubina, jednako su udaljeni jedni od drugih. Zaključak: nastali su svi u isto vrijeme, od jednog autora.

Pretpostavlja se da su autori petroglifa kultura Sinagua, koja je bila u ovom regionu od XII-XV stoljeća. S obzirom na blizinu rijeke, predio je bogat vegetacijom i ne čudi prisutnost ljudi.

Zvanične informacije su vrlo šture u objasnjenju petroglifa i njihovom stvarnom značenju. Zbilja, nije lako protumačiti ideje davnašnjih autora izražene u smbolima. A pogotovo ako su one astronomskog karaktera. Tada ih zvanična nauka i ne želi prihvatiti kao takve.

Na glavnom kamenom panelu, omanjoj litici, postoji geološko raspuknuce. U njemu su čvrsto uglavljena dva kamena. Oni daju sjenu na kamenom panelu, koja se kreće kako se pomjera sunce na horizontu. Odmah u nastavku se nalaze obrađena udubljenja u kamenom zidu, koja nalikuju na putanje planeta Sunčevog sistema. Većina piktoglifa je smještena u donjem dijelu ove stijene.

Prateći sjenu ova dva kamena tokom dvvanaest mjeseci godišnje, može se zaključiti da piktoglifi upravo odgovaraju sunčevim mjenama i opisuju glavne astronomske i agrikulturne aktivnosti. Naime, simbol za sunce biva prekriven sjenom tokom ljetnog solsticija, a u okviru pravougaone sjene su aktivnosti koje se tada odvijaju. Isto važi i za ekvinocije, periode sjetve, mjesece kada se održavaju najznačajniji rituali, sezone lova na različite životinje, periode različite energetske snage Majke Zemlje.

Najedamput, pred nama oživi ovaj kalendar u litici. Ispred nas su zapisani svi mjesečni događaji koji se ponavljaju iz godine u godinu.

I kao da se pred nama ukazuju ruke šamana koji je budno pratio približavanje različitih perioda važnih za njegove sunarodnjake.

Piše: dr. Semir Osmanagić

Visoko u udubljenju u litici izgrađen je apartmanski kompleks koji je danas poznat pod imenom “Montezuma Castle” (Montezumin zamak). Lociran je u središnjoj Arizoni, u oblasti koju je nekad naseljavala kultura Sinagua.

Krečnjacke litice se pružaju kilometrima, a u njima su svoje skrovište i dom pronašli pripadnici davno nestale kulture. Nastanjivali su ovo područje od 1.150. do 1425. godine i onda netragom nestali.

Došli su Španjolci, pronašli ovaj apartmanski kompleks na pet spratova i nazvali ga po Aztečkom vladaru Montezumi Drugom. Zbog lokacije visoko u liticama prozvali su ga zamkom.

Naravno ni jedno ni drugo nije tačno. Naime, Montezuma Drugi je vladao na meksičkim prostorima stotine godina nakon gradnje ovog kompleksa, a 40 godina nakon što je potpuno napušten. Ali, nije slučajno što ime nije promjenjeno ni danas. (Treba skriti korijene jedne kulture.)

Naselje se sastoji od dvadeset prostorija, povrsine 370 kvadratnih metara, na pet spratova. Za igradnju apartmanskog kompelksa na visini od 27 metara, bez prilanog puta, 15 metara udaljenog od strmog vrha, bila je potrebna vrhunska građevinska vještina i inžinjerska znanja.

S obzirom da je uvučen u liticu, apartmanski kompleks je zaštićen od atmosferilija i kao takav je postao najbolje očuvani kompleks u liticima koje su gradile kulture na tlu SAD, a prije svega na jugozapadu ove zemlje.

Uprkos teškoj dostupnosti i lakoj branjivosti, arhitektonski stil ovog naselja ne odstupa od drugih naselja ove kulture. Rijetki i uski prozori, bez vrata. Ulaz je uvijek s krova. Za kretanje između pet spratova su bile potrebne ljestve.

Prozori s čeone strane imaju astronomsku orijentaciju i prate kretanje sunca za vrijeme solsticija i ekvinocija. Orijentacija im je južna i zapadna, što znači da su orijentisani ka zalasku sunca.

Ispod naselja je plodna dolina Beaver Creck s rijekom Verde koja je omogućavala cvat poljoprivrednih kultura. Kao građevinski materijal za ovo permanentno naselje su služili komadi krečnog kamena kojih je bilo u izobilju, a kao vezivo je korištena glina i blato. Noseće konstrukcije su od tvrdog Sycamore drveta, karakterističnog za Arizonu.

U kompleksu od 20 soba je vjerovatno živjelo 30-50 ljudi. Međutim, u blizni se nalaze ostaci još nekoliko nastambi tako da je vjerovatan broj stanvonika dostizao stotinjak ljudi.

Kao i ostala naselja širom jugozapada SAD, i Montezuma Castle je iz nepoznatih razloga napušten oko 1425. godine.