Tokom boravka na istraživačkoj konferenciji: “Rtanj - drevna piramida ili remek djelo prirode” održanoj u Turističko-ugostiteljskom kompleksu “Rtanj”, općina Boljevac (Srbija) od 15.-19. augusta, dr. Semir Osmanagić je iznio mišljenje o Rtnju, a na osnovu terenskih observacija, upoznavanja s dosadašnjim istraživanjima i dostupne literature uključivo satelitske i geodetske mape.

Osmanagić je prvo ustvrdio da su postojeće definicije o piramidama, koje se zasnivaju na ideji da su “egipatske četverostrane piramidalne građevine grobnice“, a da su  “mezoamerički stepenasti hramovi mjesta žrtvovanja i ceremonija“, nepotpune i netačne.

Piramidama treba šira definicija koja će utvrditi da je riječ o građevinama koje imaju piramidalnu geometriju s tri, četiri ili više trouglastih strana. Dva su primarna kriterija koje piramide, kao antropološki fenomen, moraju zadovoljavati: pravilna geometrija i građevinski materijal. Sekundarni kriteriji obuhvataju: orijentaciju prema stranama svijeta, postojanje unutrašnjih prolaza i komora, arheoastronomske elemente, postojanje podzemnih tunela te prisustvo sakralne geometrije u izgradnji ovih kompleksa.

Četverostrane piramide, u geometrijskom smislu, moraju ispunjavati pravilo jedanaest pravih linija (četiri brida, četiri stranice na osnovi, dvije jednake dijagonale i visina). Trostrane piramide bi trebale imati sedam pravih linija. Rtanj ima samo tri od sedam pravih linija te stoga ima nepotpunu geometriju piramide. Postojanje pravih linija (bridova) treba da potvrdi i Geodetski zavod Srbije ili neka druga relevantna institucija. Ukoliko se potvrdi postojanje bridova, to bi moglo da znači da je ovdje  riječ o fenomenu kojeg treba istražiti i geološki objasniti.

U pogledu građevinskog materijala on izostaje na Rtnju. Ovo je krečnjački masiv, s povremenim slojevima dolomita, gline i pješčara. Nema vidljivog antropogenog djelovanja.

Iako Rtanj ne ispunjava primarne antropološke kriterije da se nazove piramidom, on zaslužuje posebnu pažnju. Naime, Rtanj ima trostrani piramidalni završetak koji se zove Šiljak. Prema preliminarnim mjerenjima u okviru Centra za istraživanje i ekologiju “Duh Rtnja” Šiljak i susjedni vrhovi imaju određenih pravilnih geometrijskih vrijednosti. Neka istraživanja ukazuju na mogućnost da unutar Rtnja postoje šupljine i prolazi. Ako se to  potvrdi terenskim radom onda bi ovaj masiv mogao dobiti sasvim novu dimenziju.

Takođe, ako ovakve geometrije mogu uzrokovati nastanak određenih elektromagnetnih fenomena, istraživanje Rtnja bi s tog aspekta bilo izuzetno zanimljivo.

Daljnja istraživanja na ovoj lokaciji mogu dovesti do toga da Rtanj postane motor razvoja turizma u ovom dijelu Balkana.

24. maja 2006. dobio sam e-mail poruku pod naslovom “Dr. Robert M. Schoch - Geologist and colleague of mine”. Pisala mi je Colett Dowell, za sebe tvrdeći da je “doktor naturopatologije”. U pismu objašnjava da je Robert Schoch doktorirao geofiziku, da predaje na bostonskom univerzitetu, da je stekao slavu pišući o sfingi u Egiptu i podvodnim Yonaguni monumentima na dnu Pacifika te da je poznat kao osoba koja se suprotstavlja dogmama oficijelne nauke. Predlaže da ih Fondacija pozove u Visoko, plati put, a spavati mogu i “u šatorima na zemlji”.

Poznato je da je Fondacija otvorena za dolazak svih stručnjaka i predstavnika “službene” naučne misli, te nekonvencionalnih i alternativnih istraživača. Ali, uvijek, pod dva uslova: da se koriste nedestruktivne metode te da se rezultati istraživanja i analiza podijele s Fondacijom kako bi ih mogli učiniti dostupnim javnosti.

Dva mjeseca kasnije, par Schoch-Dowell je došao u Visoko.

Dr. geofizike Robert Schoch i dr. naturopatologije (?) Colett Dowell su proveli desetak dana u Visokom. To je bila naša prva arheološka sezona, započeli smo s istraživanjima na nekoliko lokacija. Prvih sedam dana sam bio s njima, a nakon mog odlaska iz Visokog, preuzela ih je geologinja Nađa Nukić.

Tokom naših diskusija, Schoch mi je sugerirao da osnujemo “geološko-arheološki park” jer ima dosta kulturnih slojeva i bogatstvo geologije na ovom terenu.

Prilikom naše posjete Sarajevu, veliki broj ljudi mi je prilazio na ulici, čestitajući na projektu, sa željom da otkriće bosanskih piramida donese pozitivan preokret u razvoju ekonomije zemlje. Colett i Schoch su bili iznenađeni kako me veliki broj ljudi prepoznaje i prokomentirali su da i “Schocha svi znaju u američkim gradovima”.

Tokom mog trodnevnog odsustva geologinja Nukić je govorila Schochu kako je dr. Smailbegović pronašao strelice na vrhu Bosanske piramide Sunca i procjenio njihovu starost na 5.000 godina. Takođe, rekla mu je da su na novopronađenom megalitu K-1 u podzemnom labirintu “Ravne” radnici uklesali simbole kako bi izgledalo da imamo vrlo staru pismenost. Ove “važne informacije” je predstavila Schochu kao tajnu, moleći ga da meni ništa ne kažu, jer će, navodno, ostati bez posla.

Nakon odlaska u SAD, Colett i Schoch su mi poslali nekoliko e-mail poruka tražeći da im pošaljem dodatni novac (za režije i kiriju dok su bili odsutni iz svojih apartmana, za lijekove, za honorar, itd.). S obzirom da to nije bio prvobitni dogovor, traženi novac nisu ni dobili.

Ali zato je na njihovim web portalima, od tog momenta, započeo napad na projekt istraživanja piramida u BiH i na mene lično. Taj napad traje i dalje i Schoch i danas koristi svaku priliku da istakne kako je “Osmanagić započeo projekt zbog svog budućeg angažmana u politici”(?) i “želje da se obogati”(?)) i da je taj projekt “doživio fijasko” te da su u Visokom “samo geološki/prirodni fenomeni”.

Prilikom susreta s Grahamom Hancockom, vodećim svjetskim nekonvencionalnim istraživačem drevnih civilizacija, saznao sam slijedeće: Hancock je godinama istraživao podvodne gradove na dnu Pacifika između Japana, Tajvana i Kine. O tome je objavio i knjigu “Underworld”. Jednom prilikom mu se pridružio i Schoch koji nije imao nikakvog iskustva u podvodnom ronjenju. Zapravo, Schochu su pomagala dvojica japanskih ronilaca da se ne uguši i za vrijeme ronjenja Schoch je više vodio računa kako da dođe do daha, a ne o onome što se nalazi na dnu Pacifika. Kasnije je Schoch vrlo samouvjereno govorio kako nema vještačkih monumenata na dnu Pacifika i kako je tamo sve prirodno.

Fenomen kamenih kugli je globalni prahistorijski fenomen. Materijali koji su korišteni za obradu su uvijek bili izuzetno čvrsti, kao što je to granit u Kostariki ili Bosni, odnosno vulkanski kamen u Meksiku ili Uskršnjem Otoku.

U centru Tirane (Albanija), u Geološkom zavodu, nalazi se kamena kugle promjera 125 cm i procjenjene mase od 7,5 tona. Materijal je vulkanski s visokim procentom željezne rude. Oblik je pravilna sfera.

Kugla je pronađena u sjevernoj Albaniji prilikom gradnje puta. Uz ovu bilo ih je još nekoliko ali su tokom radova oštećene.

Pronalazač bosanskih piramida i istraživač fenomena kamenih kugli u čitavom svijetu dr. Semir Osmanagić je pozvao albansku naučnu javnost, kroz Akademiju nauka te Geološki zavod, da zaštiti i izučava ovaj prahistorijski fenomen.